Svi smo vjerojatno, barem jednom u životu, čuli izjavu upućenu prema nama: „S tobom se ne može razgovarati“.  Takav odgovor, u naravi, je značio samo jedno. Naši argumenti, želje, razmišljanja nisu se poklopili s argumentima, željama, razmišljanjima druge strane. Također se, barem jednom u životu, svima dogodilo da su u pokušaju uspostavljanja dijaloga dobili odgovor: „Ma dobro!“.

Ni jedno ni drugo ne znači da mi nismo znali  govoriti nego da jedna ili obje strane nisu znale komunicirati.

Komunikacija je ping-pong. Ako „slabo vratimo lopticu“, druga strana ne može „uzvratiti“.

Govor i komunikacija su dvije različite, iako povezane, stvari i često ih koristimo u istom kontekstu. Dok se govor odnosi na sposobnost izražavanja misli i osjećaja putem riječi te ima za cilj prenijeti određene informacije, komunikacija se odnosi na razmjenu, upravo tih istih, informacija (ideja, osjećaja…).
Komunikacija može uključivati različite oblike, uključujući govor, neverbalnu komunikaciju ili pisanu riječ i najbitnije, usmjerena je na međusobno razumijevanje i zajedničko dijeljenje informacija, ideja i osjećaja.

Govor kao oružje

Velika većina nas sa simpatijama, ljubavlju, gleda svoje kućne ljubimce kako svaki dan „rastu“, nešto od nas nauče, u konačnici, razumiju nas. Često ćemo, gledajući ih, reći „samo što ne progovore“.

Ljudski mozak i mozak životinja imaju sličnosti, ali također i razlike. S obzirom da je ljudski mozak evoluirao iz mozga primata, a koji su imali veći i složeniji mozak u usporedbi s drugim sisavcima je dovelo do toga da ljudski mozak ima neke jedinstvene karakteristike koje ga razlikuju od mozga životinja.

Primjerice, ljudski mozak ima razvijeniji korteks, sloj stanica na površini mozga koji je odgovoran za više razine razmišljanja, poput planiranja, donošenja odluka, jezika i svijesti o sebi. Ljudski mozak također ima složeniji limbički sustav, koji je odgovoran za emocionalne reakcije, motivaciju i pamćenje.
Također, ljudski mozak ima veću količinu sive tvari u odnosu na bijelu tvar u usporedbi s mozgom životinja što ukazuje na veći broj neurona u ljudskom mozgu, a to je vrlo važno za obradu i integraciju složenih senzornih i kognitivnih funkcija.

No, unatoč svemu, ljudski mozak i mozak životinje imaju i sličnosti, kako u strukturi tako i u funkciji. Primjerice, oba mozga imaju moždano deblo (stablo) koje je zadnji dio mozga koji ga strukturno povezuje s leđnom moždinom. Moždano deblo kontrolira osnovne funkcije poput disanja, srčanog ritma i krvnog tlaka. Oba mozga također imaju limbički sustav koji je odgovoran za emocionalne reakcije i motivaciju.
Dodatno, čimpanze npr. imaju i naprednije kognitivne sposobnosti za rješavanje problema što nam daje smjernice o različitim razinama razvoja mozga kod različitih životinjskih vrsta.

No, životinje odnosno naši kućni ljubimci, nikako da progovore. Razlog tomu je da životinje nemaju Brocovo i Wernickovo područje, dva ključna dijela mozga povezana s govorom i jezičnom sposobnošću.

Brocovo područje, također poznato kao motoričko područje govora, nalazi se u prednjem dijelu mozga u blizini ušne šupljine. Ovo područje kontrolira mišiće koji se koriste za artikulaciju riječi i odgovorno je za „proizvodnju govora“.

Wernickovo područje, također poznato kao senzorno područje govora, nalazi se u stražnjem dijelu temporalnog režnja, koji je dio donjeg dijela mozga. Ovo područje odgovorno je za procesiranje značenja govora i jezika, kao i za razumijevanje govora drugih ljudi. Wernickovo područje je također važno za sposobnost čitanja i pisanja. Kod većine ljudi nalaze se u lijevoj hemisferi mozga.

Ova dva područja su međusobno povezana i zajedno omogućuju ljudima da govore i razumiju jezik. Na primjer, kada nešto želimo reći, Brocovo područje signalizira mišićima da se kontrahiraju kako bi „proizveli“ riječi, dok Wernickovo područje obrađuje značenje riječi koje koristimo u našem govoru.

Oštećenja ovih dijelova mozga mogu dovesti do različitih govornih (i jezičnih) problema pri čemu oštećenje u Brocovo području uzrokovati će afaziju, a u Wernickovom području uzrokovati će poteškoće u razumijevanju govora i jezika.

Sada je vjerojatno svima jasno koliki „dar“ imamo dok gledamo u oči svojeg ljubimca koji „samo što ne progovori“.

Govor, dar koji imamo je najjače i jedino „pravo“ ili bolje rečeno odgovarajuće „oružje“. Riječi koje izgovaramo mogu imati moć da inspiriraju, motiviraju, informiraju, uvjere…

Međutim, da bi smo „čuli“, moramo znati slušati. Da bi smo „čuli“, moramo znati pregovarati. Aktivno slušanje i pregovaranje, dvije su divne ljudske vještine koje daju „smisao“ i govoru i komunikaciji.

Na žalost, danas su to dvije deficitarne ljudske vještine kod populacije. Ljudske vještine treba razvijati, a posebno kod zaposlenika.

Ljudske vještine (engl. soft skills)

Članak “Where Companies Go Wrong with Learning and Development” objavljen u Harvard Business Review analizira česte pogreške koje tvrtke čine u procesu učenja i razvoja zaposlenika.

Autori članka tvrde da tvrtke često griješe kada se fokusiraju samo na izgradnju vještina koje su potrebne za trenutne poslove, umjesto da se fokusiraju na širu perspektivu potreba zaposlenika u budućnosti.

Druga pogreška koju tvrtke čine je fokusiranje samo na razvoj pojedinačnih zaposlenika, umjesto da se fokusiraju na razvoj svih zaposlenika u organizaciji. Autori tvrde da je važno da tvrtke uspostave kulturu kontinuiranog učenja i razvoja, te da se osigura da se svi zaposlenici imaju priliku razvijati svoje vještine.

O važnosti razvoja ljudskih vještina možemo naći mnoga istraživanja, pa tako istraživanje koje je provela tvrtka Adecco pokazalo je da 92% poslodavaca smatra da su ljudske vještine jednako važne kao i tehničke vještine. Nadalje, 80% poslodavaca je izjavilo da je ljudske vještine teže razviti nego tehničke.

Također, istraživanje koje je provela tvrtka Deloitte pokazalo je da organizacije koje su se fokusirale na razvoj ljudskih vještina svojih zaposlenika bile su uspješnije u upravljanju promjenama i ostvarivanju poslovnih ciljeva.

Uz aktivno slušanje i pregovaranje, danas se ističe i važnost sposobnosti prilagodbe, kritičkog razmišljanja, empatije, prosudbe i donošenja zaključaka…

Općenito, za ljudske vještine (meke vještine) kažemo da je to skup vještina koje se odnose na način na koji ljudi komuniciraju, surađuju i rade s drugim ljudima. To su vještine koje su nužne za uspješnu karijeru, osobni razvoj i društvenu interakciju.

Neuroplastičnost

Osnova razvoja čovjeka je činjenica da je on okolišno i iskustveno biće koje konstanto uči i razvija se. Neuroplastičnost je sposobnost mozga da se mijenja i prilagođava na temelju iskustva i učenja. Ovo se odnosi na promjene u strukturi i funkciji mozga koje se događaju kao rezultat aktivnosti neurona i sinapsi, odnosno veza između neurona. Pojednostavljeno rečeno, naš se mozak mijenja onako kako ga (ne)koristimo.

Postoji nekoliko vrsta neuroplastičnosti. Strukturna neuroplastičnost odnosi se na promjene u strukturi mozga, poput povećanja veličine određenih područja mozga ili stvaranja novih neuronskih veza. Funkcionalna neuroplastičnost odnosi se na promjene u tome kako mozak obrađuje informacije, poput povećane osjetljivosti na određene podražaje ili poboljšanja u brzini ili preciznosti motoričkih pokreta.

Neuroplastičnost se dešava tijekom cijelog života. Pa i nakon moždanog udara. Da bi se naš mozak mijenjao baš onako kako treba, potrebno ga je stalno stavljati pred nove izazove i učenje.

Neuroplastičnost mozga možemo staviti i u kontekst učenja i razvoja ljudskih vještina.  Pri učenju i razvoju ljudskih vještina mijenjamo naše obrasce ponašanja i razmišljanja, drugačije „povezujemo“ emocije. Sve ovo stvara nove veze između neurona u mozgu, što će u našem mozgu uzrokovati neuroplastičnost.

Kako prakticiramo ove nove vještine, naš mozak se mijenja i prilagođava, a mi postajemo bolji u njima. Postajemo bolji ljudi, bolje verzije nas samih. Također, razvijanje određenih ljudskih vještina poput kritičkog mišljenja vodi ka većoj pronicljivosti, sposobnosti za rješavanje problema te poboljšanju naše sposobnosti da se povežemo s drugima i uspješno surađujemo s njima.

Kraj. Aktivno slušanje i pregovaranje

Aktivno slušanje je sposobnost, prije svega svjesnog, slušanja drugih (Sjetite se samo pogleda: Gleda u mene, a vidi kroz mene Sisak). Svjesno slušanje uključuje fokusiranje na ono što druga osoba govori, prepoznavanje verbalnih i neverbalnih znakova, postavljanje pitanja i potvrđivanje razumijevanja. Aktivno slušanje ne znači samo fizičko prisustvo u razgovoru, već zahtijeva aktivno sudjelovanje u razgovoru i usmjeravanje svog uma na razumijevanje poruke koju druga osoba pokušava prenijeti.

 Aktivno slušanje, djelomično i kao posljedica digitalizacije postaje sve veći problem ljudima. Neki od razloga su različite distrakcije, gubitak fokusa i podjele pažnje. Također, danas u svaki razgovor, a zbog sve više informacija s kojima u taj isti razgovor ulazimo imamo sve više i pretpostavki i predrasuda. Također jedan od problema aktivnog slušanje može biti nedostatak interesa, ali i sama nerazvijenost vještine pri čemu se nismo u stanju fokusirati na ono što druga osoba govori.

Sve ove prepreke mogu otežati aktivno slušanje i dovesti do problema u komunikaciji, što će u konačnici dovesti do propuštanja važnih informacija i nesporazuma. Propuštanje važnih informacija i nesporazumi nisu jednostavna „okolnost“ u privatnom životu dok o poslovnom aspektu nije uopće niti potrebno govoriti.

Ako deficit vještine aktivnog slušanje „spojimo“ s nedostatkom vještine pregovaranja, imamo još veći problem.

Pregovaranje je vještina koja uključuje sposobnost uspješnog rješavanja sukoba i postizanja dogovora između dvije ili više strana. Ova vještina je vrlo važna u mnogim područjima, uključujući poslovni. Sama vještina uključuje sposobnost da se sluša i razumije drugu stranu, izražava svoje stavove i prijedloge na jasan i uvjerljiv način te pronalazi kompromise i rješenja koja su u interesu svih strana. Osim toga, pregovaranje uključuje i sposobnost upravljanja stresom, emocijama i konfliktima tijekom pregovora.

Danas je, više nego potrebno posjedovati vještinu pregovaranja jer pregovaranje je važna ljudska vještina koji uključuje sposobnost uspješnog rješavanja sukoba i postizanja dogovora između dvije ili više strana, što je vrlo korisno u mnogim područjima života.

I sada kada smo preko Broca i Wernickea došli do neuroplastičnosti, ne postoji niti jedan razlog da, osim što su ljudske vještine vrijedan dodatak našoj osobnosti, ne gledamo u njih i kroz „razvoj“ našeg mozga.

Razvoj ljudskih vještina doprinijeti će boljoj komunikaciji, timskom radu. Lakše ćemo upravljati konfliktima, biti bolji lideri te ćemo se lakše prilagoditi promjenama koje nosi, današnje, agilno poslovanje.

Ljudske vještine su neophodne u poslovnom svijetu kako bi se izgradio uspješan poslovni odnos, stvorio učinkovit timski rad, riješili problemi i uspješno upravljalo ljudima i procesima.

I postajemo neuroplastičniji. Čuvamo naš mozak. A ljudski mozak je čudo.