U suvremenom poslovnom svijetu, procjena osobnosti i karakteristika postala je neizostavan aspekt u procesu selekcije, zapošljavanja i razvoja zaposlenika. Prepoznavanje i razumijevanje različitih osobina ličnosti, kao i mogućih poremećaja, igra ključnu ulogu u stvaranju produktivnih timova, uspješnom upravljanju i ostvarivanju organizacijskih ciljeva.

Često ćemo površno, uglavnom neargumentirano nekome „zalijepiti“ etiketu narcisa, psihopate ili slično.

Međutim, narcizam nije nužno isto što i narcisoidni poremećaj ličnosti. Određeni stupanj narcizma prisutan je kod većine ljudi, no kada te karakteristike postanu ekstremne i narušavaju svakodnevno funkcioniranje pojedinca i odnose s drugima, tada se može govoriti i poremećaju.

U poslovnom okruženju, osobe s izraženim narcisoidnim karakteristikama mogu biti iznimno ambiciozne i produktivne, ali isto tako mogu stvarati nesuglasice, narušavati timsku dinamiku i otežavati suradnju zbog svoje preokupacije vlastitim potrebama i nedostatkom empatije.

No, da li je netko narcis ili ima narcisoidni poremećaj, teško je zaključiti kroz intervju pri čemu je vrlo bitna ravnoteža i razumijevanje kako se te osobine mogu manifestirati te kako njima upravljati unutar organizacije.

Je li netko psihopat ili nije, kompleksno je pitanje isto tako kako je i psihopatija kompleksan koncept iz područja psihologije i psihijatrije. Riječ psihopatija obično se koristi za opisivanje skupa osobina, obrazaca ponašanja i društvenih odnosa koji se često povezuju s nedostatkom empatije, osjećaja krivnje, impulzivnosti, manipulativnosti i smanjenih mogućnosti za formiranje dubokih emocionalnih veza s drugima.

Psihopatija nije službeni dijagnostički entitet u većini dijagnostičkih priručnika kao što je DSM-5 (Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje) koji se koristi za klasifikaciju mentalnih poremećaja. Umjesto toga, koncept psihopatije često se povezuje s poremećajem osobnosti poznatim kao antisocijalni poremećaj ličnosti.

Ima li netko antisocijalni poremećaj ličnosti teško je također utvrditi kroz intervju, ali moramo priznati da bi bilo poželjno znati imali ga neka osoba pogotovo ako se prijavila za neko bitnije, zahtjevnije ili „više“ mjesto u našoj tvrtki.

Nedostatak suosjećanja i moralnih načela, smanjeni strah od posljedica ili impulzivno i riskantno ponašanje teško ćemo otkriti kod osobe s antisocijalnim poremećajem i to upravo zbog njihove dominantne crte osobnosti, manipulativnosti.

Sklonost kockanju, klađenju i slično bilo bi dobro znati postoji li kod određene osobe pogotovo ako radi s novcima. Međutim, klađenje i kockanje su oblici ponašanja koji se često povezuju s problematičnim ili patološkim korištenjem, ali nisu nužno uvijek dio psihopatologije u smislu kliničkih dijagnoza. Također, važno je razlikovati problematično klađenje od onog „rekreativnog“ klađenja koje se može smatrati čak i društveno prihvatljivim ponašanjem. No, ono što je sigurno, problematično klađenje ili kockanje često se povezuje s poremećajem kontrole impulsa.

Bitno je za reći da povezanost između problematičnog klađenja, kockanja i poremećaja kontrole impulsa ne znači nužno da svaka osoba koja se bavi klađenjem ili kockanjem ima ovaj poremećaj.

Poremećaj kontrole impulsa je dio kategorije mentalnih poremećaja poznate kao “Poremećaji kontrole impulsa i ovisnosti bez upotrebe tvari” (eng. Impulse Control Disorders and Non-Substance Addictions) u Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje (DSM-5).

Ova kategorija uključuje poremećaje koji karakteriziraju teškoće u kontroliranju impulzivnih i destruktivnih ponašanja, bez potrebe za upotrebom tvari kao što su alkohol ili droge. To su problemi koji se manifestiraju kao nagle i teško kontrolirane impulse koje osoba osjeća i koje može rezultirati problematičnim ponašanjem. Čine ga:

• Poremećaj klađenja
• Poremećaj „frkanja“ kose, grickanja noktiju
• Ponavljajuće metode impulzivnog i agresivnog ponašanja …

Kroz različite psihometrijske testove, često ćemo procjenjivati neuroticizam.  Neuroticizam se odnosi na dimenziju ličnosti koja obuhvaća tendenciju osobe da doživljava negativne emocije, kao što su anksioznost, depresija, strah i nesigurnost. On je jedna od pet glavnih dimenzija ličnosti u tzv. Big Five.

Međutim, ostalo nam je puno toga za znati o osobi, pogotovo za određena radna mjesta kao što je informacijska sigurnost, općenito rad s podacima, financijskim instrumentima ili o B, B-1 voditeljima i sl.

Anksiozni poremećaji, depresivni poremećaji, bipolarni poremećaji, poremećaji osobnosti, poremećaji uzrokovani supstancama, poremećaji povezani s tjeskobom, antisocijalni poremećaji …. Sve su to crte ličnosti koje danas možemo (i mi 🙂 ) otkriti kroz gejmificirane procjene.

Na kraju, jasno je da procjena osobnosti i karakteristika predstavlja izazovan zadatak u poslovnom svijetu. Razumijevanje raznolikosti osobina, potencijalnih poremećaja i njihovog utjecaja na radno okruženje može znatno doprinijeti efikasnosti i harmoniji timova. No, nužno je naglasiti da precizna dijagnoza i tumačenje zahtijeva duboko stručno znanje, a površne ocjene mogu dovesti do nepoželjnih rezultata.

Kroz inovativne pristupe kao što su gejmificirane procjene, organizacije mogu dodatno obogatiti svoj pristup razumijevanju osobnosti i time stvoriti okruženje koje potiče rast, produktivnost i međusobno razumijevanje. Konačno, pravilna procjena osobina ličnosti pridonosi izgradnji snažnih i dinamičnih timova te ostvarivanju održivog uspjeha u poslovanju.