Sjećate li se legendarnog filma Ocean’s Eleven? Ekipa iz tog filma ima svoje jedinstvene karakteristike i dinamiku. Slično tome, u psihometriji, postoji pet ključnih osobina koje zajedno tvore Model velike petorke, poznat kao BIG5. Ove dimenzije ličnosti, koje čine akronim OCEAN ili CANOE, pomažu nam razumjeti sebe i druge na dublji način.

U principu ne volim pisati o psihometriji jer je to prilika da se uvijek nešto izvadi iz konteksta, no s obzirom da je ovaj test često dostupan i na Internetu i da ga ljudi pokušavaju riješiti kao pripremu za razgovor za posao, činilo mi se dobro objasniti neke detalje, umjesto ostaviti da ostane nerazjašnjeno.

BIG5, BFI, Model velike petorke  trenutno je najviše prihvaćena teorija osobnosti odnosno instrument u psihometriji. Odnosi se na pet dimenzija koje ocrtavaju našu narav odnosno karakter, poznatih po akronimu OCEAN ili CANOE.

Pojednostavljeno, svaka od tih osobina obilježava naš kognitivni dio i „govori“ o tome kako razmišljamo i naše ponašanje te „govori“ kako djelujemo.

Redom, to su:

1. Conscientiousness (Savjesnost) – impulzivan vs. discipliniran, pažljiv odnosno koliko je osoba usmjerena ka cilju, uporna i organizirana.
2. Agreeableness (Ugodnost) – sumnjičav, nekooperativan vs. povjerljiv, suradljiv odnosno koliko osoba stavlja tuđe interese i potrebe ispred vlastitih.
3. Neuroticism (Neurotičnost) – smiren, samopouzdan vs. zabrinut, pesimističan odnosno koliko je osoba osjetljiva na stres i koliko dobro se nosi s negativnim emocijama.
4. Openness to Experience (Otvorenost prema iskustvu) – preferira rutinu, praktičnost vs. maštovit, spontan odnosno koliko je osoba otvorena ka novim idejama i iskustvima.
5. Extraversion (Ekstraverzija) – rezerviran, promišljen vs. društven.

BIG5 ostaje relativno stabilan veći dio života osobe, no značajno je podložan utjecaju genetike i okoline, s procijenjenom nasljednošću od 50%. Također, ovi faktori predviđaju određene važne životne ishode kao što su obrazovanje i zdravlje.

BIG5 ispitanike rangira na skali između dvije krajnosti.

Na primjer, prilikom mjerenja ekstraverzije, osoba neće biti svrstana u potpuno ekstrovertnu ili introvertnu dimenziju, već će biti smještena na skali koja određuje njezinu razinu ekstraverzije.

Rangiranjem pojedinaca na skali omogućava učinkovito mjerenje individualnih razlika u ličnosti.

Savjesnost (Conscientiousness)

Savjesnost opisuje sposobnost osobe da regulira kontrolu impulsa kako bi se uključila u određene aktivnosti. Ona mjeri elemente kao što su kontrola, inhibicija i dosljednost u ponašanju.

Osobe koje su procijenjene kao visoko savjesne često će se opisati kao kompetentne, organizirane, odgovorne, orijentirane na detalje, samodisciplinirane i orijentirane na cilj.

S druge strane, ispitanici kod kojih se nisko procijeni savjesnost mogu imati problema s kontrolom impulsa, što dovodi do teškoća u ispunjavanju zadataka i postizanju ciljeva. Skloniji su „umjetničkom pristupu“ i možda ne vole previše strukture u životu. Također su skloniji impulzivnom i nepažljivom ponašanju.

Ugodnost (Agreeableness)

Ugodnost se odnosi na način na koji ispitanici tretiraju druge osobe odnosno odnose s drugim osobama. Za razliku od ekstraverzije koja se sastoji od potrebe za društvom, ugodnost se usredotočuje na orijentaciju i interakciju s drugima.

Osobe koje imaju visoku ugodnost opisuju se kao osjećajne, povjerljive i omiljene. Osjetljive su na potrebe drugih i pomažu i surađuju s drugima. Ljudi ih smatraju pouzdanim i altruističnim. Često skromnima i empatičnima.

S druge strane, osobe koje imaju nisku ugodnost mogu biti percipirane kao sumnjičave, manipulativne i nesuradljive. Mogu biti antagonističke u interakciji s drugima, što ih može čini manje omiljenima i manje pouzdanima među društvom odnosno suradnicima. Često su manje empatične.

Ekstraverzija (Extraversion)

Osobe koje imaju visoko izraženu ekstraverziju opisuju se kao asertivne, društvene, sklonije zabavi i izlascima, te otvorene. One uživaju u društvenim situacijama i osjećaju se ugodno izražavajući svoje mišljenje.

Osobe niske ekstraverzije često se nazivaju introvertima. Oni su skloniji rezerviranosti i tišini. Preferiraju slušanje drugih umjesto da budu u centru pažnje. Introverti često trebaju periode samoće kako bi povratili snagu s obzirom da im učestvovanje u društvenim događajima može biti vrlo iscrpljujuće. Važno je napomenuti da introverti, ne nužno ne vole društvena događanja, već ih smatraju iscrpljujućim.

Otvorenost prema iskustvu (Openness to Experience)

Otvorenost prema iskustvu odnosi se na spremnost osobe da isproba nove stvari te da se uključi u maštovite i intelektualno izazovne aktivnosti. To uključuje sposobnost “razmišljanja izvan okvira”.

Osobe s visokom procjenom otvorenosti prema iskustvu percipiraju se kao kreativne i umjetničke. Preferiraju raznolikost i cijene neovisnost. Radoznale su, vole putovati i učiti nove stvari.

Ljudi s niskom procjenom otvorenosti prema iskustvu preferiraju rutinu. Ne osjećaju se ugodno s promjenama i isprobavanjem novih stvari, te preferiraju poznato nad nepoznatim. Budući da su uglavnom praktičari, često im je teško razmišljati kreativno ili apstraktno.

Neurotičnost (Neuroticism)

Neurotičnost opisuje opću emocionalnu stabilnost osobe i način na koji percipira svijet. Uzima u obzir vjerojatnost da osoba interpretira događaje kao prijetnju ili teškoće, kao i sklonost doživljavanju negativnih emocija.

Osobe koje imaju visoko ocijenjenu neurotičnost često se osjećaju anksioznima, nesigurnima te su skloni žaliti sami sebe. Često su percipirane kao osobe promjenjivog raspoloženja. Skloni su prekomjernoj tuzi i niskom samopouzdanju.

Osobe niske neurotičnost više su smirene, osjećaju sigurnosti i više su zadovoljne same sobom. Manje ih se percipira kao anksiozne i promjenjivog raspoloženja. Takve osobe su više samopouzdane i otpornije na stres.

Na kraju

Osjetiti se slabim, može biti neugodno. Osjećati se psihički slabim i ranjivim je vrlo neugodno. Međutim, u našem društvu usmjerenom na postignuća, to nije uvijek lako (drugoj strani) razumjeti.

No, moramo biti svjesni da su situacije pokretane emocijama poput straha, neizvjesnosti ili tuge dio svakodnevnog života, a upravo je to ono što nas čini mentalno slabima.

Samorefleksija nam može pomoći da shvatimo svoju vlastitu ranjivost, a BIG5 može pomoći našim liderima da nas bolje razumiju.

Kada govorimo o samorefleksiji i samosvijesti u kontekstu doživljenih slabosti, također možemo razmišljati o dva ključna koraka:

• Samoregulaciji: Kako se možemo smiriti i utješiti? Kako se možemo potaknuti da povratimo unutarnju snagu?
• Samorazotkrivanju: Kome vjerujemo kada su u pitanju naši osjećaji? Kome da se otvorimo odnosno obratimo?

I tu dolazi do izražaja psihološka sigurnost: može li organizacija biti mjesto gdje ja mogu biti ja? Ili je rizik za autentičnost jednostavno prevelik, danas kada svi traže autentičnost?

I zato, psihometrijske procjene nemaju točne i netočne odgovore, one govore kako razmišljamo i kako djelujemo, one su put za bolje međusobno razumijevanje i zadržavanje zaposlenika. Naravno, ako se to želi…