Nedavno sam vidio jedan post na LinkedIn-u što me potaknulo da i ja nešto napišem na tu temu. Možda i nema previše veze s upravljanjem ljudskim potencijalima, ali.. U stvari dojmila me se slika Dr Jane, upravo ova koju sam i ja iskoristio.

U principu, o srcu, iako ga svi iz sekunde u sekundu osjetimo i ne razmišljamo previše.
Činjenica da o srcu, kojega i osjetimo i „čujemo“, ne razmišljamo previše, sjetilo me na to što je s ostalim organima koje niti vidimo, niti čujemo niti osjetimo. Naravno, mozak čudo, pa je prva asocijacija „nevidljivosti“ bila upravo na mozak.

Normalni srčani ritam se sastoji od tri dijela: P val, QRS kompleks i T val. P val je električni impuls koji se šalje od atrija (gornjih komora srca) do ventrikula (donjih komora srca). QRS kompleks je električni impuls koji se šalje od ventrikula do srčanih žila. T val je period oporavka nakon što se ventrikuli kontrahiraju.
Ovisno o osobi, normalni srčani ritam se kreće između 60 i 100 otkucaja u minuti. Odstupanja od ovog raspona se, uglavnom, smatra abnormalnim.

Sve ovo se moglo napisati, nekako otprilike i ovako.
Srčani ciklus odnosi se na slijed događaja koji se događaju u srcu tijekom jednog potpunog otkucaja srca. Srčani ciklus uključuje kontrakciju (sistolu) i opuštanje (dijastolu) atrija i ventrikula, kao i otvaranje i zatvaranje srčanih zalistaka.
Možemo ga podijeliti u četiri faze:

• Prva faza je atrijalna sistola, tijekom koje se atriji kontrahiraju i potiskuju krv u klijetke.
• Druga faza je ventrikularna dijastola, tijekom koje se klijetke opuštaju i pune krvlju.
• Treća faza je ventrikularna sistola, tijekom koje se klijetke kontrahiraju i pumpaju krv iz srca u pluća gdje se vrši izmjena plinova (kisika i ugljičnog dioksida) te krv ide prema ostalim dijelovima tijela.
• Završna faza je dijastola atrija, tijekom koje se atriji opuštaju i pune krvlju koja se iz tijela vraća u srce.

Uz ovu izmjenu plinova interesantna je i jedna pretraga koja je bila vrlo aktualna u doba C-19 (i općenito kod plućnih bolesnika), a to je tzv. analiza plinova u arterijskoj krvi.  Najčešće se vadi iz radijalne arterije s unutarnje strane podlaktice, a u blizini zapešća. To je ona famozna žila kucavica koju smo tražili kao klinci. Zanimljivo je i vađenje krvi iz arterije kada špricu morate „izvući“ te pri kraju probušiti (dobro, možda se to danas radi modernije 😊). Naime, arterijska krv izlazi „pod pritiskom“ pa se mora izjednačiti s atmosferskim tlakom. Inače, s obzirom da su arterije poprilično duboko, nije lako „pogoditi“ radijalnu arteriju. Ako se „fula“, na zapešću će nastati dobar hematom.

E da. Iz spomenute sistole i dijastole „izvodi“ se i visina tlaka, najčešće u mmHg. To je, u narodu opće prihvaćeni, „gornji i donji tlak“.

I prije nego dođem do mozga 😊, defibrilacija. Defibrilirati iliti oživiti pacijenta u filmovima je fora. Scenarij nekako ovako izgleda.

1. Asistolija !!!!! (ravna crta 😊)
2. Zabrinute face.
3. Punim!!! (cvili defibrilator)
4. Odmaknite se!!!!
5. Dum!
6. Pa sada ili je „pacijent“ živ ili nije, tu se scenarij grana:
   1. Živ: vesele se svi
   1. Nije živ: Pogled u daljinu

No, defibrilator se koristi uglavnom kod srčanih aritmija. Ventrikularne fibrilacije i ventrikularne tahikardije i nema veze sa scenama u filmovima 😊

Srčani ciklus kontroliraju električni impulsi koji potječu iz sinusatrijskog (SA) čvora i atrioventrikularnog (AV) čvora. U nedostatku defibrilatora može se napraviti tzv. prekordijalni udarac. Šakom, otprilike po sredini prsnog koša. Da „prezbrojite“ gore spomenute čvorove da ne šalju impulse „bez veze“ 😊 Ali, da se tako radi u filmovima, ne bi sve skupa bilo „napeto“.

Mozak i „aritmije“

No, što kada je u životu „napeto“? Što kada smo emocionalno povrijeđeni?

Našem mozgu je u principu svejedno jesmo li mi povrijeđeni emocionalno ili smo se stvarno fizički ozlijedili. Kada doživimo emocionalnu bol, ona aktivira iste živčane puteve u mozgu kao i fizička bol.

Amigdala je mala struktura u obliku badema smještena u mozgu koja je uključena u brojne važne funkcije, uključujući emocije i donošenje odluka. U situacijama koje se percipiraju kao opasne po život, amigdala ima ključnu ulogu u aktiviranju tjelesne reakcije na stres. Kada amigdala uoči potencijalnu prijetnju, šalje signal hipotalamusu, koji zauzvrat aktivira simpatički živčani sustav. To uzrokuje oslobađanje hormona stresa, poput adrenalina i kortizola, koji pomažu pripremiti tijelo za akciju.

Osim toga, emocionalna bol također može aktivirati i mrežu zadanog načina rada (DMN).

DMN je velika moždana mreža koja se sastoji od medijalnog prefrontalnog korteksa , stražnjeg dijela cingularng korteksa („dijelovi“ mozga) i girusa (girusi su grebeni, a sulkusi su utori na „površini“ mozga).
DMN je „poznat“ po tome što je aktivan kada osoba nije fokusirana na vanjski svijet, a mozak se nalazi u budnom stanju (ne spavamo). To su situacije kao npr. kada sanjarimo, „lutamo mislima“.

Također, kada smo emocionalno povrijeđeni, to može dovesti do aktivacije tzv. “fight or flight” odgovora organizma ( što opet uključuje povećanje razine stresnih hormona).

Flight ili fight

Ova veza između emocija i fizioloških reakcija tijela regulirana je od strane osovine hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda (HPA – Hipotalamusno-hipofizno-nadbubrežna osovina). Hipotalamus potom određuje da li se treba aktivirati “fight or flight” odgovor, a hipofiza i nadbubrežna žlijezda proizvode hormone stresa koji se distribuiraju po tijelu, uključujući adrenalin i kortizol.

Način “bori se ili bježi”, poznat i kao odgovor na stres, fiziološki je odgovor koji priprema tijelo da odgovori na uočenu prijetnju.
U režimu “borbe” tijelo oslobađa hormone poput adrenalina i noradrenalina. Adrenalin povećava broj otkucaja srca, krvni tlak i razinu šećera u krvi, pripremajući tijelo za fizički napor. Noradrenalin također povećava broj otkucaja srca i krvni tlak, kao i usmjeravanje protoka krvi u mišiće i dalje od, u tom trenutku, nebitnih funkcija kao što je probava.

U režimu “bijega” tijelo oslobađa hormone poput kortizola. Kortizol povećava razinu šećera u krvi, potiskuje imunološki sustav i povećava osjetljivost amigdale, centra za strah u mozgu, što može dovesti do osjećaja tjeskobe. Kortizol također potiče otpuštanje inzulina i drugih hormona koji reguliraju metabolizam i glad.

Važno je napomenuti da se ti hormoni i odgovarajući fiziološki odgovor međusobno ne isključuju i da među njima postoji određeni stupanj preklapanja. Također, reakcija borbe ili bijega normalna je reakcija tijela na percipirani stres, ali kada se aktivira prečesto ili predugo, može imati negativne učinke na fizičko i mentalno zdravlje.

Neki od načina djelovanja kortizola:

• Povećan broj otkucaja srca: Kortizol može uzrokovati povećanje broja otkucaja srca, također poznato kao tahikardija. To je odgovor na odgovor “bori se ili bježi”, koji je izazvan stresom.
• Povišeni krvni tlak: Kortizol također može uzrokovati povećanje krvnog tlaka, što može dodatno opteretiti kardiovaskularni sustav.
• Oslabljen imunološki sustav: Kortizol može oslabiti imunološki sustav, čineći tijelo osjetljivijim na infekcije i bolesti.
• Probavni problemi: Kortizol može uzrokovati probavne probleme kao što su mučnina, povraćanje i proljev.
• Nesanica: Kortizol također može ometati san, što dovodi do nesanice.
• Povećan rizik od depresije i anksioznosti: Dugotrajna izloženost kortizolu može povećati rizik od razvoja depresije i anksioznih poremećaja

DMN mreža

Mreža zadanog načina rada (DMN) je mreža regija mozga koja je aktivna kada se mozak “odmara” i nije fokusiran na vanjske zadatke ili podražaje. Smatra se da je DMN uključen u razne funkcije kao što su samo refleksija (promišljanje), pamćenje i regulacija emocija.

Kao što je rečeno DMN koristimo kada sanjarimo ili još bolje, na kraju dana kada o njemu promišljamo odnosno kada smo sami sa svojim mislima.

Prema dr. Caroline Leaf, kliničkoj i kognitivnoj neuroznanstvenici, kada smo sami sa svojim mislima ponovno „pokrećemo“ mozak te aktiviramo DMN mrežu čime poboljšavamo „zdravlje i vitalnost“ mozga. Ova se mreža nikad do kraja ne isključuje, ali zahtijeva da određeno vrijeme u danu provedemo podalje od tehnologije kako bi smo uistinu i (is)koristili mozak, odnosno dobro razmislili, a čime omogućavamo njegov napredak.

Međutim, studije su pokazale da se DMN aktivira i kada pojedinci dožive emocionalnu bol te se aktivnost DMN povećava, osobito u medijalnom prefrontalnom korteksu (mPFC) i posteriornom cingularnom korteksu (PCC). Naime, smatra se da ta područja osim što igraju ulogu u promišljanju, povezani su u s obradom i povezivanjem emocionalnih informacija sa sjećanjima.

Takva pojačana aktivnost u DMN-u može imati i negativne posljedice. Istraživanje je pokazalo da je povećana aktivnost u DMN-u povezana s ruminacijom, što je ponavljajuće i pretjerano fokusiranje na negativne emocije i misli. Ruminacija može dovesti do produljenja emocionalne boli i može pridonijeti razvoju poremećaja mentalnog zdravlja kao što su depresija i anksioznost. Naime, kada nas nešto emocionalno „muči“, „zahvaljujući“ aktivaciji DMN mreže pokušavamo o tome promišljati nadajući se da će nam promišljanje riješiti problem. No, često se događa upravo suprotno. Zaglavit ćemo u „never ending story-ju“ koja će nas stalno, iz početka, povređivati.

Konstantno proživljavanje negativnih misli, ne samo da je prijetnja za naše psiho-fizičko zdravlje nego će:

• Pojačavati tugu
• Intenzivirati i produljiti našu ljutnju
• Intelektualno i emocionalno će nas iscrpiti
• Potisnuti motivaciju i onemogućiti našu sposobnost da se usredotočimo i produktivno razmišljamo.

I zato, kada osjetite da vam srce ubrzano lupa, duboko dišete, znoje se dlanovi (ako to nije „normalna“ pojava) …, nemojte se zapitati što ste napravili sebi (ili nekome drugome) nego što ste napravili svome mozgu.

Jer, sve je u glavi 😊

I za kraj, kada se usporedi magnetska rezonanca mozga s početka njenog korištenja, tamo negdje s početka 80-tih i danas, vidi se da ljudski mozak izgleda puno manje „zapetljan“. Zašto?

Više smo vremena provodili sami sa sobom, razmišljajući, čitajući… Digitalizacija je donijela da se s mobitelom budimo i s mobitelom liježemo i da smo vrlo malo vremena sami sa sobom.