Ako smo se vratili od svog liječnika opće medicine ili od nekud s hitnog prijema s dijagnozom S93.5 prema međunarodnoj klasifikaciji bolesti, dijagnoza bi zvučala nekako ovako: Distorsio et distensio digiti pedis. U prijevodu bi to značilo da smo po noći tražili prekidač od svjetla i iz sve snage opalili nožnim prstima po nogici (valjda je tako deminutiv noge) od kreveta, komode ili sl. Liječenje je uglavnom jednostavno, malo leda ili eventualno neka udlaga. I to je to.

Međutim, ako smo bili dovoljno hrabri pa si „dijagnosticirali“ kognitivne distorzije, stvari se malo kompliciraju. Nešto od toga će možda zavrijediti i kognitivno-bihevioralnu terapiju, ali to nije moje područje pa ću tu stati.

Što su kognitivne distorzije

Da, mozak je i dalje čudo. AI je daleko od funkcija mozga, ali taj mozak se i dalje poigrava s nama.

Nekako po definiciji, kognitivne distorzije bi bile naše sklonosti da, manje ili više često, stvarnost interpretiramo na negativan i/ili iskrivljen način što će nas neminovno dovesti da pogrešnih zaključaka odnosno odluka. Kognitivne distorzije mogu uključivati pretjerano generaliziranje, filtriranje pozitivnih iskustava, pretpostavke, pretjerane reakcije, emocionalno razmišljanje, personalizaciju događaja.

Sve ili ništa

Odnosi se na sklonost osobe da razmišlja u kategorijama ekstrema i da vidi svijet u crno-bijelim bojama, bez nijansi sive. Osobe koje imaju ovu kognitivnu distorziju vide stvari ili ljude kao “dobro” ili “loše”, “uspjeh” ili “neuspjeh”, bez ikakvog prihvaćanja mogućnosti postojanja nečega između.

Umjesto ovakvog načina razmišljanja potrebno je pronaći neku srednju vrijednost. Može pomoći i zamjena riječ „ili“ sa „i“. Iščašio sam prst i sreo sam staru frendicu iz srednje škole.

Prekomjerna generalizacija

Ova se distorzija temelji na donošenju prebrzih i preopćenitih zaključaka na temelju jednog ili nekoliko negativnih iskustava. Osobe koje pate od ove distorzije često zaključuju da će se jedno negativno iskustvo vjerojatno ponoviti i da je primjenjivo na sve slične situacije.

Naravno da sve što nam se loše (i dobro, u konačnici) dogodilo treba sagledati kao pojedinačni i nepovezani događaj. Može pomoći uklanjanje (u takvim situacijama) riječi uvijek ili nikada. To što imam distorziju nožnih prstiju ne znači da će se isto desiti svaku noć. Ako ništa drugo, neću se ustajati dok ne svane 🙂

Filtriranje

Ako izdvajamo samo određene informacije i zanemarujemo sve duge, vjerojatno imamo kognitivnu distorziju filtriranja (informacija). U takvim slučajevima filtriramo informacije kroz negativnu prizmu, fokusirajući se samo na negativne i izbjegavajući pozitivne detalje. Ovakvo ponašanje rađa u nama pesimistu.

Da, iščašio sam prst, ali eto nisam strgao vrat i sreo sam staru frendicu iz srednje škole.

Katastrofično razmišljanje

Ova kognitivna distorzija odnosi se na katastrofično razmišljanje, odnosno na preuveličavanje negativnih posljedica neke situacije i stvaranje scenarija najgorih mogućih ishoda, čak i kad su takvi ishodi malo vjerojatni. Osoba s katastrofičnim razmišljanjem sklonija je razmišljati o tome što bi se moglo loše dogoditi, umjesto što bi moglo biti dobro, iako stvarna situacija nije nužno tako loša kao što se čini.

Primjer katastrofičnog razmišljanja može biti situacija kada kasnim na sastanak, a zatim još i pomislim: “Ovo je katastrofa. Nikada neću stići tamo na vrijeme. Sada će misliti da sam neorganiziran i neodgovoran.” U stvarnosti, kašnjenje na sastanak može biti neugodno, ali nije nužno katastrofa i neće nužno dovesti do toga da ćemo biti proglašeni neorganiziranim i neodgovornim.

Umjesto kreiranja worst case scenarija, zašto ne razmišljati o best case scenarijima.

Isključivanje pozitivnog

Često sam jednom kolegi znao reći: ti kao da se bojiš biti sretan. Ovo je kognitivna distorzija koja se odnosi na odbacivanje ili minimiziranje pozitivnih iskustava ili situacija te usredotočivanje samo na negativne strane. Koristeći ovu distorziju vrlo vjerojatno ćemo se osjećati nesposobnim da uživamo u dobrim stvarima u životu jer ne priznajemo njihovu vrijednost i značaj.

Najlakše bi bilo osvijestiti se uz staru izreku: Dao Bog da imao, pa nemao. 🙂 No, puno bolje bi, pri večernjoj introspekciji dana, bilo prisjetiti se onih dobrih stvari, situacija ili ljudi koje smo sreli taj dan.

Brzo donošenje (krivih) zaključaka

Dobro, u ovoj distorziji se vjerojatno može naći većina nas. Ili je barem jednom bila. Ako ništa drugo, svi smo barem jednom kao klinci rekli „mene nitko ne voli“.

Ova kognitivna distorzija koja se odnosi na donošenje zaključaka o situacijama, ljudima ili događajima na temelju nedovoljnih ili nepotpunih informacija. Osoba koja koristi ovu distorziju može pretpostavljati da zna što drugi ljudi misle ili osjećaju, čak i ako nema stvarnih dokaza za to.

To što sam iščašio prst ne znači da me nitko ne voli niti da se svijet urotio protiv mene. To samo znači da sam nespretan i da mi je kinestetička inteligencija jednaka nuli. 🙂 I zato, probajmo pronaći barem pet dodatnih objašnjenja prije nego donesemo zaključak „da nas nitko ne voli“.

Emocionalno zaključivanje

Vjerojatno najgore zaključivanje. Odnosi se na zaključivanje o stvarnosti na temelju emocija koje osoba osjeća, umjesto na temelju stvarnih dokaza. O emocionalnom zaključivanju bilo je već govora pa je samo bitno napomenuti da tri puta udahnemo i naučimo razlikovati što je emocija, a što istina, odnosno činjenica.

Personalizacija

Nepobitno smo svi bili u fazi kada smo bili stava da se svijet (ne)vrti zbog nas. Ova kognitivna distorzija se odnosi na pretjeranu sklonost da vjerujemo kako su događaji ili postupci drugih ljudi izravno povezani s nama, unatoč nedostatku stvarne veze. Koristeći ovu distorziju preuzimamo odgovornost za druge ljude ili situacije koje su izvan naše kontrole.

Ovdje je vrijeme da (stvarno) odrastemo, počnemo prihvaćati i razumijevati naše greške te iz njih učiti.

Pretpostavke

I ovdje smo svi dobri. I svi mislimo šta drugi misle. Više ne čitamo ljude nego sada znamo i što misle 🙂 Pretpostavke su kognitivna distorzija koja se odnosi na interpretaciju događaja, situacija ili ponašanja drugih ljudi bez stvarne potvrde ili dokaza. Ako koristimo ovu distorziju pretpostavljamo da znamo što drugi ljudi misle ili osjećaju, a ponekad čak i „znamo“ što će se dogoditi u budućnosti pa tako „znam da me neće pozvati na sljedeću konferenciju jer je ova prezentacija bila loša.“

Pretjerane reakcije

Tko je imao ribiča ili lovca u kući, mogao bi mu sa velikom sigurnošću pripisati ovu distorziju ???? No, ova distorzija se odnosi na našu sklonost da preuveličavamo značaj i ozbiljnost događaja ili situacija, što dovodi do prekomjernih emocija i reakcija. Ako koristimo ovu distorziju moguća su dramatiziranje situacije i stvari će nam se uvijek činiti gorima nego jesu.