Neke osobe jednostavno neće biti u mogućnosti prepoznati naše osjećaje te adekvatno reagirati na njih.  Uzrok tome mogu biti različite bolesti.

Neurodegenerativne bolesti (Alzheimerova bolest ili frontotemporalna demencija), bolesti iz autističnog spektra poput Aspergerovog sindroma ili autizam mogu dovesti do toga. Isto se može dogoditi i kod različitih poremećaja raspoloženja ili psihoza te različitih traumatskih ozljeda mozga i moždanog udara.

Vjerojatno najpoznatiji neprepoznavatelj emocija, koji je svima zapeo za oko, je Sheldon Cooper (s vjerojatno, Aspergerovim sindromom).

Međutim, neke osobe neće mariti za naše osjećaje i to su psihopati. Njih jednostavno nije briga i potpuno im je ok da su riješeni empatije i eventualne grižnje savjesti.

I na koncu, neke će osobe vrlo virtuozno manipulirati našim osjećajima kako bi postigle i dostigle neke svoje, manje ili više, sebične ciljeve. To su makijavelisti. I njima je to cool.

No, zanimljivo je, da im je svima zajednička visoka emocionalna inteligencija.

O važnosti emocionalne inteligencije u poslovnom svijetu danas se puno govori i piše. I mi smo puno progovarali o važnosti emocionalne inteligencije, a pogotovo danas u kontekstu vođenja i zadržavanja ljudi.

Ne voditi danas računa o „smjeru“ emocionalne inteligencije kod naših zaposlenika isto je kao uz svu silu antipiretika (paracetamol, nesteroidni protuupalni lijekovi, aspirini i „vječni“ Caffetin kao kombinacija paracetamola i kofeina) ostaviti dijete da se „izbori s temperaturom i pobije bakterije“, sve dok ne dobije febrilne konvulzije.

Jednostavno, nema smisla.

Emocionalna inteligencija

Da bi se dalje mogao upustiti u analizu, malo ću se „poigrati“ s BIG5 i emocionalnom inteligencijom.

BIG5, BFI, odnosno Model velike petorke predstavlja jedan od najprihvaćenijih modela osobnosti u psihometriji, sastavljen od pet ključnih dimenzija:

• Otvorenost prema iskustvu,
• Savjesnost,
• Ekstraverzija,
• Ugodnost i
• Neuroticizam (ili emocionalna stabilnost).

Ovaj model fokusira se na opisivanje karakteristika ličnosti putem ovih dimenzija, poznatih i pod akronimom OCEAN ili CANOE.

S druge strane, moderne teorije naglašavaju ulogu emocija kao izvora korisnih informacija u oblikovanju ponašanja i kognitivnih aktivnosti. Ove teorije ističu perspektivu u kojoj emocije služe kao smjernice za adaptivno ponašanje, motivaciju i donošenje odluka. Emocionalna inteligencija, koja se sve više prepoznaje kao važan aspekt ličnosti, odnosi se na sposobnost osobe da prepozna, razumije, upravlja i koristi svoje emocije te emocije drugih ljudi na adaptivan način.

Kada povežemo ova dva koncepta, možemo primijetiti da BIG5/BFI model koji ocrtava kognitivne i ponašajne aspekte ličnosti može biti dopunjen i proširen perspektivom emocionalne inteligencije. Drugim riječima, iako BIG5 pruža informacije o razmišljanju i ponašanju, emocionalna inteligencija doprinosi razumijevanju kako osoba koristi te informacije iz emocija kako bi se prilagodila, motivirala, planirala i postigla ciljeve u životu.

Integracija ovih perspektiva može nam pružiti dublje razumijevanje ljudske osobnosti, uzimajući u obzir kako razmišljamo, djelujemo (BIG 5) te kako upravljamo i koristimo svoje emocionalne informacije (emocionalna inteligencija).

Ukratko, emocionalna inteligencija (EI) predstavlja podskup socijalne inteligencije koja nam daje mogućnost prepoznavanja vlastitih i tuđih emocija, njihovog razlikovanja te korištenje tih informacija za regulaciju vlastitih razmišljanja i ponašanja (Goleman, 1996).

Brojna znanstvena istraživanja pružaju uvjerljive dokaze o važnosti EI u različitim područjima života, uključujući rad, osobno zdravlje i odnose. Konkretno, EI pokazuje pozitivne korelacije sa zadovoljstvom poslom, blagostanjem (fizičkim i emocionalnim), razinom društvene podrške te je pokazatelj opće društvene prilagodljivosti (Sanchez-Alvarez et al., 2016; Cobos-Sanchez et al., 2020).

S druge strane, prema Golemanovoj teoriji, postoje četiri atributa koji definiraju EI:

• Samosvijest: sposobnost prepoznavanja vlastitih emocija i njihovog utjecaja na druge
• Samoupravljanje: mogućnost regulacije emocija i impulzivnih reakcija te prilagodba različitim okolnostima
• Društvena svijest: sposobnost razumijevanja i suosjećanja s emocijama drugih
• Upravljanje odnosima: skup društvenih vještina koje uključuju pozitivan utjecaj, timski rad, jasnu komunikaciju i upravljanje konfliktima.

Spomenuta socijalna inteligencija obuhvaća šire razumijevanje i efikasno ponašanje u društvenom kontekstu, dok se emocionalna inteligencija posebno fokusira na prepoznavanje, razumijevanje i upravljanje emocijama, kako vlastitim tako i tuđim.

Međutim, gdje je onda problem?

Problem leži u tome da emocionalnu inteligenciju spominjemo samo kao očekivanu i željenu crtu kod nas, međutim, ista ta emocionalna inteligencija osim one dobre može imati i svoju mračnu stranu.

Koliko nam je važna emocionalna inteligencija

Goleman je u jednom intervjuu podijelio priču o srednjoškolskom okupljanju na kojem se otkrilo da najuspješniji čovjek u grupi nije bio najpametniji ili najradišniji dječak u školi, već onaj najljubazniji koji je znao kako napraviti da se svi osjećaju opušteno i ugodno u njegovom društvu. (Naravno da se sada mogu razviti priče što je glavni prediktor uspjeha, EI (EQ) ili IQ, no ja bih samo rekao da su neki ljudi vrlo inteligentni, ali na neki način malo upotrebljivi 😊)

Vjerojatno smo i sami primijetili da u našem poslovnom okruženju nisu uvijek najbolji zaposlenici dobili neku nagradu već oni s najboljim ljudskim vještinama. I mi sami smo se uvjerili da je dobar dio zaposlenika, koji je blaži kognitivni deficit nadomjestio dobrim setom ljudskih vještina, daleko uspješniji zaposlenik odnosno lider.

Mnoga istraživanja potkrepljuju ovo moje, potpuno neznanstveno, opažanje. Pa tako, 40-godišnje longitudinalno istraživanje 450 dječaka pokazalo je da IQ ima malo veze sa životnim uspjehom. Najznačajniji prediktori bili su sposobnost nositi se s frustracijama, kontrolirati emocije, slagati se s drugim ljudima. Druga studija pratila je 80 znanstvenika tijekom 40 godina i otkrila da su društvene i emocionalne sposobnosti četiri puta važnije od kvocijenta inteligencije u određivanju profesionalnog uspjeha i prestiža. I na kraju, istraživanje iz 2011. na 2600 rekrutera pokazalo je da 71% njih cijeni EQ više od IQ-a.

A kako se mi ponašamo i vjerujemo li da možemo čitati ljude?

Od kuda sve kreće ili kako dijete učiniti sretnim?

Emocionalna inteligencija predstavlja ključnu komponentu emocionalnog razvoja kod djece, obuhvaćajući sposobnost prepoznavanja, razumijevanja i upravljanja vlastitim emocijama te pravilno reagiranje na emocije drugih. Psiholozi često koriste pojam emocionalnog kvocijenta (EQ) kako bi izmjerili ovu sposobnost, naglašavajući važnost ravnoteže i adekvatnog odgovora na različite emocionalne situacije.

Djeca s visokim EQ-om često pokazuju ujednačen temperament, realan pogled na vlastite mogućnosti te vještine rješavanja izazova primjerenih njihovoj dobi. Kroz razvoj, ova djeca postaju sposobna suočiti se s neugodnim emocijama, samostalno ili uz podršku, te održavati skladne odnose s drugima. Ključno je da roditelji odigraju aktivnu ulogu u oblikovanju ovih vještina, počevši od djetinjstva.

Čovjek je iskustveno i okolišno biće pa tako roditeljski utjecaj na emocionalni razvoj djece počinje već u ranim fazama, gdje brza i prikladna reakcija na djetetove potrebe pomaže u uspostavljanju osjećaja sigurnosti i povjerenja u svijet oko sebe. Važno je naglasiti da ignoriranje ili odbacivanje negativnih emocija nije preporučljivo. Umjesto toga, roditelji bi trebali suosjećati, prihvaćati i poticati dijete da izrazi svoje osjećaje.

Otvoren razgovor o emocijama od najranije dobi igra ključnu ulogu u razvoju emocionalne inteligencije. Djeca koja su poticana da verbaliziraju svoje osjećaje razvijaju bolju emocionalnu regulaciju, a roditelji igraju važnu ulogu u davanju primjera, slušanju i pomažući djeci da se izraze.

Uz to, zahtijevanje da dijete uloži određen napor u ispunjavanje različitih obaveza ili zadataka uz prepoznavanje i nagrađivanje tog truda, umjesto fokusiranja na određene osobine, pomažu u izgradnji samopoštovanja.

Roditelji koji pružaju ljubav, podršku te prepoznaju i potiču djetetove talente (a ne ih samo nagrađuju) ovime postavljaju temelje za pozitivno samoostvarenje djeteta. Istovremeno, dosljedna i razumna disciplina, provedena s empatijom, uči djecu odgovornosti i suradnji. I u konačnici, ostavlja manje prostora za razvijanje mračne strane emocionalne inteligencije.

U konačnici, snažna emocionalna inteligencija kod djece povezana je s unutarnjim osjećajem sreće, otpornošću na stres i pozitivnim izgledima na izazove. Roditelji imaju ključnu ulogu u oblikovanju ovih karakteristika, potičući samopoštovanje, razvoj socijalnih vještina te osnažujući djecu da uspješno upravljaju svojim emocionalnim svijetom.

I prije nego nastavim, zašto je razgovor općenito bitan?

Kada razgovaramo, aktivno koristimo verbalne vještine i angažiramo mozak na način koji pomaže u boljem razumijevanju informacija. Govorenje će potaknuti dublje procese razmišljanja i pomoći nam da jasnije artikuliramo svoje misli. Razgovorom aktiviramo dva područja u mozgu, Brocaovo i Wernickovo. Aktivacija ova dva područja potiče kognitivnu obradu informacija i pomaže nam bolje razumjeti ono što govorimo. Govor također može poticati dodatne procese poput planiranja izraza i organizacije misli, što doprinosi dubljem razumijevanju. Ova integracija između jezičnih i kognitivnih dijelova mozga pridonosi boljem mentalnom procesiranju informacija tijekom verbalne komunikacije. Zato je, ako nemamo izbora, dobro razgovarati i sam sa sobom. Ali dok nas nitko ne vidi 🙂

Mračna strana emocionalne inteligencije

Kad EI „radi“ onako kako je Goleman zamislio, ispred sebe imamo divnu i samoaktualiziranu osobu koja će svoju emocionalnu inteligenciju koristiti za dobrobit kako sebe tako i svojih suradnika, prijatelja…. U takvim situacijama, svijest o vlastitim emocijama i emocijama drugih ljudi koristi se kako bi se dostigli ciljevi i od kojih će svi imati koristi i u konačnici se osjećati zadovoljno.

Često znam reći, da iako uvjetovanje ljudi nije nužno dobra stvar, ono u konačnici čini svijet boljim mjestom za život, pa zato ne pucamo u prolazu jer bi se tako bolje osjećali 🙂 I tu nastaju problemi jer se neki pojedinci mogu „oteti“ uvjetovanju, a emocionalna inteligencija je moralno neutralna¸ odnosno drugim riječima nigdje nije definirano kako se može, i na koji način, koristiti. Pa tako ju možemo koristiti na dobrobit svih, ali ju isto tako možemo koristiti i za svoju korist, ali na štetu drugih.

I zato, u nekom krajnje negativnom načinu rada i korištenja emocionalne inteligencije možemo vidjeti elemente čistog i nepatvorenog makijavelizma. Zašto? Jer nam emocionalna inteligencija daje bezgranične mogućnosti manipuliranja drugima u postizanju naših zlih ciljeva. Ako je to čudno ovako napisano, razmislite o tome koliku vam moć daje, u stvari, razumijevanje osjećaja drugih.

I zato, osoba koja će u negativnom smislu koristiti svoju emocionalnu inteligenciju je predivan primjer makijaveliste. Tu je posebno bitno naglasiti da makijavelizam dolazi u sklopu psihološkog koncepta mračne trijade, a nalazi se uz bok psihopatiji i narcizmu.

Iako sam psihopatiju obradio na posebno bolan način nije zgoreg naglasiti i ovo:

Iako se psihopatija, makijavelizam i narcizam često spominju zajedno kao sastavni dijelovi “mračne trijade” osobnosti, važno je razumjeti da su to različite dimenzije osobnosti, iako se ponekad mogu preklapati. Svaka od njih predstavlja specifične karakteristike i obrasce ponašanja.

Psihopatija je crta ličnosti koja obuhvaća nedostatak empatije, osjećaja krivnje, impulzivnosti i često manipulativno ponašanje. Osobe s visokim stupnjem psihopatije mogu pokazivati nedostatak osjećaja krivnje ili suosjećanja prema drugima.

Makijavelizam se odnosi na tendenciju manipulacije i strategijskog razmišljanja kako bi se postigli vlastiti ciljevi, često na štetu drugih. Osobe s izraženim makijavelističkim crticama često su sklone taktičkom pristupu i skloni su manipulaciji kako bi ostvarili svoje interese.

Narcizam je usmjeren na preveliko samopoštovanje, potrebu za divljenjem i nedostatak empatije prema drugima.

Sve ove crte mogu se pojaviti pojedinačno ili u kombinaciji, stvarajući kompleksnu sliku pojedinca.

Ovdje vrijedi princip “skupljanja Pokemona“, što osoba skupi više spomenutih crta ličnosti to je zanimljivija, a okolinski opasnija 🙂

I zato ću ponoviti riječi s početka:

• Sheldon jednostavno ne zna što osjećate,
• Psihopatu nije briga što osjećate, a
• Makijavelist koristi svoju emocionalnu inteligenciju kako bi manipulirao vašom EI odnosno osjećajima u svrhu svojih zlih ciljeva.

Emocionalna manipulacija

Koliko emocionalna manipulacija može biti jaka govori članak Adama Granta, “The Dark Side of Emotional Intelligence” objavljen u Better Business Focusu u svibnju 2014 koji za primjer daje dvije povijesne ličnosti. Obje te povijesne ličnosti divni su primjeri jedne i druge strane EI i bit će ih vrlo, vrlo čudno staviti na istu os koordinatnog sustava, ali vodite računa da su s različitih strana nule. Jedan je u jako velikom minusu, a drugi u jako velikom plusu. Radi se o Martinu Lutheru Kingu i nerealiziranom slikaru i zločincu, Adolfu Hitleru. Naime, obojica su koristili emocionalnu inteligenciju u svojim govorima na način da su snažno upravljali emocijama onih koji su ih slušali.

Grant spominje istraživanja koja su pokazala da osobe koje razvijaju emocionalne vještine mogu bolje manipulirati drugima, skrivajući svoje prave osjećaje i potičući ih na postupke suprotne njihovim interesima. Članak također ukazuje na istraživanje koje sugerira da emocionalna inteligencija može biti oružje za manipulaciju kada se kombinira s sebičnim motivima.

Da, emocionalna inteligencija se može razvijati, emocionalna inteligencija se može „učiti“. Međutim, bitno je znati kada je emocionalna inteligencija stvarno korisna, a kada može imati negativne posljedice. Skriveni i prikriveni trošak korištenja emocionalne inteligencije može biti izuzetno velik, s jedne i druge strane nule.

I zato treba promišljati o moralnim vrijednostima koje prate razvoj i primjenu emocionalne inteligencije, kako u društvu tako i u radnom okruženju. Isto kao i umjetne inteligencije 🙂

Daljnja istraživanja proučavala su vezu između emocionalne inteligencije (EI) i mračne trijade. Ovi aspekti ličnosti dijele slične karakteristike poput nedostatka empatije, potrebe za pažnjom, privlačnosti prema moći te prijevare i bešćutne manipulacije. Osobe koje iskazuju visoke rezultate u ovim osobinama čini se da su vješte u manipulaciji drugima kroz strategije poput kritiziranja i lažnog pokazivanja naklonosti. Također, impulzivni, ali kontrolirani napad im je dobar način obrane stavova uz izrazitu eksternalizaciju krivnje na suprotnu stranu. Često im se gubi linija između iracionalnosti, eksternalizacije i projiciranja i iako promatraču može sve to skupa ličiti na stohastiku, jako je dobro planirano i kontrolirano. Upravo zbog korištenja EI i osjećaja kada s nečime treba stati i odabrati drugu taktiku. U istraživanju provedenom na Sveučilištu u Torontu, zaposlenici s makijavelističkim sklonostima i visokom emocionalnom inteligencijom često su pokazivali štetno ponašanje prema kolegama, uključujući ponižavanje i posramljivanje radi vlastite koristi. Psihopatija je pak povezana s primjenom strogih taktika na radnom mjestu, uključujući prijetnje kaznama i manipulaciju. S druge strane, osobe s visokim narcizmom često se oslanjaju na šarmantnije taktike, poput obećanja nagrada i izgradnje pozitivnih odnosa s kolegama kako bi ih kasnije iskoristili za vlastitu korist.

Empatija

Budući da emocionalna inteligencija (EI) dijelom obuhvaća empatiju, ali je i zaseban koncept, pretpostavlja se da pojedinci s visokim EI, ali niskom empatijom, vjerojatnije sudjeluju u antisocijalnom i manipulativnom ponašanju. Nedostatak empatije dovesti će do “zloupotrebe” emocionalne inteligencije, rezultirajući agresivnim umjesto društveno ugodnim ponašanjem. Ovo je posebno izraženo kod osoba s visokim EI koje pokazuju upornost u postizanju ciljeva, osjetljivost na nagrade i impulzivnost, gdje se društveno i agresivno ponašanje koristi strategijski za stjecanje kontrole nad resursima i napredovanje u društvenom okruženju. (Bacon, Corr i Satchell, 2018.).

Kako to sve skupa izgleda?

Ljudi s manipulativnim tendencijama često maskiraju svoje prave namjere iza prijateljskog i karizmatičnog ponašanja, koristeći društvene interakcije za vlastitu korist, predstavljajući ih kao korisne za druge. Prepoznavanje znakova njihovog kontrolirajućeg ponašanja ključno je kako biste izbjegli postati njihova meta. Tipični znakovi uključuju nedosljedno ponašanje, karizmu kojom manipuliraju idejama i mišljenjima drugih, iskorištavanje osjećaja krivnje, pretjerano dijeljenje informacija kako bi stekli povjerenje, te oslanjanje na reciprocitet. Treba obratiti pozornost i na svoje osjećaje u komunikaciji s njima, uključujući sumnju u iskrenost, strah od preuveličavanja činjenica, ljutnju zbog nametanja mišljenja i osjećaj beznađa zbog mogućnosti da se osjećate zarobljeno u odnosu s manipulatorom.

Na kraju

Emocionalna inteligencija, ključna u razumijevanju i upravljanju vlastitim emocijama te emocijama drugih, predstavlja snažan alat koji može oblikovati i unaprijediti živote ljudi. No, moramo ju promatrati s dvije strane. Na pozitivnoj strani, visoka emocionalna inteligencija povezana je s uspjehom u mnogim područjima života, uključujući posao, osobno zdravlje i odnose.

No, mračna strana emocionalne inteligencije ukazuje na potencijalnu zloupotrebu ovog moćnog alata. Osobe s visokom emocionalnom inteligencijom, ali niskom empatijom, mogu koristiti svoje vještine manipulacije kako bi postigle vlastite ciljeve na štetu drugih. Makijavelističko korištenje emocionalne inteligencije može rezultirati agresivnim ponašanjem, dok se psihopatija i narcizam mogu prepoznati kao dijelovi “mračne trijade” osobnosti.

“Naučite razlikovati Sheldonov svijet od ljudi koji bi vas mogli emocionalno opelješiti. Jer u svijetu gdje su riječi oružje, a empatija štit, bitka za emocionalni balans može biti izazovna” (ChatGPT, 2024 🙂 ).