Dva koraka

Nekome je vrlo jednostavno pridržavati se donesene odluke. Netko će se jedne odluke držati, ali druge neće. Netko će posustati već drugi dan. Većina odluka se, često, donese pod nekim pritiskom, recimo nove godine i sl.

Međutim, pridržavanje odluke često gledamo previše pojednostavljeno. Naime, može se reći da kod donošenja odluka imamo dva koraka. Prvi je reći „dosta“ navici, ponašanju, odnosu, … Drugi je donijeti odluku, ali nakon što smo rekli „dosta“. U principu, tu imamo dvije odluke.

Znači, prvi korak je prepoznati da nešto treba promijeniti ili da treba donijeti odluku o nekom ponašanju, navici ili situaciji koja nam više ne odgovara. To može biti trenutak kada kažemo “dosta” ili postanemo svjesni da nešto više ne želimo ili da nam šteti. Nakon što smo svjesni da želimo promjenu i da smo rekli “dosta”, dolazi drugi korak – donošenje odluke. To je svjesni čin u kojem odlučujemo što ćemo poduzeti, koji koraci će biti poduzeti kako bismo ostvarili tu promjenu ili kako bismo se držali nove odluke. Donošenje odluke može uključivati postavljanje ciljeva, izradu plana djelovanja i obvezivanje na te promjene.

U cijeloj priči, važno je napomenuti da prvi korak, izražavanje „dosta“ ili prepoznavanje potrebe za promjenom, može biti emocionalno ili psihički zahtjevan. No donošenje odluke i poduzimanje akcija nakon toga također može biti izazovno. Potrebna je samodisciplina, motivacija i podrška kako bi se održala donesena odluka i izvršile potrebne promjene.

Svaki korak je važan i međusobno povezan. Izražavanje “dosta” otvara put za donošenje odluke, dok donošenje odluke omogućuje konkretne akcije koje su potrebne za ostvarenje promjene.

Zašto je teško reći „dosta“?

Prvi problem je strah od napuštanja. Neki će reći da je to strah od napuštanja, recimo lošeg odnosa, ali i „odnos“ s navikom je svojevrsno napuštanje. U konačnici, napuštanje nas samih. Naših uvjerenje, ustaljenih modela ponašanja. Ovdje može postojati i emocionalna ovisnost te se možemo bojati ako izrazimo svoje nezadovoljstvo ili postavimo, promijenimo, pomaknemo granice da ćemo biti napušteni i ostavljeni sami.

Također, važnu ulogu ima i naše samopouzdanje. Ukoliko se ubrajamo u one koje se može smatrati da su s niskim samopouzdanjem i niskim samopoštovanjem često ćemo imati teškoće u postavljanju granica. Strah od konflikta, odbijanja ili suočavanja s negativnim reakcijama drugih. Također, možemo biti uvjerenje da ne zaslužujemo bolje od onoga što trenutno imamo (ili nemamo) i da će nam biti teško pronaći nešto bolje.

S obzirom da je čovjek okolišno biće i da smo navikli, na neki način, biti uvjetovani i prilagođavani, neki od nas će imati potrebu za odobravanjem drugih i izbjegavanjem eventualnih sukoba. Stoga, umjesto da postavimo granice, moguće je da ćemo se povinovati ili tolerirati nepoštovanje i loše ponašanje kako bi izbjegli sukob ili suočavanje s negativnim reakcijama drugih na koje naše odluke mogu imati utjecaja. Daljnji problem može biti naš osjećaj inferiornosti spram drugih te općeniti problem da se izborimo za vlastite potrebe.

Kako se naš mozak ponaša u takvim situacijama?

U tome da kažemo „dosta“, uvijek nam veliki problem čini naš mozak. Prije nego i pomislimo reći „dosta“, aktivirati će se naš limbički sustav, koji uključuje amigdalu, hipotalamus i hipokampus, a koji igraju važnu ulogu u emocionalnim reakcijama, a većina „dosta“ će imati neki emocionalni predznak. Zbog svega toga emocionalni centri mozga mogu biti aktivirani, što može rezultirati osjećajima kao što su strah, tjeskoba ili stres. Ove emocionalne reakcije mogu nam otežati „postavljanje granica“ jer se možemo osjećati preplavljeno ili izgubljeno u svojim emocijama. Uz limbički sustav uključiti će se i prefrontalni korteks. Prefrontalni korteks je područje mozga odgovorno za donošenje odluka, planiranje, razumijevanje konteksta i upravljanje impulsima. U kontekstu povlačenja granica i „dosta“, može se dogoditi da prefrontalni korteks ne radi optimalno. To može dovesti do teškoća u donošenju racionalnih odluka, procjeni rizika ili postavljanju granica jer će naš mozak biti skloniji reagirati impulzivno ili emocionalno umjesto da se koristi razumijevanjem i planiranjem.

Dalje, svi mi funkcioniramo po principu nagrađivanja pri čemu razvijamo „ovisnosti“. Povezanost uz neku naviku, ponašanje, odnos… aktivirati će nagrađivački sustav u mozgu. Kada smo emocionalno povezani s nekom rutinom, ponašanjem, osobom, mozak može otpuštati neurotransmitere poput dopamina, koji stvara osjećaj zadovoljstva i nagrade. Ovako postavljen nagrađivački sustav može doprinijeti emocionalnoj ovisnosti o lošoj navici, ponašanju, odnosu, zbog čega ćemo biti skloniji tolerirati nešto što u naravi želimo promijeniti.

Zašto se ne možemo držati odluka koje smo donijeli?

Nemogućnost držanja odluka može biti povezana s nedovoljnim ili nepotpunim izvršenjem prvog koraka – izražavanjem “dosta”. Ako nismo dovoljno svjesni ili jasni o tome što točno želimo promijeniti ili ako nismo dosegli točku u kojoj smo emotivno i psihički spremni reći “dosta”, može nam biti teže držati se donesene odluke.

Kada nismo pravilno odradili prvi korak, to može rezultirati nedostatkom unutarnje motivacije i samodiscipline potrebne za donošenje i održavanje odluka. Također, ako nismo dovoljno svjesni nezadovoljstva ili negativnih posljedica koje nam neko ponašanje ili situacija donose, može nam nedostajati snažna motivacija za promjenu. Nedostatak jasnoće o tome što točno želimo postići ili promijeniti rezultirati će nesigurnošću ili nedovoljnom odlučnošću u donošenju odluka.

Osim toga, nedovoljno izražavanje “dosta” može rezultirati nedostatkom svjesnosti o vlastitim navikama, obrascima ponašanja i emocionalnim okidačima koji nas vode prema odstupanju od odluka. Bez dublje svjesnosti o tim aspektima, možemo se naći u ciklusu ponavljanja istih uzoraka ili izazova koji nas ometaju u pridržavanju odluka.

Stoga je važno pravilno odraditi prvi korak izražavanja “dosta” tako da se pažljivo osvrnemo na situaciju, razmislimo o svojim potrebama i ciljevima te budemo svjesni negativnih aspekata koje želimo promijeniti. To će nam pružiti snažniju motivaciju i jasnoću u donošenju odluka te pomoći u održavanju tih odluka tijekom vremena.

Motivacija je vjerojatno najbitniji faktor zbog kojeg (ne)odustajemo. Kada donesemo odluku, često smo motivirani trenutnošću ili situacijom koja nas je potaknula na tu odluku. Međutim, vremenom ta motivacija može oslabiti, što nas čini podložnima odustajanju od donesene odluke. Nedostatak dugoročne motivacije može biti rezultat gubitka interesa, nedostatka vidljivih rezultata ili činjenice da su rezultati postignuti sporije nego što smo očekivali.

Samodisciplina je ključna za održavanje donesenih odluka. Bez dovoljne samodiscipline, lako možemo pokleknuti pred iskušenjima ili izazovima koji nam otežavaju pridržavanje odluka. Nedostatak samodiscipline može biti posljedica nedostatka vještina upravljanja vremenom, slabe samokontrole ili nedostatka svjesnosti o vlastitim ponašanjima i navikama.

Također, kako nam je okolina bila otegotna okolnost prije nego smo rekli „dosta“, tako će nam okolina biti i otegotna okolnost dok se trudimo držati našeg cilja. Okolina i društveni pritisak mogu imati snažan utjecaj na naše ponašanje i odluke. Ako su ljudi oko nas negativno nastrojeni prema našim odlukama ili nas potiču da odustanemo (ili nas ne potiču da nastavimo), to može narušiti našu odlučnost i otežati nam da se držimo naših odluka. Okolina može pružiti iskušenja ili poticaje koji nas navode da odustanemo od donesenih odluka.

Uz navedeno, možda najbitniji faktor kod držanja odluka je naša samosvijest.

Samosvijest i držanje odluka

Samosvijest je sposobnost svjesnog i reflektiranog razumijevanja sebe, svojih misli, osjećaja, uvjerenja, vrijednosti, snaga i ograničenja. To je sposobnost da budemo svjesni vlastitog postojanja, identiteta i unutarnjeg svijeta (i mira). Samosvijest uključuje razumijevanje vlastitih misli, osjećaja i motivacija, kao i svjesnost vlastitih interakcija s okolinom i drugima.

Samosvijest možemo podijeliti na nekoliko ključnih elemenata:

• Svjesnost sebe: Sposobnost da budemo svjesni svojeg fizičkog i emocionalnog stanja, svjesni svojih tjelesnih senzacija, osjećaja, potreba i želja. Svjesnost sebe uključuje osjećaj vlastitog postojanja i prisutnosti u trenutku.
• Svjesnost misli: Sposobnost da budemo svjesni svojih misli, uvjerenja i unutarnjeg dijaloga odnosi se na našu svjesnost naših misli. To uključuje prepoznavanje i razumijevanje svojih razmišljanja, interpretacija i obrazaca razmišljanja.
• Svjesnost emocija: Sposobnost da budemo svjesni vlastitih emocija, prepoznamo ih, razumijemo njihovu prirodu i izvor te ih izražavamo na odgovarajući način. Svjesnost emocija uključuje prepoznavanje širokog spektra emocija koje doživljavamo i razumijevanje njihove veze s našim iskustvima. Ovo u naravi predstavlja najveći problem.
• Svjesnost vrijednosti: To je sposobnost da budemo svjesni vlastitih vrijednosti, onoga što nam je važno i što smatramo ispravnim. Svjesnost vrijednosti pomaže nam da donosimo odluke i postupamo u skladu s onim što smatramo važnim i moralno ispravnim.
• Svjesnost odnosa: To je sposobnost da budemo svjesni naših interakcija s drugim ljudima, načina na koji se povezujemo, komuniciramo i utječemo na druge. Svjesnost odnosa uključuje razumijevanje svoje uloge u odnosima i svjesnost dinamike odnosa.

Svjesnost emocija

Svjesnost emocija danas nam svima predstavlja najveći problem. Neki će emocije potiskivati, drugi će imati stah od emocija, dok će oni treći imati deficit vještine reguliranja vlastitih emocija.

U naravi, emocije potiskujemo ili ih negiramo kao način suočavanja s teškim situacijama ili kao rezultat društvenih normi koje potiču suzdržavanje od iskazivanja emocija. To će nas dovesti do nedostatka svjesnosti o vlastitim emocijama i poteškoća u identificiranju i izražavanju osjećaja.

Strah od emocija je čest iz jednostavnog razloga što emocije mogu biti intenzivne, neugodne i neprilagođene, a neki od nas će se bojati suočiti s njima. Strah od suočavanja s teškim emocijama može dovesti do izbjegavanja njihove svjesnosti kako bi se izbjegla nelagoda. Međutim, izbjegavanje emocija također ograničava mogućnost razumijevanja sebe i rasta.

I zadnje, deficit u regulaciji emocija dolazi od toga što se nismo naučili suočavanja s emocijama i njihovom reguliranju. Nedostatak vještina regulacije može nam otežati suočavanje s teškim emocijama, što će dovesti do pokušaja njihova potiskivanja ili ignoriranja.

Funkcioniranje mozga kod držanja odluka

Dok se pridržavamo odluka, naš mozak prolazi kroz različite procese i aktivacije neuralnih mreža koji podržavaju naše ponašanje i održavaju nas na putu prema ostvarenju cilja. Kroz cijeli proces biti će uključen prednji korteks koji je odgovoran za visoku razinu kognitivnih funkcija, uključujući donošenje odluka, planiranje, samokontrolu i izvršne funkcije. Kad donesemo odluku i držimo se nje, prednji korteks aktivira se kako bi podržao naše namjere, ciljeve i upravljao našim ponašanjem prema njima. Također, u mozgu postoji sustav nagrađivanja poput ventralnog tegmentalnog područja (VTA) i jezgre akumbensa. Ova područja oslobađaju neurotransmitere poput dopamina koji su povezani s osjećajem zadovoljstva i motivacije. Kada se pridržavamo odluka i ostvarujemo napredak prema cilju, ovaj nagradni sustav se aktivira i potiče nas da nastavimo s tim ponašanjem.

Naravno, pridržavanje odluka često zahtijeva samokontrolu, koja je povezana s aktivacijom prefrontalnog korteksa i drugih područja mozga. Ove regije pomažu nam da inhibiramo impulzivna ponašanja, odupremo se iskušenjima i ostanemo fokusirani na dugoročne ciljeve. Samokontrola može biti naporna i zahtijeva energiju i mentalni napor.

No, iako je sve jako, jako, jako lijepo posloženo dok se držimo odluke, jedan trenutak i sve će otići u krivo. Naime, ako popustimo u pridržavanju odluka, vrlo vjerojatno će se desiti sljedeće promjene u mozgu. Ako popustimo i odustanemo od odluka, može doći do trenutnog oslobađanja dopamina i aktivacije nagradnog sustava. To se događa jer odustajanje od odluke može donijeti trenutno olakšanje ili zadovoljstvo, što rezultira privremenim osjećajem nagrade. S obzirom da ono „dosta“ je kod nas bila, u naravi, neka navika, aktivirani su bili bazalni gangliji  koji nam pomažu u „automatizaciji našeg poslovanja“ odnosno ponašanja. Ako se loša navika obnovi, te veze u našem mozgu ojačaju. I na kraju, ako redovito popuštamo i ne pridržavamo se odluka, veze u prednjem korteksu koje podržavaju samokontrolu i donošenje odluka mogu oslabiti. To nam može otežati održavanje dugoročnih ciljeva i donošenje zdravih odluka.

No, da nije sve tako crno, potrebno se vratiti na neuroplastičnost mozga (o kojoj je već bilo govora u nekom od članaka) te reći da mozak ima fleksibilnost i da se može mijenjati kroz neuroplastičnost. To znači da je moguće trenirati mozak i jačati veze koje podržavaju donošenje zdravih odluka. Kroz svjesnost, vježbu samokontrole i upornost, možemo jačati neuronske veze koje podržavaju pridržavanje odluka i promjenu neželjenih navika.

Granični poremećaji ličnosti

Dodatno, pridržavanje odluka dodatno može biti nekima otežano. Naime, različiti granični poremećaji, kao što su granični poremećaj ličnosti (Borderline Personality Disorder – BPD) ili narcistički poremećaj ličnosti (Narcissistic Personality Disorder – NPD), karakteriziraju narušena samosvijest, ali na različite načine.

Osobe s graničnim poremećajem ličnosti često doživljavaju narušenu samosvijest, posebno u pogledu vlastitog identiteta, vrijednosti i ciljeva. Mogu imati osjećaj praznine ili nepotpunosti, osjećaj da ne znaju tko su, što žele ili što im je važno u životu. Također, mogu se suočiti s intenzivnim promjenama raspoloženja i osjećajima, što dodatno otežava održavanje stabilne slike o sebi.

Dalje, osobe s narcističkim poremećajem ličnosti, nasuprot osobama s graničnim poremećajem ličnosti, često imaju pretjerano pozitivnu i grandioznu sliku o sebi. Imaju povišeno samopoštovanje, ali to može biti krhko i osjetljivo na kritiku. Unatoč pretjeranoj samosvijesti o vlastitoj vrijednosti, mogu imati ograničenu sposobnost uvida u vlastite mane, slabosti ili utjecaja na druge.

Nema zaključka, samo komentar

Kroz ovaj tekst htio sam naglasiti važnost prepoznavanja i prihvaćanja potrebe za promjenom prije donošenja odluka. Često puta, donosimo odluke pod utjecajem vanjskih pritisaka, kao što su novogodišnje odluke, ali nije dovoljno samo donijeti odluku, već je potrebno biti svjestan zašto želimo promjenu i biti motiviran za njeno ostvarenje. Također, izražavanje “dosta” ili prepoznavanje potrebe za promjenom, emocionalno je zahtjevno, ali i sam proces donošenja odluka i poduzimanja akcija može biti izazovan. Potrebna je samodisciplina, motivacija i podrška kako bi se održala donesena odluka i izvršile potrebne promjene.

Razumijevanje sebe, svojih misli, osjećaja, uvjerenja i interakcija s okolinom ključno je za uspješno pridržavanje odluka. Samosvijest nam pomaže u identificiranju negativnih obrazaca ponašanja i navika te nam omogućuje da donesemo svjesne odluke koje su u skladu s našim vrijednostima i ciljevima.

Zaključak

Donošenje odluka i pridržavanje njih može biti izazovno zbog različitih faktora kao što su strah od napuštanja, nisko samopouzdanje, potreba za odobravanjem drugih, aktivacija emocionalnih centara mozga, ovisnost o navikama i nedostatak motivacije i samodiscipline. Prvi korak je izražavanje “dosta” i prepoznavanje potrebe za promjenom, dok drugi korak uključuje donošenje odluke i poduzimanje akcija kako bismo ostvarili promjenu. Samosvijest igra važnu ulogu u procesu donošenja odluka i pridržavanju njih, jer nam pomaže razumjeti naše misli, osjećaje, motivaciju i interakcije s okolinom.