Svima nam se, kao malom, naivnom djetetu desilo da imamo dvije misli koje nam se ne slažu i to nas je činilo zbunjenima, a možda smo osjećali i nelagodu. Vrlo vjerojatno tu su zbunjenost izazvali naši roditelji dok smo u rukama imali omiljeni sladoled sa smiješkom na licu. Dok smo taj kornet prinosili ustima, odjeknula je njihova izjava da previše sladoleda može biti loše za naše zdravlje ili da ćemo „pokvariti“ zube. U tom trenutku, u našim glavicama, smo imali dvije misli koje su se sukobljavale: s jedne strane, volimo sladoled i želimo ga jesti, a s druge strane, briga naših roditelja za naše zdravlje, postala je i naša briga. Nakon svega osjećali smo zbunjenost, a vjerojatno i nelagodu jer se u našem mozgu dvije misli ne slažu, a možda se i „tuku“.

Ovo opisano, u psihologiji, se naziva kognitivna disonanca. Kada imamo kognitivnu disonancu, naš mozak se svim silama trudi riješiti tu nelagodu na neki način. Moguće je rješenje moglo biti da smo donijeli odluku da nećemo jesti sladoled kako bi sačuvali svoje zdravlje ili smo mogli odlučiti da ćemo uživati u sladoledu i ignorirati brigu za zdravlje.

U nekim situacijama mijenjamo svoje misli kako bi se uskladili s onim u što već vjerujemo, a ponekad mijenjajmo svoje ponašanje kako bi se uskladili s onim što mislimo. A nekada ne napravimo ništa jer je kognitivna disonanca dovoljno velika, pa i jaka, da nas može paralizirati u bilo kakvom odlučivanju.

Isto tako kako nam se kognitivna disonanca dešavala dok smo bili mali, tako nam se događa i sada kada smo veliki. Događa se svima i, generalno, nije loša stvar. To je zapravo znak da naš mozak radi i razmišlja o stvarima.

Važno je biti svjestan kognitivne disonance i razumjeti da može biti normalno imati sukobljene misli. Kad nam se to dogodi, potrebno je istražiti različite perspektive, tražiti više informacija i donijeti odluke koje se temelje na onome što je najbolje za nas.

I na taj način većina ljudi funkcionira, ali sve do trenutka do kada se imamo za nešto uhvatiti, s nečim stvari, događaje, mišljenja usporediti. Međutim, kada nemamo tu mogućnost imamo paralizu odnosno konstantni rat u našim glavama. Taj „rat“ dovodi do nečinjenja, odnosno do ne donošenja odluka. Nemogućnost da se pokrenemo daje osjećaj nemoći. Nakon nemoći dolazi period odnosno osjećaj frustracije, potom razočarenje i ljutnja odnosno bijes. I uglavnom to sve dolazi zbog osjećaja nemogućnosti uspostave kontrole (nad životom, poslom) i promjene situacije.

Ljutnja može biti usmjerena prema sebi, što rezultira još većim osjećajem razočaranja ili neuspjeha, ili prema drugima, kriveći ih za svoje stanje.

Kognitivna disonanca

Kognitivna disonanca je koncept u psihologiji koji opisuje nelagodu ili napetost koju osoba doživljava kada ima sukobljene ili nespojive misli, uvjerenja ili vrijednosti. Ovaj koncept razvio je američki socijalni psiholog Leon Festinger 1957. godine.

Prema teoriji kognitivne disonance, ljudi teže održavati dosljednost među svojim uvjerenjima, mišljenjima i ponašanjem. Kada se suoče s informacijama ili situacijama koje su u suprotnosti s njihovim postojećim uvjerenjima ili vrijednostima, javlja se disonanca, odnosno nesklad.

Ova disonanca stvara nelagodu i potiče osobu da smanji taj nesklad kako bi povratila dosljednost. Postoje tri osnovna načina kako ljudi često smanjuju kognitivnu disonancu, no ostaje pitanje koji je način rada ispravan odnosno što je u konačnici dobro za nas:

• Promjena ponašanja: Možemo promijeniti svoje ponašanje kako bi se uskladilo s novim informacijama ili situacijom.
• Promjena uvjerenja: Možemo promijeniti svoja uvjerenja ili mišljenja kako bi se uskladila s novim informacijama ili situacijom.
• Potiskivanje informacija: Ili možemo potisnuti ili ignorirati informacije koje su u suprotnosti s našim postojećim uvjerenjima kako bi izbjegli nelagodu.

Kognitivna disonanca ima važne implikacije u razumijevanju našeg ponašanja, donošenja odluka i kako mijenjamo naše stavove. Pomaže nam shvatiti zašto ljudi imaju otpor prema promjenama, zašto ponekad opravdavamo proturječna ponašanja ili zašto selektivno odabiremo informacije koje podržavaju naša postojeća uvjerenja.

Psiholozi koriste koncept kognitivne disonance kako bi istraživali ljudsko ponašanje i razvijali strategije da bi pomogli ljudima da prepoznaju i suoče se s kontradikcijama u svom razmišljanju i djelovanju.

Zašto je kognitivna disonanca neugodna – kognitivna disonanca i funkcioniranje mozga

Kada osoba osjeti kognitivnu disonancu, aktivirati će se nekoliko dijelova mozga.

Jedan od uključenih dijelova mozga je anteriorni cingularni korteks (ACC), koji se nalazi u prednjem dijelu našeg mozga i odgovoran je za obradu informacija vezanih uz emocije i konflikte. Anteriorni cingularni korteks se aktivira kada osoba osjeti kognitivnu disonancu i uglavnom će ukazivati na emocionalnu nelagodu.

Drugi dio mozga koji se može aktivirati u slučaju kognitivne disonance je dorzolateralni prefrontalni korteks (DLPFC), koji je uključen u obradu informacija, planiranje i donošenje odluka. Kada osoba pokuša riješiti kognitivnu disonancu, DLPFC može pomoći u analiziranju informacija i donošenju odluka o tome kako se nositi s disonancom.

Treći dio mozga koji će nam se vjerojatno aktivirati je striatum, a koji igra važnu ulogu u motivaciji i nagrađivanju nas samih. Smanjivanjem kognitivne disonance on će se aktivirati kako bi kod nas potaknuo osjećaj nagrade i zadovoljstva.

I sada tu nastaju problemi ako nismo riješili kognitivnu disonancu. S jedne strane imamo osjećaj nelagode, a s druge je izostao osjećaj nagrađivanja kojega smo ranije, u sličnim situacijama, imali.

Dugotrajnost kognitivne disonance

Dakle, važno je biti svjestan kognitivne disonance i razumjeti da može biti normalno imati sukobljene misli. Također je važno istražiti različite perspektive, tražiti više informacija i donijeti odluke koje se temelje na onome što je najbolje za nas.

I na taj način većina ljudi funkcionira, ali sve do trenutka do kada se imamo za nešto uhvatiti, s nečim stvari, događaje, mišljenja usporediti. Međutim, kada nemamo tu mogućnost imamo paralizu odnosno konstantni rat u našim glavama.

Dalje, neuspjeh u rješavanju kognitivne disonance može također dovesti do nekonzistentnosti u donošenju odluka, što će imati negativan utjecaj na kvalitetu života. Na taj način možemo se dovesti u situaciju gdje smo stalno izloženi unutarnjem konfliktu i nesigurnosti zbog sukobljenih misli ili vrijednosti.

Taj „rat“ dovodi do nečinjenja, odnosno do nedonošenja odluka. Nemogućnost da se pokrenemo daje osjećaj nemoći. Nakon nemoći dolazi period odnosno osjećaj frustracije, potom razočarenje i ljutnja odnosno bijes. I uglavnom to sve dolazi zbog osjećaja nemogućnosti uspostave kontrole (nad životom, poslom) i promjene situacije.

Ljutnja može biti usmjerena prema sebi, što rezultira još većim osjećajem razočaranja ili neuspjeha, ili prema drugima, kriveći ih za svoje stanje.

Dugotrajna prisutnost kognitivne disonance imati će negativne posljedice na mentalno zdravlje, kao što su povećan stres, anksioznost i depresija uz, spomenuti, osjećaj nemoći. Također će utjecati na samopoštovanje i samopouzdanje, jer ćemo početi sumnjati u svoje vlastite vrijednosti i sposobnosti.

Važno je aktivno raditi na rješavanju kognitivne disonance kako bi se održalo emocionalno blagostanje i razvijalo konstruktivno razmišljanje. To može uključivati ispitivanje vlastitih uvjerenja, traženje dodatnih informacija, konstruktivnu raspravu s drugima, promjenu perspektive ili potragu za podrškom stručnjaka u području mentalnog zdravlja.

Paraliza mozga

Paralizirajući aspekt kognitivne disonance proizlazi iz poteškoća koje možemo doživjeti pri suočavanju s unutarnjim sukobom i nužnošću mijenjanja svojih stavova. Također se možemo uhvatit u zamci kontradiktornih uvjerenja ili između modela ponašanja koje imamo i modela ponašanja koje bi željeli imati.

Takav unutarnji sukob može izazvati stres, anksioznost i opću nelagodu, što može dovesti do „paralize uma“. Paralizu uma nećemo smatrati opće prihvaćenim psihološkim terminom, ali je ovdje zgodan radi objašnjena kako bi opisali stanje u kojem doživljavamo blokadu, nesposobnost ili poteškoće u donošenju odluka, razmišljanju ili djelovanju.

Paraliza uma može se manifestirati na različite načine. Osoba može osjećati preplavljenost mislima i osjećajima, teškoće u koncentraciji i fokusiranju, poteškoće u donošenju odluka ili nedostatak energije i motivacije za djelovanje. Osjećaj paralize uma često može dovesti do zastoja u napredovanju, izbjegavanju izazova ili odgađanja odluka.

Stanje paralize uma može biti frustrirajuće i ograničavajuće jer osoba se može osjećati zarobljeno ili blokirano u svojim razmišljanjima i djelovanju. Može dovesti do gubitka produktivnosti, pogoršanja mentalnog zdravlja i smanjenja sposobnosti suočavanja s izazovima.

Obrana od kognitivne disonance

Često ćemo razviti obrambene mehanizme kako bi izbjegli suočavanje s kognitivnom disonancom. To možemo činiti ignoriranjem ili negiranjem informacija koje su u sukobu s našim postojećim uvjerenjima, pronalaženjem racionalizacija ili opravdanja za njihovo proturječno ponašanje, ili potražnjom podrške i potvrde od drugih koji dijele ista uvjerenja.

Da bi se prevladala paraliza uma uzrokovana kognitivnom disonancom, važno je da osoba bude otvorena za prihvaćanje novih informacija, razumijevanje svojih unutarnjih sukoba i spremnost za mijenjanje stavova i ponašanja. To može uključivati introspekciju, traženje dodatnih informacija, razgovor s drugima koji imaju različite perspektive i otvorenost za rast i promjenu.

I zato, iako danas u kontekstu rata koji se dešava oko nas, teško je reći da su riječi ubojito oružje. Ali jesu. Napisano, može biti ubojito oružje.

I zato, jasnoća i konzistentnost komunikacije je ono što je bitno u našim tvrtkama. Ako ne zbog ljudi, onda zbog gđe. Kognitivne Disonance. Feedback i općenito dobra komunikacija je dobro rješenje za sve.