Blog

KAKO SMO POSTALI ROBOVI EKONOMIJE PAŽNJE

KAKO SMO POSTALI ROBOVI EKONOMIJE PAŽNJE

Iako se možda ne čini tako, ali preopterećenost ljudi informacijama je započela već u 19. st. s pojavom tiskanja novina, romana, različitih pamfleta i sl. već tada dolazi do aktiviranja ljudskih zaštitnih mehanizama (kognitivnih), a to je filtriranje informacija (https://www.universityofcalifornia.edu/news/information-overload-has-been-around-1800s).

Stvari se kompliciraju s pojavom Interneta odnosno digitalnih medija. Prema  Frontiersu (https://kids.frontiersin.org/articles/10.3389/frym.2017.00023) današnja količina informacija s kojima smo obasipani iznosi oko 74 GB! Što je ekvivalent kao da smo pogledali 16 filmova.

I kako se onda ponašamo? Selektivno pažljivo 😊 Drugim riječima, u prvom koraku izdvajamo (nama) važne stvari koja neprestano naviru kroz naša osjetila (vid, sluh, dodir…). U drugom koraku, ali samo to – selektivno odabrano – pokušavamo zaštiti od „prepisivanja“ ili prebrisavanja (kako vam je lakše) s (nama) manje važnim informacijama.

I zato, uglavnom, kraj svih silnih informacija, živimo (skoro) u neznanju 😊

No, kako danas svi „proizvode“ nove, prepravljene, dorađene, već islužene ili obrađene informacije, moraju se dovijati kako da dio naše selektivne pažnje posvetimo, ali baš njima.

I imamo EKONOMIJU PAŽNJE. Uostalom i bez da ste ovo pročitali, vjerojatno svi imate primjer kada ste gledali nekoga drito u oči, ali ste s druge strane vidjeli grah s kobasicom ili nadolazeći godišnji.

I zato, ekonomija pažnje je koncept koji se odnosi na način na koji se ljudska pažnja tretira kao rijedak i dragocjen resurs u modernom informacijskom društvu. Što stvarno i jest!

Ključni aspekti ekonomije pažnje su: NATJECANJE ZA PAŽNJU I MONETIZACIJA PAŽNJE. Logično, stalna borba za našu pažnju može dovesti do osjećaja preopterećenosti informacijama, smanjenja koncentracije, te negativno utjecati na mentalno zdravlje i blagostanje.

U ekonomiji pažnje, KRITIČKO RAZMIŠLJANJE I SVIJEST O VLASTITIM NAVIKAMA KONZUMACIJE MEDIJA POSTAJU KLJUČNE VJEŠTINE ZA ODRŽAVANJE ZDRAVOG ODNOSA PREMA INFORMACIJAMA I TEHNOLOGIJI.

Svi oni koji se bave kritičkim mišljenjem, znaju da kritičko mišljenje danas ne postoji, ali čovjek si je opet, logično, pomogao. Ako već nemam razvijeno kritičko mišljenje, razvit ću si vizualne vještine (jer mi je to ionako potrebno za praćenje digitalnih tehnologija 😊)

Prema Psychology Today (https://www.psychologytoday.com/us/blog/the-clarity/202306/the-decline-of-critical-thinking-skills), istraživanja ukazuju na zabrinjavajući pad kritičkog mišljenja u modernom društvu. Na primjer, jedna studija koja je ispitivala zaposlenike mlađih generacija otkrila je da se mnogi nalaze u mentalitetu preživljavanja zbog trenutnih izazova, što ograničava njihovu sposobnost za dublje i refleksivno razmišljanje. Ovaj trend je, pretpostavlja se, posljedica povećanog stresa i preopterećenosti informacijama u digitalnom dobu​.

I zato, danas ekonomiju pažnje možemo iskoristiti kako god želimo, ali i u poprilično negativnom kontekstu. Pa smo za lajk, ili reshare ili komentar, spremni i ubiti 😊

S obzirom na to koliko je ljudska pažnja ograničen i dragocjen resurs, razvijaju se strategije koje često manipuliraju s nama samima, u svrhu, prije svega privlačenja, a onda i zadržavanja naše pažnje. I naravno da uvijek nasjednemo 😊

Uglavnom, danas je jedino bitno polarizirati, izazvati snažne reakcije poput straha, ljutnje ili oduševljenja.

I pri tome koristimo sve psihološke koncepte, koji osim selektivne pažnje uključuju naš dopaminski sustav i nagrađivanje, strah od propuštanja (FOMO) te sve silne heuristike i kognitivne prečace kod donošenja odluka.

A mi? Mi smo i dalje skloni pratiti i pridavati pažnju sadržaju koji privlači pažnju drugih. Ako nešto ima puno lajkova, komentara ili dijeljenja, to nam signalizira da je ta informacija vrijedna naše pažnje, čak i ako nije nužno relevantna ili točna. I dalje tražimo sadržaj koji izaziva jake emocionalne reakcije, a prosudbu o svemu ostavljamo nekome drugome.

Jer, emocionalno nabijen sadržaj ima veću vjerojatnost da će biti podijeljen, lajkan i komentiran, što povećava doseg i angažman. A mi uvijek nasjednemo.

Ali se zato osjećamo dobro, jer ostavili smo impact, maltene legacy ostaje iza nas, a ionako ispada da je danas jedino i bitno osjećati se dobro 😊

Zato je ključno razvijati kritičko mišljenje i svijest o vlastitim navikama konzumacije medija kako bismo se zaštitili od negativnih učinaka ekonomije pažnje i održali zdrav odnos prema informacijama i tehnologiji. I u konačnici, ljudima oko nas!

Inače se sve svodi na „monkey see, monkey do“ 😊

Nazad