Kognitivne sposobnosti

Kognitivne sposobnosti se odnose na različite mentalne procese koje koristimo kako bismo rješavali probleme, donosili odluke, obrađivali informacije i uspješno funkcionirali u svakodnevnom životu. One uključuju širok raspon mentalnih procesa, uključujući pažnju, percepciju, pamćenje, mišljenje, procjenu, razumijevanje, logičko zaključivanje, sposobnost rješavanja problema i kreativnost.

Vrlo su važne za, prije svega, uspješno funkcioniranje u svakodnevnom životu, posebno u područjima kao što su obrazovanje, posao i međuljudski odnosi. Različite kognitivne sposobnosti se razvijaju tijekom različitih faza života, pri čemu su najbrže tijekom djetinjstva i adolescencije. Međutim, kognitivne sposobnosti se također mogu razvijati i tijekom odrasle dobi, posebno kroz učenje i različita iskustva.

Postoje različiti načini za mjerenje kognitivnih sposobnosti, poput standardiziranih testova odnosno zadataka. Kognitivne sposobnosti se također mogu poboljšati kroz različite oblike treninga i vježbanja.

Također, kako su potrebne u svakodnevnom životu, tako su kognitivne sposobnosti ključne i u mnogim područjima. Znanstvenici i stručnjaci iz različitih područja znanosti nastoje razumjeti naše kognitivne sposobnosti kako bi mogli razviti bolje strategije za poticanje njihova razvoja.

Kognitivne sposobnosti i IQ

Kod nas se često koriste pojmovi inteligencije, procjene inteligencije, mjerenja inteligencije te se svi ti termini vežu uz pojam kvocijenta inteligencije odnosno IQ-a.

Iako su kognitivne sposobnosti i IQ (kvocijent inteligencije) slični pojmovi, oni nisu isto. IQ se tradicionalno odnosi na mjerenje tzv. opće inteligencije, koje je uglavnom temeljeno na rezultatima standardiziranih testova inteligencije.

Kognitivne sposobnosti se sastoje od šireg skupa mentalnih procesa, a ne samo opće inteligencije koja se mjeri testovima IQ-a. Kognitivne sposobnosti uključuju i sposobnosti poput kreativnosti, fleksibilnosti razmišljanja, sposobnosti učenja i pamćenja, podjele pažnje, mentalne fleksibilnosti…

Ukratko, IQ i kognitivne sposobnosti su povezani pojmovi, ali kognitivne sposobnosti uključuju širi spektar mentalnih procesa, dok se IQ obično odnosi samo na mjerenje opće inteligencije (G faktor).

Osjetljivost na probleme ili predviđanje budućnosti

Osjetljivost na probleme je, jedna od,  kognitivnih sposobnosti koja se odnosi na sposobnost da osoba prepozna kada problem postoji ili je vjerojatno da će se pojaviti. Pojedinci s visokom osjetljivošću na probleme mogu brzo identificirati probleme i potencijalne probleme, te su sposobni predvidjeti posljedice različitih smjerova djelovanja. Također, osobe s visokom osjetljivošću na probleme često su u stanju identificirati potencijalne probleme prije nego što se pojave, što im omogućuje poduzimanje proaktivnih mjera kako bi spriječili njihovu pojavu. Također su sposobni prepoznati kada problem postoji i vješti su u pronalaženju rješenja za rješavanje problema.
Osjetljivost na probleme ključna je komponenta mnogih profesija/zanimanja, uključujući menadžere, odnosno, općenito osobe, kojima je u opisu posla donošenje različitih odluka i rješavanje problema.
Oni koji posjeduju visoku razinu osjetljivosti na probleme često su sposobni brzo identificirati probleme koji mogu utjecati na organizaciju ili tim i poduzeti odgovarajuće mjere za njihovo ublažavanje.
Općenito, osjetljivost na probleme važna je kognitivna sposobnost koja pojedincima omogućuje da prepoznaju probleme i odgovore na njih na pravovremen i učinkovit način. To je vrijedna sposobnost, kako u osobnom tako i u profesionalnom kontekstu, a pojedinci koji razviju ovu sposobnost mogu biti uspješniji u svojim nastojanjima. Ili vidoviti? 🙂

Danas, osjetljivost na probleme kao kognitivnu sposobnost možemo precizno „izmjeriti“ kod ispitanika.

Podsvijest

Vjerojatno nam se svima desilo da smo na nešto pomislili i to se dogodilo. Od sretnih do nesretnih stvari, situacija, događaja. Daje li nam podsvijest, uz opisanu osjetljivost na probleme, dodatnu mogućnost predviđanja nepredvidivog?

Naravno da ne, vrijeme kristalnih kugli je odavno, na žalost, prošlost.

Ako uspoređujemo osjetljivost na probleme i podsvijest bitno je reći da se podsvijest odnosi na nejasne, neartikulirane misli, želje, motivacije i emocije koje se nalaze ispod svjesne razine. Podsvjesni procesi su uglavnom automatski i neovisni o volji osobe. Iako postoji povezanost između svjesnog i podsvjesnog uma, osjetljivost na probleme se uglavnom odnosi na svjesnu svijest i kognitivne procese koji su povezani s brzim prepoznavanjem problema i potencijalnih problema. Podsvjesne misli i emocije mogu utjecati na našu sposobnost prepoznavanja problema, ali nisu direktno povezane s osjetljivošću na probleme kao kognitivnom sposobnošću.

Međutim, sada dolazimo do ključne stvari. Osjetljivost na probleme je mogućnost brzog prepoznavanja trenutnih i potencijalnih problema dok podsvjesni um može obraditi informacije i tražiti rješenja za probleme dok je svjesni um zauzet drugim zadacima ili aktivnostima. Kada se podsvjesni um fokusira na problem, može se dogoditi da se osoba odjednom sjeti nečega važnog ili nađe rješenje za problem koji je neko vrijeme bio nerješiv.

Primjerice, ako osoba pokušava riješiti neki problem, ali ne uspijeva nakon dugog razmišljanja i pokušavanja, podsvjesni um može nastaviti obraditi informacije o problemu. Kada se osoba kasnije možda usredotoči na nešto drugo ili se opusti, rješenje problema može iznenada „doći u svijest“.

Također, kada se osoba suoči s novom situacijom, može se nenadano sjetiti slične situacije iz prošlosti koju je već doživjela i koja je povezana s trenutnom situacijom. Podsvjesni um može pomoći u povezivanju te informacije i omogućiti osobi da bolje razumije situaciju i donese odluku.

Dodatno, često ćemo neugodne informacije na neki način potiskivati, možda o njima i njihovim posljedicama ne želimo niti razmišljati, međutim ako (djelomično) možemo kontrolirati svjesni dio, sa podsvjesnim to ne možemo. I opet će se desiti isto. Podsvjesni um nastavlja obrađivati informacije o problemu, a onda nije daleko do toga kada će „neugodno rješenje“ doći do svijesti. Drugim riječima, desilo se nešto ružno, nešto što nismo željeli. Ne, nismo predvidjeli neki nesretan događaj, nego nam je podsvijest odlučila „servirati“ ono čime se nismo htjeli baviti.

Ukratko, podsvjesni um može biti vrlo koristan u pronalaženju rješenja za probleme, čak i kada se čini da se svjesni um ne može nositi s tim.

Intuicija i podsvijest

Postoji povezanost između intuicije i podsvijesti, jer se intuicija često smatra procesom donošenja odluka ili zaključaka koji se temelje na nekom unutarnjem osjećaju ili instinktu, a ne na razmišljanju ili logici. Podsvjesni um često igra važnu ulogu u ovom procesu, jer se smatra da je intuicija produkt kombinacije svjesnog i nesvjesnog procesiranja informacija.

Na primjer, osoba može donijeti intuitivnu odluku na temelju svojih prethodnih iskustava i emocija, a da nije svjesna kako je došla do tog zaključka. Podsvjesno procesiranje informacija može pomoći u stvaranju osjećaja ili instinkta koji mogu poslužiti kao osnova za intuiciju.

Intuicija se može opisati kao unutarnji osjećaj, instinkt ili spoznaja koja nam omogućuje da donesemo zaključke ili odluke na brzi način i bez previše razmišljanja, ali na žalost i bez korištenja logike odnosno logičkog razmišljanja. To je često nešto što osjećamo u “trbuhu” ili u “srcu”, što ne možemo jasno definirati ili objasniti.

Međutim, smatra se da intuicija nije uvijek pouzdana, jer može biti rezultat sistemskih grešaka u našem mozgu (engl. Cognitive bias – dosta smo o tome već pisali).

Bilo kako bilo, kada zbrojimo osjetljivost na probleme, podsvijest i intuiciju, čini se da čovjek može predviđati budućnost 🙂 🙂 🙂

Funkcioniranje mozga kod „korištenja“ kognitivne sposobnosti osjetljivosti na probleme

Pregled dijelova mozga koji učestvuju u „odrađivanju“ kognitivne sposobnosti osjetljivosti na probleme, opisat ćemo sada kako bi se mogli kasnije vratiti na taj dio kod „pomračenja uma“.

Kada se radi o osjetljivosti na probleme, nekoliko područja mozga igra važnu ulogu u ovoj kognitivnoj sposobnosti. Primarni kandidati su područja mozga koja su uključena u obradu informacija, kao što su prefrontalni korteks i parijetalni korteks.

Prefrontalni korteks se nalazi u prednjem dijelu mozga i igra ključnu ulogu u procesima kao što su planiranje, donošenje odluka, pažnja i radna memorija. Ovo područje mozga je povezano s brzim prepoznavanjem problema, jer se bavi procesuiranjem informacija i planiranjem akcija za rješavanje problema.

Parijetalni korteks se nalazi u gornjem dijelu mozga i igra ključnu ulogu u percepciji, pažnji i svjesnosti okoline. Ovo područje mozga je povezano s brzim prepoznavanjem problema s obzirom da se bavi procesuiranjem informacija koje dolaze iz vanjskog svijeta, uključujući informacije o situacijama koje bi mogle biti problematične.

Kod prepoznavanja potencijalnih emocionalnih problema u igru se može uključiti i amigdala koja je odgovorna za procese povezane s emocijama.

Pomračenje uma

Općenito, pomračenje ili zamračenje uma se odnosi na stanje u kojem osoba gubi sposobnost jasnog i racionalnog razmišljanja, donošenja odluka i kontrole nad svojim ponašanjem. Ovo stanje može biti uzrokovano različitim faktorima, kao što su fizičke povrede, neurološki poremećaji, emocionalni stres, zlouporaba droga i alkohola ili druge psihičke smetnje.

U takvim situacijama, osoba može imati osjećaj da joj je um “zamračen” ili “zatamnjen”, što može uzrokovati poteškoće u komunikaciji, smanjenju kognitivnih funkcija i poteškoće u obavljanju svakodnevnih zadataka. Osoba može biti zbunjena, dezorijentirana, anksiozna, depresivna ili sklonija impulzivnom ponašanju.

Osim toga, pomračenje uma može se pojaviti u različitim oblicima, ovisno o uzroku koji ga izaziva. Na primjer, u slučaju neuroloških poremećaja poput epilepsije, pomračenje uma može biti praćeno napadajima ili gubitkom svijesti, dok kod stresnih situacija poput traumatskih događaja ili velikog gubitka, može doći do gubitka fokusa, poteškoća u koncentraciji i poteškoća u donošenju odluka.

Nama je „interesantno“ ono pomračenje uma koje se dogodilo kao posljedica da nas je netko, jednostavno, izludio.
U cijeloj toj priči, najbitniji je dio (ako zaobiđemo različite neurološke probleme i sl.) kontrola naših emocija.
U tom kontekstu, pomračenje ili zamračenje uma se odnosi na situaciju u kojoj prejake emocije ili stres mogu dovesti do gubitka kontrole nad našim razmišljanjem i ponašanjem. U takvim situacijama dolazi do „prekida veze“ između donjeg dijela mozga (gdje se nalaze emocionalni odgovori) i gornjeg dijela mozga (gdje se nalaze kontrolne funkcije).
Odnosno, ranije spomenuti prefrontalni korteks, dio mozga koji je odgovoran za razmišljanje i prosuđivanje se „isključi“.  I nastane „mrak“!
Kada se to dogodi, ljudi više ne mogu racionalno razmišljati, donositi dobre odluke ili kontrolirati svoje emocionalne reakcije.

Ovakvo ponašanje mozga divno je opisao (i puno detaljnije) dr. Daniel Siegel kroz svoj „Hand Model of the Brain): https://www.youtube.com/watch?app=desktop&v=gm9CIJ74Oxw

Zašto su nam simpa I-O psiholozi (industrijsko organizacijski psiholozi) i bihevioralni psiholozi?

U kontekstu promatranja osjetljivosti na probleme, radi se o psihološkom konstruktu koji se odnosi na sposobnost identificiranja i rješavanja problema na učinkoviti način.

Ova sposobnost povezana je s kognitivnim procesima kao što su razmišljanje, planiranje, kreativnost, apstraktno razmišljanje i analitičke sposobnosti. Psihologija proučava spomenutu sposobnost iz različitih perspektiva, uključujući kognitivnu, razvojnu, socijalnu i organizacijsku psihologiju.

Organizacijska psihologija proučava kako se osjetljivost na probleme primjenjuje u kontekstu radnih mjesta i organizacija. Ova disciplina proučava načine na koje ljudi donose odluke, upravljaju vremenom i koriste svoje kognitivne sposobnosti za rješavanje problema u poslovnom okruženju.

Organizacijski psiholozi bave se proučavanjem ljudskog ponašanja i procesa unutar organizacija te razvijanjem strategija i intervencija koje poboljšavaju performanse organizacija. Osjetljivost na probleme jedna je od kognitivnih sposobnosti koja se odnosi na sposobnost prepoznavanja i rješavanja složenih problema.

LEGO® SERIOUS PLAY®

Interdisciplinarnost organizacijskih i bihevioralnih psihologa daje im mogućnost korištenja različitih alata, tehnika i metodologija u kontekstu boljeg funkcioniranja organizacije.

Zato bihevioralni psiholozi i organizacijski psiholozi mogu koristiti LEGO® SERIOUS PLAY® kako bi istraživali osjetljivost na probleme i proučavali ljudsko ponašanje u kontekstu kreativnosti, igre i interakcije s drugima.

LEGO® SERIOUS PLAY® je metodologija koju koriste organizacijski psiholozi i drugi stručnjaci za poticanje kreativnog razmišljanja, suradnje i rješavanja problema u organizacijama. Temelji se na korištenju Lego kockica kao alata za građenje metaforičkih modela koji prikazuju probleme i izazove s kojima se organizacije suočavaju.

Osjetljivost na probleme ima važnu ulogu u korištenju LEGO® SERIOUS PLAY®a, jer se kroz njega potiče sudionike da prepoznaju i razumiju probleme te da kreativno razmišljaju o njihovom rješavanju. Organizacijski psiholozi koji koriste LEGO® SERIOUS PLAY® kroz (između ostalog) prizmu kognitivne sposobnosti osjetljivosti na probleme mogu istu razvijati i poboljšavati kroz treninge odnosno „igru“ kao što je LEGO® SERIOUS PLAY®.

S druge strane, ako govorimo o „pomračenju“ gdje je kontrola emocija važna komponenta emocionalne inteligencije, a LEGO® SERIOUS PLAY® može pomoći zaposlenicima da razviju ovu vještinu tako što ih uči kako prepoznati svoje emocije, razumjeti kako utječu na njihovo ponašanje i kako ih kontrolirati u stresnim situacijama. LEGO® SERIOUS PLAY® također može pomoći zaposlenicima da nauče kako izraziti svoje emocije na prikladan način, što je važno za uspješnu komunikaciju na radnom mjestu.