Negdje na netu pronašli smo nešto što sliči na jednadžbu, a nekako ovako izgleda: Bb + X + Y ≠ Z.
S obzirom da se bavimo psihometrijskim istraživanjima, nećemo se baviti matematikom.
Ako pogledamo tu jednadžbu, mogli bi smo ju nekako ovako raspisati.

Bb ili babyboomers ili boomeri.
Boomeri su iz prošlog stoljeća i rođeni su od 1946 do 1964. Boomeri su poslijeratna generacija (WWII). Odrasli su u sjeni rata, recesije… Nisu imali puno.

Naslijedila ih je generacija X. Neki su ih nazivali lijenom generacijom i odrasla je u sjeni boomera koji su dominirali političkim, obrazovnim, poslovnim i općenito društvenim svijetom.

Generacija Y dugo je bila u fokusu svih zbivanja. Zovu ih još milenijalcima, a rođeni su između ranih 80-tih i 2000-tih. U odnosu na prethodne generacije, kod njih se bilježi veća stopa depresivnih, onih koji prekomjerno uživaju u alkoholu ili zlorabe supstance, smatraju se hiperaktivnima, ovisnima o duhanu. Zbog rane primjene tehnologije, prva su generacija koja ne traži ili teško održava kontakt očima, osjećano su pomalo uskraćeni pa i to otežava razumijevanje njihovih misli i osjećaja. Dvadeset i četiri sata su izloženi različitim vijestima. Sjećaju se 9/11.
Odrasli su u ekonomski nestabilnom okruženju pa su skloni stvoriti posao ako ga ne mogu naći. Prva su generacija koja je stupila na tržište radne snage s pristupom tehnologiji koja im dozvoljava da rade po svom. S njima se pojavljuju digitalni nomadi. I taman kada smo pomislili da nam je dosta promjena u ljudskom ponašaju, da je tradicionalno skroz nestalo, došli su oni.

Stigla je nova generacija.

 Za njih možemo reći da su, na neki način, platili danak razvoju društva.
Generacija Z, koja će uskoro početi ulaziti u poslovni svijet, naziv je za pojedince rođene između 2000. i 2010./2015. Međutim, često susrećemo imena poput: mobilna generacija, e-generacija, tiha generacija, mrežna generacija.

Potpuno su digitalni. Swipeaju. Povezani su s cijelim svijetom. Neki bi rekli da su pomalo autistični. Većina ljudi ih neće ili ne želi razumjeti. Ne traže odobrenje od roditelja, odobrenje nalaze kod prijatelja. Dobro su odgojeni, ali socijalne vještine im nisu nešto s čime će se pohvaliti. Kognitivno su vrlo dobri, ali im nedostaju specifična iskustva.

Kognitivno…

Pod kognitivnim dijelom mislimo na to da: dobro deduktivno i induktivno rasuđuju, dobro raspoređuju informacije, dobro matematički rasuđuju i pamte, vrlo su mentalno fleksibilni, dobri u radu s brojevima, originalni su i prepoznaju obrasce. Perceptivna brzina im je dobra, ali su vrlo osjetljivi na probleme. Dobro im je vrijeme reakcije, vrlo su selektivne pažnje te ograničeni u podjeli pažnje. Uglavnom dobro razumijevaju i vizualiziraju.

Međutim, nedostaju im, kako smo rekli specifična iskustva pa su nešto lošiji u aktivnom učenju i slušanju, vrlo su kritični ali s druge strane im je prosudba i odlučivanje loše. Nemaju strategije učenja i matematičko rasuđivanje, loši su u pregovaranju i imaju onaj gard.

Čine se sramežljivima. Osjećaju se nevidljivima. Ponašaju se savjesno prema okolišu. Boje se neuspjeha, ali novac im nije najbitnija stvar u životu.

Po Maslowu su poprilično samoaktualizirani, puno više od ostatka populacije što znači da su vrlo brzo našli svoj smisao postojanja, ali isto tako moraju vidjeti i smisao u poslu, mora im biti zanimljivo kako bi se mogli dodatno pronalaziti.

Ako ćemo biti vrlo općeniti, možemo reći da je akronim FOMO  zbog njih 2013 dodan u Oxsfordski riječnik. Iako već pomalo odrasli, svojevrsna su velika djeca. Zadržali su ono što mi „odrasli“ nismo mogli, a to je dijete u sebi. Usprkos djetetu u sebi imaju velika tehnološka znanja, ali istovremeno su i vrlo kreativni. Neki će reći da ih je teško kontrolirati.

Često ćemo čuti da znaju koja su im prava, ali skloni su zaboraviti svoje obaveze. Ne osjećaju se dužni nikome pa shodno tome nisu niti previše lojalni. Lako i često će promijeniti posao.

Značajka koja ih razdvaja od ostalih generacija jest da generacija Z ne poznaje svijet prije weba i da je prva globalna generacija kao i tehnološki najpismenija generacija. Početak generacije Z različito je definiran u različitim zemljama. Najvažnija razlika koja razlikuje generaciju Z od generacije Y je ta što su članovi generacije Z od rođenja izloženi komunikacijskoj i medijskoj tehnologiji. Zbog multimedijskog tehnološkog napretka, generacija Z izložena je multimedijskim aktivnostima u većoj mjeri nego bilo kojoj drugoj, osim prilikom spavanja.

Odrastajući tijekom financijske krize, svijet doživljavaju kao manje siguran. Svjesni su da prilike moraju tražiti sami, a ne samo čekati ih, pa su puno snalažljiviji od prethodnih generacija. Zbog pristupa Internetu imaju i bolji uvid u globalne događaje.

Sada kada smo ih ukratko pokušali opisati i „staviti u neke okvire“, što je najveća greška koja se radi u pristupu njima, okviri, možemo se vratiti na njihovo zapošljavanje.

Svjesni smo da su neka zanimanja vrlo deficitarna, da se firme često međusobno kanibaliziraju da bi privukli određene pojedince i da se postupak zapošljavanja pokušava čim više skratiti, kako nitko ne bi gubio previše vrijeme.

U stvari je loša pretpostavka da se vrijeme gubi. Da, proces zapošljavanja mora biti brz, ali u njemu se puno toga može napraviti.

Tijekom odabira kandidata i istražujući njihovo ponašanje, došli smo do vrlo zanimljivih činjenica.

Gdje je nestao čovjek?

Za jedno nam ne trebaju nikakva istraživanja. Ako gledamo „povijest“ generacija shvatiti ćemo da je nestao čovjek.  Kroz generacije ga je sve manje i manje bilo u fokusu i sve je manje i manje doživljavan. Specifično kod Z-generacije, online im je prijatelj, online im je ljubav, online im je škola, online im je novi posao, online im je trgovina, online im je zabava…., a čovjeka nema. Prvo što treba napraviti i kod zapošljavanja i tijekom njihovog radnog vijeka (barem na početku) je vratiti čovjeka.

U ICT sektoru psihometrijsko je testiranje na lošem glasu, vjerojatno je to nekakakv kognitivni bias vlasnika i direktora koji se nevoljko prisječaju papaer-pen testova i testiranja koja su trajala satima. Kako je COVID-19 ubrzao digitalizaciju svih sektora, isto se desilo i sa procesima zapošljavanja. Tako su i psihometrijski testovi digitalizirani i skraćeni na optimalna vremena. Oni bolji su djelomično ili do kraja gejmificirani i ne sadržavaju puno samoprocjena.

No prije nego krenemo na razlike koje nalazimo kod ostatka populacije (radno sposobne) i Z generacije, mi ćemo reći da su oni dobra djeca, kognitivno vrlo dobra, s nedostatkom iskustva i zbog toga je to generacija koja traže mentora, prijatelja čiji će međusobni odnos biti prije svega, ne autokratski nego meritokratski i živ.

Svaka kompanija ima u cilju zadržati svoga zaposlenika, sam proces zapošljavanja, onboardinga, uvođenja u posao, skup je proces. Puno je bolje onda još malo uložiti u razvoj toga zaposlenika, potaknuti njegovu samoaktualizaciju (da on nađe svoju svrhu i cilj unutar kompanije) i njegov razvoj te ga time dugoročno zadržati, smanjiti turnover i postići lojalnost (jer, sjetimo se da se Z generacija ne osjeća dužna nikome).

Dalje, oni imaju jednu veliku prednost. U svojim mislima, da ne kažemo glavama, su samostalni, nezavisni. U stvari su zavisni o roditeljima. No takav setup im omogućava da ne moraju imati potpuni commitment prema poslodavcu a time i poslu. Međutim, da li je to loše? Vjerojatno niije. Oni će odraditi svoj posao i svoje zadatke, ali možemo reći, više na način kako su oni zamislili, nego kako smo mi to htjeli.

I sada se postavlja pitanje, tko se treba prilagođavati? Mi? Stariji? Ili Z generacija. Osobno bi rekli da je to dvosmjeran proces.

Saznanja o Z-generaciji

Ako prođemo kroz bazu psihometrijskog istraživanja, nekoliko činjenica govori puno o njima, ali i o nama, kao poslodavcima.

Samoaktualizacija. Maslow ju je opisao nekako ovako: „Glazbenik mora stvarati glazbu, slikar mora slikati, pjesnik mora pisati kako bi pronašao mir. Ono što čovjek može biti, on mora biti.“ Z-generacija je samoaktualizirana 76,39%, dok je kod ostatka populacije to 73,67%. Ako uzmemo u obzir činjenicu da samoaktualizacija raste s godinama starosti i da su oni daleko mlađi od nas, ispada da mi nikada nećemo biti „toliko zadovoljni sami sobom“ kao što su oni već danas.

Otvorenost iskustvima. Iako su metropoliti, barem virtualni. Iako se sve što se moglo dogoditi već dogodilo i oni su rođeni i naučeni živjeti s time i ne predstavlja im apsolutno nikakav problem, niti bi trebalo, naravno, (rasne netrpeljivosti, LGBT pokreti i sl…) za očekivati bi bilo da su otvoreniji prema iskustvima više o od ostatka populacije, to nije točno.

Skala psihološke povlaštenosti. To je skala koja mjeri uvjerenje osobe da zaslužuje povlašteni tretman neovisno o drugim, ekstrinzičnim čimbenicima. Kod Z generacije to je daleko više izraženo.

Uz ovih nekoliko parametara napomenuli bi da im je kritičko razmišljanje puno jače izraženo (6 postotnih poena), dok su kod prosudbe i odlučivanja za oko 7 postotnih poena „slabiji“ (što je statistički puno jer moramo uzeti u obzir i one ispod i one iznad prosjeka). Drugim riječima ov dokazuje njihov gard  kojega ponekad imaju.

Kada sagledamo sve ovo što možemo iščitati iz psihometrijsog testa, nije se teško odlučiti i u konačnici ih „nagovoriti“ da pristanu na „gubitak“ od sat vremena. Puno bolje ćemo znati da li su oni „dobar fit“ za nas i da li smo mi „dobar fit“ za njih. Prije svega, lakše ćemo ih razumjeti, a samim time i planirati njihov daljnji razvoj. Time ćemo dugoročno razviti onaj dobar mentorski, meritokratski odnos kakav oni trebaju i u konačnici zaslušuju.

I da zaključimo: To su kognitivno dobra, razumna djeca, a prilagodbe su potrebne i na jednog i na drugoj strani. Prilagodba bazirana na razumijevanju bit će daleko bolja i u konačnici bezbolnija.

U ovoj priči ne postoji dobra ili loša strana, ne postoje oni koji znaju prava, ali ne i obaveze. I jedno i drugo je obostran odnos, a ovako može biti daleko kvalitetniji. I naravno, u taj odnos trebaju uložiti sve zainteresirane strane.

I da, Bb+X+Y nije jednako Z!

Dario Car, Petar Čalić

DeeP Research d.o.o za psihometrijska istraživanja