Svojevremeno sam pisao o tome zašto se lako prepoznati u inspirativnim izjavama dok ih je istovremeno jako teško slijediti. Problem inspirativnih citata je da često odražavaju univerzalna ljudska iskustva i emocije. Inspirativni, motivacijski… citati će dotaknuti naše skrivene želje i ciljeve što može biti snažan motivator. Međutim, unatoč tome što smo se prepoznali u citatima, slijediti ih može biti izazovno iz nekoliko razloga.

Prvi i osnovni razlog je da nedostaju koraci. Zona komfora je sljedeći, „dobar“ razlog koji će nas zaustaviti. Različiti životni izazovi, unutarnji otpori, fokus, nedostatak motivacije… su svi ostali, potencijalno, mogući razlozi.

Vjerovanje

Što god mi čuli, vidjeli, pročitali, … prolazi proces „vjerovanja“. Vjerovanje je kognitivni proces u kojem pojedinac prihvaća neku izjavu kao istinitu ili stvarnu, ali na temelju nekog dokaza, prošlog iskustva ili kulturnih/moralnih normi. To je unutarnji prikaz našeg razumijevanja svijeta i utjecat će na naše misli, osjećaje i vjerojatno ponašanje. Ponekada se vjerovanja/uvjerenja mogu promijeniti ako nam se prezentiraju nove informacije ili doživimo neko novo osobno iskustvo. Jer, čovjek je ipak okolišno i iskustveno biće. Cijeli članak o inspirativnim citatima nalazi se ovdje.

Gdje je tu problem?

Problem leži u prvoj rečenici prethodnog odlomka. „..Vjerovanje je kognitivni proces u kojem pojedinac prihvaća neku izjavu kao istinitu ili stvarnu, ali na temelju nekog dokaza, prošlog iskustva ili kulturnih/moralnih normi…“. Dodatan problem može biti iskustvo čovjeka te naša (ne)razvijena vještina prosudbe i donošenja odluka.

Gospodin Barnum

U kontekstu društvenih mreža, vjerovanja kao kognitivnog procesa, inspirativnih citata i svega ostalog pomaže nam i gospodin Barnum. Phineas Taylor Barnum, poznatiji kao P.T. Barnum, bio je američki showman, a prije svega poduzetnik, rođen 1810. godine. Barnum je najpoznatiji po svom cirkusu, kojim je putovao diljem Sjedinjenih Država i koji je uključivao egzotične životinje, čudake, akrobate i druge atrakcije. Barnum je također poznat po “Barnumovom efektu”, koji se odnosi na tendenciju ljudi da vjeruju u opće i generičke tvrdnje koje su vrlo otvorene za interpretaciju, ali koje se čine vrlo specifičnim i točnim za njih. Ovaj efekt se često primjenjuje u područjima poput astrologije, horoskopa…

P.T. Barnum je bio poznat po svojoj inovativnosti i sposobnosti da prepozna trendove i potrebe publike.

Subjektivna validacija

Subjektivna validacija je psihološki fenomen koji opisuje sklonost ljudi da prihvate opise ličnosti ili karakteristika koji se čine vrlo precizni i detaljni, iako su zapravo vrlo općeniti i primjenjivi na širok raspon ljudi. U osnovi, subjektivna validacija se temelji na ideji da ljudi imaju sklonost tražiti potvrdu o sebi i svojim karakteristikama od drugih ljudi i vanjskih izvora. Kada dobiju opis koji se čini precizan i detaljan i prije svega odgovarajući za njih, to može pobuditi osjećaj da su prepoznati i razumijevani na dubljem nivou. Ovaj osjećaj potvrde može biti snažan i može potaknuti ljude da prihvate opis kao točan, bez obzira na to koliko općenit ili primjenjiv na druge ljude opis zapravo jest.

Subjektivna validacija može biti korisna u nekim situacijama, poput one kada se ljudi osjećaju neshvaćeno ili nevidljivo. Međutim, u drugim situacijama može biti štetna ako ljudi prihvate netočne ili neprovjerene opise o sebi, što može dovesti do donošenja pogrešnih odluka ili propuštanja prilika za osobni rast i razvoj. Efekt subjektivne validacije poznat je također kao Barnumov efekt. Nazvan, upravo po gospodinu Barnumu, zabavljaču i manipulatoru svih vremena. 🙂

Društvene mreže

Subjektivna validacija može biti povezana s različitim postovima na društvenim mrežama, osobito s postovima koji se tiču ​​osobnosti, karaktera, ljudskog iskustva i samopomoći. Na primjer, postovi koji nude općenite savjete o tome kako poboljšati svoj život ili postati sretniji, poslovno uspješniji mogu privući pažnju ljudi koji traže validaciju i potvrdu o svojoj vrijednosti.

Kada korisnici društvenih mreža dijele svoje stavove i mišljenja putem statusa, oni često koriste opće i općenite izjave koje su podložne Barnumovom efektu. Na primjer, status koji kaže “Uvijek sam bio usamljen” može se smatrati vrlo točnim i osobnim za korisnika koji ga dijeli, unatoč tome što se ta izjava može primijeniti na mnoge druge ljude.

Ovo može dovesti do osjećaja povezanosti i identifikacije među korisnicima društvenih mreža, ali isto tako može biti uzrok zabrinutosti. Kada se ljudi oslanjaju na Barnumov efekt, mogu biti skloni vjerovati u lažne informacije ili uvjerenja, što može dovesti do pogrešnih zaključaka ili donošenja odluka.

Potreba za pripadnošću

Današnje promjene u društvu, a posebno u svijetu digitalizacije dokidaju socijalni kontakt. Međutim, čovjek bez obzira na sve mora (nekome) pripadati.

Abraham Maslow je bio američki psiholog koji je razvio hijerarhiju ljudskih potreba, poznatu kao Maslowljeva piramida ili hijerarhija potreba. Prema Maslowu, ljudske potrebe mogu se razvrstati u pet različitih kategorija, koje se kreću od osnovnih potreba do potreba samoaktualizacije.

Jedna od kategorija na Maslowovoj hijerarhiji potreba je potreba za pripadnošću. To se odnosi na potrebu da se osjetimo povezani s drugim ljudima i da pripadamo društvu ili grupi. Ova potreba obuhvaća sve vrste pripadnosti, poput obitelji, prijatelja, radne zajednice, timova, religije, nacija i drugih.

Prema Maslowu, potreba za pripadnošću je jedna od osnovnih ljudskih potreba, a njeno zadovoljenje ključno je za psihološko blagostanje i mentalno zdravlje. Kada ljudi osjete da pripadaju nekoj skupini, oni se osjećaju manje usamljeno, manje anksiozno i manje depresivno. Također, osjećaj pripadnosti može povećati samopoštovanje i samopouzdanje.

U današnjem društvu, društvene mreže i drugi oblici tehnologije igraju važnu ulogu u ispunjavanju naše potrebe za pripadnošću. Ljudi se žele osjećati povezanima s drugima. Ljudi žele da ih se razumije.

I zato, ako želite biti slijeđeni iliti followani, uvijek, ali uvijek se sjetite gospodina Barnuma. 🙂

Subjektivna validacija i poslovno okruženje

I na kraju, da bi članak ipak imao nekakve veze s upravljanjem ljudskim potencijalima. 🙂 Subjektivna validacija može imati i posljedice u poslovnom okruženju. Na primjer, kada zaposlenici donose odluke, mogu biti skloni tražiti informacije koje potvrđuju njihove prethodne predrasude ili stajališta, a ignorirajući informacije koje im proturječe. Također, osobe u poslovnom okruženju mogu biti sklonije prihvatiti informacije koje imaju pozitivan učinak na njihovo samopouzdanje ili osjećaj vrijednost, a zanemariti informacije koje bi im mogle ugroziti ta osjećanja.