Što je Dunning-Krugerov efekt?

Dunning-Krugerov efekt ne treba previše objašnjavati. Mislimo da smo jako pametni, a jednostavno i blaženo to nismo. I naravno da za to nismo krivi mi sami nego naša samosvijest. Ona je ta koja će nas spriječiti da procijenimo svoje sposobnosti. Nije do nas.

Razumijevanje Dunning-Krugerovog efekta

Psiholozi sa Sveučilišta Cornell David Dunning i Justin Kruger detaljno su opisali ovaj koncept u svom radu iz 1999. godine. U svojoj studiji, testirali su kod ispitanika njihovu logiku, gramatiku i smisao za humor i otkriće je bilo fascinantno:

Logično je bilo da oni, koji su bili u 25% najlošijih, su ocijenili da će biti među 60% najboljih. Što je super, nisu mislili da će biti TOP 10.

Istraživanje je pokazalo da ljudi, ali baš blaženo podcjenjuju nedostatak svojih sposobnosti u društvenim i intelektualnim domenama. Super je da ne samo da ti ljudi dolaze do pogrešnih zaključaka i donose nesretne odluke, već uopće ne mogu analizirati vlastite misli i djelovanje, a Boga mi ni posljedice.

Meni je najtužnije od svega da se s njima ne možeš niti našaliti.

Što uzrokuje Dunning-Krugerov efekt?

Gospoda, a što drugo, Dunning i Kruger identificirali su dvije značajne komponente koje su odgovorne za uzrok ove pogrešne kalibracije u razmišljanju:

• Nedostatak vještine ili znanja u određenoj domeni. Nesposobni su u području za koje misle da su vješti.
• Nedostatak metakognicije. O metakogniciji sam puno napisao, i nalazi se ovdje: https://www.netokracija.com/metakognicija-zadrzavanje-zaposlenika-221388  Jednostavno rečeno, metakognicija je sposobnost svjesnosti ili razumijevanja naših misaonih procesa.

I sada se postavlja pitanje, trebamo li kod zaposlenika procjenjivati i metakogniciju. Ili „liječiti“ Dunning-Krugere i Impostere?

Kada to tako razlažemo, nameće se zaključak da ove dvije činjenice, nas blažene, dovode do jaza između našeg percipiranog i stvarnog učinka i ishoda. A pazite sada, kako su se vještine sudionika povećavale, tako je rasla i njihova metakognitivna sposobnost, što im je pomoglo da prepoznaju ograničenja svojih sposobnosti. Baš čudno i iznenađujuće 🙂

Na koga utječe Dunning-Krugerov efekt?

Većina nas je u određenoj mjeri pogrešno informirana o svojoj razini stručnosti, ali Dunning-Krugerov učinak češće utječe na one kojima nam nedostaje znanja i vještina jer ne znaju ono što ne znaju.

Kako to izgleda u praksi? Na radnom mjestu to može izgledati kao kandidati koji su samouvjereni, ali nekvalificirani za svoju poziciju i samouvjereni zaposlenici koji nisu vrhunski, ali dobivaju nezasluženu povišicu.

Kada mislimo da ne može gore, e pa može

Znanje je danas više nego ikada dostupno. No, postoji istraživanje koje kaže da pristup vanjskim informacijama na zahtjev, omogućen putem Interneta i tražilica poput Googlea, briše granice između unutarnjeg i vanjskog znanja, zbog čega počinjemo vjerovati da smo mogli – ili se jesmo – sjetili onoga što smo zapravo upravo pronašli.

Korištenje Googlea za odgovaranje na pitanja općeg znanja umjetno povećava povjerenje ljudi u njihovu vlastitu sposobnost pamćenja i obrade informacija i dovodi do pogrešno optimističnih predviđanja o tome koliko će znati bez Interneta.

Kada nam je informacija na dohvat ruke, možemo pogrešno vjerovati da je ona rezultat našeg znanja.

Naravno da često tražimo informacije na Internetu. Osam eksperimenata (n = 1917) pruža dokaze da kada ljudi “guglaju”, ne uspijevaju točno razlikovati svoje znanje od Internetskog znanja.

U odnosu na one koji koriste samo svoje znanje, ljudi koji koriste Google za odgovaranje na pitanja općeg znanja ne samo da su sigurniji u svoju sposobnost pristupa vanjskim informacijama; također su sigurniji u vlastitu sposobnost razmišljanja i pamćenja.

Štoviše, oni koji koriste Google predviđaju da će u budućnosti znati više bez pomoći Interneta, što je pogrešno uvjerenje koje ukazuje na pogrešnu atribuciju prethodnog znanja i naglašava praktično važnu posljedicu te pogrešne atribucije: pretjerano samopouzdanje kada Internet više nije dostupan.

Online pretraživanje često je brže od pretraživanja našeg mozga što nas sprječava da u potpunosti prepoznamo ograničenja vlastitog znanja. Internet nam neprimjetno isporučuje informacije (pogotovo na pametnim telefonima), spajajući se s našim unutarnjim kognitivnim procesima i nudeći minimalne fizičke znakove koji bi mogli privući pozornost na njegov doprinos odnosno od kuda uopće dolazi znanje. Kao rezultat toga, opet postajemo blaženi i gubimo iz vida gdje završava naše vlastito znanje, a gdje počinje „znanje Interneta“.

S obzirom da sve više koristimo Internet za provjeru činjenica i druge oblike traženja informacija došli smo i do „Google efekta“.

 “Google efekt” odnosi se na ideju da se sve više oslanjamo na Internet kao izvor znanja, a ne da ga sami pamtimo.

U studiji, provođenjem meta-analize, otkriveno je sa su učinci Googlea usko povezani s kognitivnim opterećenjem, fenotipom ponašanja i kognitivnim samopoštovanjem. Vjerojatnije će nas ovaj fenomen pogoditi dok se koristimo pametnim telefonom za surfanje nego računalom.

Ljudi s većom bazom znanja manje su osjetljivi na posljedice korištenja Interneta od onih s manjom bazom znanja. Logično. Općenito, učinci Googlea na pamćenje izazivaju način na koji pojedinci traže i čitaju informacije te mogu dovesti do promjena u kognitivnim i memorijskim mehanizmima.

Pa baš nezgodno!

Nespremnost za učenje

Iako svatko od nas ima posebne sposobnosti, neki od nas pretpostavljaju da smo bolji od drugih, a zbog svog pretjeranog samopouzdanja ne mislimo da trebamo učiti nove stvari. Na radnom mjestu te pojedince često možete uočiti kao one koji krive svoje lidere ili tvrtku za probleme, pate u pronalaženju poslova jer njihove vještine nisu držale korak s tržištem i imaju nisku produktivnost. A bilo bi im zanimljivo vidjeti im i vanjski lokus kontrole, ali o tome nekada kasnije.

Netočne vremenske procjene

Pretjerano samopouzdanje može nas dovesti do nemogućnosti predviđanja vremenskih okvira i dovršavanja zadataka na vrijeme. Također, može nas navesti da vjerujemo da možemo završiti projekt ili zadatke u kraćem roku od onoga što je točno. Zatim, na temelju pogrešne procjene, zaostajemo, a projekt kasni.

Zašto ljudi misle da znaju više nego što znaju

Prema studiji Sveučilišta Carnegie Mellon, samopouzdanje stručnjaka važnije je od ugleda ili samog znanja tog stručnjaka. Logično je onda da ako nemamo znanja, to pokušavamo nadoknaditi samopouzdanjem. I svidjeti se ljudima jer smo pametni.

Savjet: Želite li naučiti kako učiniti da se ljudima sviđate? Nije ono što mislite

Zatražite savjet, podijelite svoje ranjivost ili priznajte slabost – to vas povezuju s (normalnim) ljudima. Od onih drugih ionako treba pobjeći. Inače, to se zove Franklinov efekt. Traženje savjeta, ne bježanje. Bježanje je zdravi razum. Sve ostalo je kažnjivo, na ovaj ili onaj način.

I dalje:

• Preispitujte ono što znate.
• Budite otvoreni za povratne informacije.
• Cjeloživotno učite.
• Postanite svjesni svojih predrasuda.

https://www.pnas.org/doi/full/10.1073/pnas.2105061118
https://www.frontiersin.org/journals/public-health/articles/10.3389/fpubh.2024.1332030/full
https://www.scienceofpeople.com/dunning-kruger/