“Živimo u svijetu gdje je izgled važniji od pameti, svadbe bitnije od ljubavi, a sahrana od pokojnika, živimo u kulturi ambalaže koja prezire svoj sadržaj, zaglavljeni smo u generaciji gdje je vjernost tetovaža, laž nova istina, a ljubav samo citat, sve je instant, nema konteksta, sve je lajk.”

Ova izjava poslužila mi je za ilustraciju društvene klime i vrijednosti koje mogu utjecati na percepciju i prihvaćanje laži.

Također, činjenica je da danas društvo sve više stavlja naglasak na formu i privid, a manje na istinu, autentičnost i dublje vrijednosti, što definitivno može rezultirati gubitkom povjerenja među ljudima.

Posljedično, nedostatak vjere u iskrenost drugih dovesti će nas do skeptičnosti, sumnjičavosti i manjka povjerenja.

Sve je postalo instant, bez konteksta, i sve se mjeri lajkovima. U takvom društvu, povjerenje se suočava s izazovima. Laž postaje sveprisutna, a gubitak povjerenja postaje bolan. No, zašto nas laži naviše pogađaju kada dolaze od osoba koje volimo? Kako psihologija objašnjava povezanost između psihopatologije i laži? Kako se laži manifestiraju na poslu i kako psiholozi mogu pomoći u otkrivanju istih?

Povjerenje je temeljni element međuljudskih odnosa, a laži imaju moć ozbiljno narušiti tu vezu. Neovisno radilo se o poslovnoj ili bilo kojem drugom obliku veze. U svijetu gdje je laž postala široko rasprostranjena, važno je osvijestiti njene posljedice i pružiti podršku obnovi povjerenja. Kroz razumijevanje psiholoških aspekata laži, kao što su motivacija, manipulacija i gubitak povjerenja, možemo bolje shvatiti njihov utjecaj na naše emocije i međusobne odnose.

Povjerenje

U području psihologije, povjerenje se definira kao osjećaj sigurnosti, vjere i očekivanja da će druga osoba ili skupina ispuniti naša očekivanja, biti iskrena, pouzdana i postupati u skladu s našim interesima i vrijednostima. To je emocionalni i kognitivni stav koji se temelji na uvjerenju da će druga strana djelovati na način koji je pozitivan i koristan za nas.

Povjerenje uključuje vjerovanje da su nam namjere druge osobe iskrene i da će se pridržavati dogovorenih normi ili vrijednosti. Osim toga, povjerenje obuhvaća očekivanje da će druga strana obavljati svoje obaveze i da će nas podržati u potrebnim situacijama. Povjerenje može biti usmjereno prema pojedincima, grupama, institucijama ili čak prema apstraktnim konceptima kao što su povjerenje u sistem ili povjerenje u sebe.

Psihološki aspekti povjerenja uključuju procjenu rizika i vjerojatnosti da će druga strana ispuniti naša očekivanja. Osobe koje su sklone povjerenju obično pretpostavljaju da su drugi ljudi dobronamjerni i pouzdani, dok osobe koje su manje sklone povjerenju mogu biti opreznije i skeptične prema drugima.

Povjerenje se razvija kroz iskustva i interakcije s drugima. Kada se druga strana pokazuje kao pouzdana i ispunjava naša očekivanja, povjerenje se obično jača. Međutim, povjerenje može biti narušeno ili izgubljeno ako druga strana iznevjeri naše povjerenje ili se ponaša nepouzdano.

Povjerenje nije samo emocionalni osjećaj, već također ima važne društvene i ekonomske implikacije. Povjerenje je temelj za uspostavljanje suradnje, formiranje stabilnih odnosa, uspješno rješavanje konflikata i postizanje ciljeva u društvu.

Povjerenje u psihologiji se odnosi na osjećaj sigurnosti, vjere i očekivanja da će druga strana biti iskrena, pouzdana i djelovati u skladu s našim interesima i vrijednostima. Ono je temeljni element uspješnih interpersonalnih odnosa i ključan faktor za izgradnju društvene kohezije.

Odnos laži i povjerenja

Psihologija proučava laž kao složeni fenomen koji uključuje kognitivne, emocionalne i socijalne procese.

Kognitivno gledano, laž uključuje svjesno odstupanje od istine i namjerno predstavljanje nečega što nije istinito. Osoba koja laže obično je svjesna da iznosi lažne informacije i svjesno odlučuje obmanjivati druge.

Emocionalno, može biti povezano s osjećajima poput krivnje, stida ili straha. Osoba koja laže može osjećati nelagodu zbog svjesnog odstupanja od istine i bojati se otkrivanja svoje laži.

Socijalno, laž  je često povezano s interakcijama i odnosima među ljudima. Laži se mogu koristiti za manipulaciju drugima, postizanje vlastitih ciljeva, održavanje društvene reputacije ili izbjegavanje kazne ili konflikta.

Psihologija proučava različite vrste laži, kao što su bijele laži (laži koje se iznose s dobrom namjerom, kako bi se zaštitila osoba ili izbjegao nepotreban konflikt) i patološke laži (laži koje su sustavne, česte i duboko ukorijenjene u osobu koja ih iznosi).

Istraživanje laži u psihologiji uključuje proučavanje motivacija za lažiranje, procesa donošenja odluka vezanih za laži, detekciju laži, kao i posljedice laži na pojedince i njihove odnose s drugima.

Odnos između laži i povjerenja je kompleksan i često se smatra da su međusobno suprotstavljeni. Laži su činovi namjernog iznošenja neistine, dok je povjerenje osjećaj sigurnosti, vjere i očekivanja da druga osoba govori istinu ili će se ponašati na način koji je u skladu s našim interesima i vrijednostima.

Kada netko laže, to obično dovodi do gubitka povjerenja u tu osobu. Ako nam netko laže, mi možemo osjetiti izdaju, razočaranje ili izgubiti vjeru u tu osobu. Povjerenje se temelji na iskrenosti i otvorenosti, dok laži stvaraju sumnju i mogu ugroziti osnovne temelje odnosa.

Povjerenje je ključno za zdravu i funkcionalnu interakciju među ljudima. Pomaže nam da se osjećamo sigurno, oslonimo na druge i ostvarujemo dublje veze s drugima. Kada povjerenje postoji, olakšava se komunikacija, suradnja i rješavanje problema.

Kada laži postanu prisutne u odnosu, povjerenje se može poljuljati. Ponavljajuće laži mogu dovesti do potpunog gubitka povjerenja. Oporavak povjerenja može biti težak i zahtijeva iskrenost, otvorenost i vjerodostojnost od strane osobe koja je lagala.

Uzajamno povjerenje i iskrenost ključni su za izgradnju snažnih i zdravih veza. Izbjegavanje laži, otvorenost i iskrenost mogu pridonijeti jačanju povjerenja među ljudima i očuvanju kvalitetnih odnosa.

Laž i motivacija

Laži mogu biti motivirane različitim čimbenicima i ciljevima. Motivacija za laganje može varirati ovisno o kontekstu, situaciji i individualnim karakteristikama osobe. Ovo je nekoliko čestih motiva za laganje:

• Samoodržanje: Ljudi često lažu kako bi zaštitili sebe od negativnih posljedica ili kazni. Na primjer, mogu lagati kako bi izbjegli kažnjavanje, izbjegli odgovornost za nešto što su učinili ili zaštitili svoj ugled ili imovinu.
• Osobna korist: Neki ljudi lažu kako bi postigli osobnu korist ili stekli prednost u odnosu na druge. To može uključivati lažno predstavljanje svojih vještina, postignuća ili kvalifikacija kako bi dobili posao, unapređenje ili neku drugu vrstu pogodnosti.
• Društvena prihvaćenost: Ponekad ljudi lažu kako bi se uklopili u društvenu grupu ili izbjegli konflikte.
• Samopromocija: Ljudi često lažu kako bi poboljšali svoj imidž ili stvorili povoljan dojam o sebi.
• Zaštita drugih: Ponekad ljudi lažu kako bi zaštitili ili pomogli drugima. Na primjer, mogu lagati kako bi zaštitili nečiju tajnu ili privatnost ili kako bi izbjegli nanijeti štetu drugoj osobi.
• Manipulacija: Laži se često koriste kao oblik manipulacije kako bi se postigao određeni cilj. To može uključivati lažna obećanja, prikrivanje informacija ili namjerno iskrivljavanje činjenica kako bi se drugi ljudi naveli na određene postupke ili odluke.

Manipulacija

Manipulacija se u području psihologije opisuje kao namjerno korištenje različitih tehnika ili strategija kako bi se kontroliralo ili utjecalo na druge ljude s ciljem postizanja vlastitih ciljeva, često na štetu drugih. Manipulacija obično uključuje iskorištavanje slabosti, emocionalnih ili kognitivnih ranjivosti drugih ljudi kako bi se postigao željeni ishod.

Manipulacija može se javljati u različitim oblicima, uključujući emocionalnu manipulaciju, manipulaciju informacijama, društvenu manipulaciju i manipulaciju ponašanjem. Neki primjeri manipulativnih tehnika uključuju prikrivanje informacija, lažno prikazivanje, nametanje krivnje, prijetnje, ucjenu, iskorištavanje osjećaja krivnje ili straha te kontrolu ili ograničavanje pristupa resursima.

Manipulacija može imati štetne posljedice za žrtve, uključujući gubitak povjerenja, smanjenje samopouzdanja, osjećaj nemoći, emocionalne traume i oštećene odnose. Ovisno o kontekstu i namjeri manipulatora, manipulacija može biti usmjerena na pojedince, grupe ili čak šire društvene kontekste.

Psiholozi proučavaju manipulaciju kako bi bolje razumjeli njezine mehanizme, motive i posljedice. To uključuje istraživanje različitih faktora koji mogu doprinijeti manipulativnom ponašanju, kao što su osobine manipulatora, dinamika odnosa, društveni kontekst i psihološke ranjivosti žrtava.

Važno je razlikovati zdrave oblike utjecaja i manipulacije. Utjecaj se može odnositi na legitimno izražavanje stavova, pokušaj uvjeravanja ili postizanja zajedničkog cilja, dok manipulacija obuhvaća namjerno iskrivljavanje, zloupotrebu i kontrolu radi vlastite koristi na štetu drugih.

Prepoznavanje manipulacije i razumijevanje njezinih psiholoških aspekata može biti korisno u smislu zaštite od negativnih utjecaja i osiguravanja zdrave komunikacije i odnosa s drugima.

Manipulacija uključuje različite mehanizme i tehnike koje manipulatori koriste kako bi kontrolirali ili utjecali na druge ljude. Ovo je nekoliko čestih mehanizama manipulacije:

• Iskrivljavanje informacija: Manipulatori često iskrivljuju ili selektivno iznose informacije kako bi stvorili određenu sliku ili dojam koji odgovara njihovim ciljevima. To može uključivati skrivanje važnih činjenica, prikrivanje negativnih aspekata ili lažno predstavljanje situacija.
• Emocionalna manipulacija: Manipulatori često koriste emocionalne taktike kako bi iskoristili osjećaje drugih ljudi i postigli svoje ciljeve. To može uključivati manipuliranje osjećajem krivnje, straha, sažaljenja ili ljubavi kako bi se izazvala željena reakcija ili kontroliralo ponašanje druge osobe.
• Izazivanje ovisnosti: Manipulatori ponekad namjerno stvaraju ovisnost kod drugih ljudi kako bi imali veći utjecaj i kontrolu nad njima. To može uključivati stvaranje ovisnosti o manipulatoru za emocionalnu podršku, potvrdu ili ispunjenje različitih, uglavnom, emocionalnih potreba.
• Ispunjavanje ili uskraćivanje nagrade: Manipulatori mogu koristiti nagrade ili prijetnje uskraćivanjem nagrade kako bi kontrolirali ponašanje drugih. To može uključivati obećavanje nagrade ili povlastica kao motivaciju za poslušnost ili prijetnju oduzimanjem nagrade ili kažnjavanjem ako se ne postupa prema njihovim željama.
• Izolacija: Manipulatori često nastoje izolirati svoje žrtve od podrške drugih ljudi kako bi imali veću kontrolu nad njima. To može uključivati ograničavanje pristupa drugim ljudima, izazivanje nepovjerenja prema drugima ili stvaranje osjećaja da su samo manipulator i žrtva jedini koji se brinu jedno o drugome.
• Krivnja i sramoćenje: Manipulatori često koriste osjećaj krivnje ili srama kako bi kontrolirali druge ljude. To može uključivati krivnju zbog nezadovoljenja manipulatorovih želja ili sramoćenje zbog navodnih slabosti ili grešaka.
• Gaslighting: Gaslighting je oblik manipulacije u kojem manipulator namjerno izobličava ili iskrivljuje činjenice kako bi dovodio žrtvu u dvojbu o vlastitim percepcijama, sjećanjima ili zdravom razumu. Ovo može dovesti žrtvu do osjećaja nesigurnosti, zbunjenosti i sumnje u vlastitu percepciju.

Važno je biti svjestan mehanizama manipulacije kako bi smo prepoznali prepoznali i zaštitili sebe od potencijalnih manipulacija. Održavanje zdravih granica, razvijanje kritičkog mišljenja i osvješćivanje vlastitih potreba i vrijednosti može pomoći u sprječavanju manipulacije i održavanju zdravih odnosa s drugima.

Reakcija mozga na laž

Kada shvatimo da se radi o laži, uključeni su različiti dijelovi mozga.
Prvi reagira prefrontalni korteks, kao dio mozga koji igra važnu ulogu u donošenju odluka, planiranju, vrednovanju i upravljanju emocionalnim odgovorima. Kada shvatimo da se radi o laži, prefrontalni korteks se uključuje u procese kritičkog razmišljanja, analize informacija i procjene konzistentnosti ili nekonzistentnosti između izrečenih tvrdnji i dostupnih činjenica.

Također se javlja i limbički sustav koji uključuje strukture poput amigdale, hipotalamusa i hipokampusa, koje su povezane s emocionalnim odgovorima i obradom informacija. Kada se otkrije laž, aktivirati će nam se emocionalna reakcija poput ljutnje, iznenađenja ili razočaranja. Limbički sustav može sudjelovati u ocjenjivanju i obradi tih emocionalnih reakcija. Sljedeće su uključene kortikalne mreže koje su povezane s pažnjom i obradom informacija. Kada otkrijemo laž, naš mozak će reagirati usmjeravanjem pažnje na relevantne informacije, pretraživanjem memorije za usporedbu s prethodno prikupljenim podacima i integracijom tih informacija u donošenje zaključaka. Različite kortikalne mreže, poput mreža za obradu vizualnih informacija ili jezične obrade, mogu biti aktivirane kako bi se obrađivali podaci i prepoznavala laž.

Teorija uma

Sljedeće što je uključeno u detekciju laži je teorija uma. Problem s teorijom uma može biti u tome da se ona razvija tijekom djetinjstva i igra ključnu ulogu u socijalnom razumijevanju, komunikaciji, empatiji i formiranju odnosa s drugima. Nedostaci u razumijevanju teorije uma mogu biti povezani s različitim razvojnim poremećajima, poput autizma, međutim goru „sliku“ čini krivo stvorena teorija uma s obzirom na različita odstupanja kod osoba u dijelu odrastanja.

Teorija uma (eng. Theory of Mind) je koncept u psihologiji koji se odnosi na sposobnost ljudi da razumiju i predvide mentalna stanja, namjere, uvjerenja i perspektive drugih ljudi. Ova sposobnost omogućuje nam da shvatimo da drugi ljudi imaju vlastite misli, osjećaje, namjere i uvjerenja koje mogu biti različite od naših. Teorija uma igra ključnu ulogu u razumijevanju i predviđanju ponašanja drugih ljudi te u uspostavljanju socijalnih interakcija i odnosa.

Ključni elementi teorije uma su:

• Mentalno stanje: Teorija uma pretpostavlja da ljudi imaju mentalna stanja koja uključuju vjerovanja, želje, namjere, misli i osjećaje. Razumijevanje ovih mentalnih stanja omogućuje nam da interpretiramo i predviđamo ponašanje drugih.
• Perspektiva: Teorija uma uključuje sposobnost prepoznavanja da drugi ljudi mogu imati drugačiju perspektivu od naše vlastite. To znači da razumijemo da drugi ljudi mogu vidjeti, čuti, znati ili vjerovati u nešto što mi ne vidimo, ne čujemo, ne znamo ili ne vjerujemo.
• Uvjerenja: Teorija uma uključuje razumijevanje da ljudi mogu imati različita uvjerenja o svijetu oko sebe. To znači da shvaćamo da drugi ljudi mogu vjerovati u nešto što se može razlikovati od onoga u što mi vjerujemo. Ova sposobnost omogućuje nam da prepoznamo da drugi ljudi mogu biti subjektivni i da njihova uvjerenja mogu utjecati na njihovo ponašanje.
• Pseudo-mentalna stanja: Teorija uma također uključuje sposobnost prepoznavanja da drugi ljudi mogu imati pogrešna ili kriva vjerovanja. To znači da razumijemo da drugi ljudi mogu imati uvjerenja koja se ne podudaraju s činjenicama ili stvarnošću.

Psiholozi koriste različite metode istraživanja, kao što su eksperimenti, intervjuiranje i praćenje djece, kako bi proučavali razvoj i funkciju teorije uma. Razumijevanje teorije uma ima široku primjenu u područjima poput kliničke psihologije, razvojne psihologije, obrazovanja, komunikacije i socijalne interakcije.

Obrambeni mehanizmi

Kada se suočimo s lažima, naš mozak će vjerojatno koristiti različite obrambene mehanizme kako bi se nosio s tom situacijom.

• Negiranje: Mozak može pokušati negirati ili odbaciti informaciju koja je u suprotnosti s našim uvjerenjima ili očekivanjima. Ovo često može biti pokušaj zaštite vlastite slike o sebi ili zaštite od emocionalne nelagode koja proizlazi iz prihvaćanja istine.

• Racionalizacija: Obrambeni mehanizam racionalizacije uključuje pronalaženje logičkih ili prihvatljivih objašnjenja za laži kako bi se opravdalo ili umanjilo njihovo značenje. Na taj način ćemo pokušati pronaći alternative ili opravdanja koja će ili podržati laž ili će ona biti manja prijetnja za nas.
• Projiciranje: Projiciranje je obrambeni mehanizam kojim osoba nesvjesno pripisuje svoje neželjene ili neprihvatljive osjećaje, misli ili želje drugim ljudima. Osoba projicira vlastite unutarnje konflikte i nedostatke na druge kako bi izbjegla suočavanje s njima.
• Potiskivanje: Potiskivanje je obrambeni mehanizam kojim se nepoželjne ili bolne misli, osjećaji ili sjećanja potiskuju iz svjesne svijesti. Kada se suočimo s lažima, mozak može potisnuti ili zaboraviti informacije koje su u suprotnosti s našim uvjerenjima kako bi se izbjeglo suočavanje s neugodnošću.
• Reaktivna formacija: Reaktivna formacija je obrambeni mehanizam kojim se iskazuje suprotno ponašanje ili stav u odnosu na ono što osoba stvarno osjeća. Na primjer, osoba koja je suočena s lažima može izražavati pretjeranu ljubaznost ili simpatiju prema lažljivcu kako bi prikrila svoju sumnju ili negativne osjećaje.
• Sublimacija: Sublimacija je obrambeni mehanizam koji uključuje preusmjeravanje negativnih ili nepoželjnih impulsa u društveno prihvatljive aktivnosti. Osoba koja se suoči s lažima može kanalizirati svoje frustracije ili bijes u produktivne ili kreativne aktivnosti kako bi se nosila s emocionalnim iskustvom.

Gubitak povjerenja

Gubitak povjerenja može imati značajan utjecaj na nas i našu dobrobit. Naravno, kao za sve dobro, tako će i za loše i ovaj put biti kriv naš mozak. Kada doživimo gubitak povjerenja u nekoga ili nešto, to će nam izazvati različite neurološke i emocionalne reakcije.

Vrlo vjerojatno, najprije će nam se javiti nelagoda. Za tu nelagodu biti će aktivna naša amigdala koja će se aktivirati kao ona koja je odgovorna za procesiranje i regulaciju emocija. Suprotno od amigale koja se je aktivirala, naš prefrontalni korteks će se umiriti. On nam je bitan za donošenje odluka općenito, ali isto tako i za donošenje odluka odnosno evaluacije povjerenja. S obzirom da je njegova aktivnost smanjena, to će utjecati na sposobnost procjene, razumijevanja i kontroliranja emocija. I dodatno ostavljati dojam bespomoćnosti. Zatim će se smanjiti lučenje oksitocina što će nam utjecati na osjećaj povezanosti s drugima i gubitka povjerenja (i) u njih. Dodatno, moguće je da će nam doći i do promjena u obradi informacija.  Gubitak povjerenja može utjecati na način na koji mozak obrađuje informacije. Kada smo izgubili povjerenje, vjerojatno ćemo biti skloniji traženju dokaza ili znakova koji potvrđuju naše  sumnje, te se možemo dovesti u situaciju da ćemo iskrivljavati ili selektivno interpretirati informacije kako bi potvrdili naša uvjerenja.

Kada se dogodi gubitak povjerenja, mozak ima sposobnost prilagodbe i oporavka kroz nekoliko procesa za što će nam biti potrebno neko vrijeme.

• Emocionalna regulacija. Emocionalna regulacija se odnosi na sposobnost upravljanja i kontroliranja vlastitih emocija. Kada se izgubi povjerenje, moguće ćemo doživjeti različite negativne emocije poput tuge, ljutnje ili tjeskobe. Emocionalna regulacija uključuje svjesno prepoznavanje i prihvaćanje tih emocija, kao i razvijanje strategija za njihovo suočavanje i smanjenje negativnih efekata.
• Promjena uvjerenja: Nakon gubitka povjerenja, možemo imati negativna uvjerenja o sebi, drugima ili svijetu općenito. Te negativne pretpostavke mogu pogoršati negativne emocije i otežati obnovu povjerenja. Promjena uvjerenja uključuje preispitivanje tih negativnih uvjerenja i zamjenu s pozitivnijim, realističnijim uvjerenjima.

Nakon gubitka povjerenja, važno je pronaći sigurne ljude i situacije u kojima ćemo moći obnoviti povjerenje. To može uključivati traženje podrške od prijatelja, obitelji ili terapeuta. Interakcija s osobama koje su nam dokazano pouzdane može pomoći u izgradnji novih iskustava povjerenja. Važno je biti strpljiv i postupno obnavljati povjerenje, dajući vremena za izgradnju novih veza i pozitivnih iskustava.

Svi ovi procesi zahtijevaju vlastitu svijest, samorefleksiju i napor.

Laž i oni koje volimo

Laži koje dolaze od osobe koju volimo mogu biti posebno bolne i emotivno teške za nas. Naime, kada volimo nekoga (a kako god čudno zvučalo, voljeti možemo i šefa) razvijamo duboku emocionalnu vezu i temeljimo odnos na povjerenju. Problem laži i dubljih veza je da će u njima laž izazvati osjećaj izdaje na koju će se nadovezati razočarenje. Također, kod takve osobe ćemo izgubiti njenu idealiziranu sliku. Gubitak idealizirane slike dovesti će nas do osjećaja dezorijentiranosti (ne znamo kuda se okrenuti, kako dalje nastaviti…), gubitka vjere i duboko povrijeđene emocionalne veze. Sljedeće što će se vjerojatno pojaviti je gubitak sigurnosti, nelagode i straha u odnosu na budućnost. I na koncu, vjerojatno ćemo se osjećati izdanima. Izdaja je emocionalno vrlo bolno iskustvo jer se osjećamo prevareno i napušteno od strane osobe za koju smo vjerovali da nas cijeni i brine za nas. Taj osjećaj izdaje može biti duboko emocionalno povređujući.

Psihopatologija

Postoje različite vrste poremećaja ličnosti prema dijagnostičkim klasifikacijama kao što su “Dijagnostički i statistički priručnik mentalnih poremećaja” (DSM-5), međutim prevalentno se s laganjem povezuje antisocijalni poremećaj ličnosti-

Antisocijalni poremećaj ličnosti (APL) karakterizira se dugotrajnim obrascem nepoštivanja i kršenja prava drugih ljudi. Osobe s antisocijalnim poremećajem često pokazuju nedostatak empatije, nebrigu za norme društva i nedostatak kajanja za svoja djela.

Obilježava ga:

• Nepoštivanje prava drugih: Osobe s APL-om često ignoriraju ili krše prava drugih ljudi. Mogu pokazivati nepoštivanje zakona, uključujući krađu, nasilje, prijevaru ili manipulaciju drugima.
• Impulzivnost: Impulzivnost je još jedna karakteristika antisocijalnog poremećaja ličnosti. Osobe s APL-om imaju tendenciju da djeluju nepromišljeno, bez razmišljanja o posljedicama svojih postupaka. To može uključivati ​​rizično ponašanje, kao što su neodgovorno vožnja, konzumiranje droga ili alkohola te agresivnost.
• Manipulacija i laži: Osobe s APL-om često su vješti manipulatori i često koriste laži i prijevare kako bi postigli svoje ciljeve. Mogu se lako prilagoditi situaciji i koristiti druge ljude za svoju korist, bez osjećaja krivnje.
• Nedostatak empatije: Jedno od ključnih obilježja APL-a je nedostatak empatije ili suosjećanja s drugima. Osobe s APL-om teško se mogu staviti u tuđe cipele i razumjeti ili osjetiti tuđe osjećaje ili perspektive.

Skala laži i zapošljavanje ljudi

Skala laži je psihometrijski instrument koji se koristi za procjenu sklonosti ili tendencija osobe da koristi laži u svojoj komunikaciji. Ovaj instrument ima za cilj kvantificirati razinu laži i procijeniti koliko često osoba koristi laži u različitim kontekstima.

Skale laži obično se sastoje od niza pitanja ili izjava koje ispitanik ocjenjuje na temelju svojih iskustava i ponašanja. Ove izjave mogu se odnositi na različite vrste laži, kao što su bijele laži (bezopasne laži koje se koriste kako bi se izbjegla neugodnost ili zaštita drugih), manipulativne laži, laži izbjegavanja odgovornosti i slično.

Prilikom izrade skale laži, psiholozi pažljivo biraju pitanja koja su relevantna za ispitivanje laži i koja mogu razlikovati između osoba koje često lažu i onih koje rijetko ili nikada ne lažu. Ove skale mogu koristiti različite metode mjerenja, kao što su ljestvice ocjena, višestruki izbor ili samoprocjena.

Skala laži može biti korisna u različitim kontekstima, a posebno kod zapošljavanja.

Uz skalu laži često se mogu kombinirati i drugi instrumenti poput BIG 5. BIG 5 (ili petfaktorski model osobnosti) može se koristiti kao instrument psihometrijske procjene u kontekstu otkrivanja laži u tvrtki. BIG 5 model identificira pet glavnih dimenzija osobnosti: otvorenost, savjesnost, ekstraverziju, ugodnost i neuroticizam pri čemu treba obratiti pažnju na sljedeće:

• Savjesnost: Osobe koje su nisko na dimenziji savjesnosti mogu imati veću sklonost lažima i manipulaciji. One mogu pokazivati nedostatak samokontrole, odgovornosti i discipliniranosti u svojem ponašanju.
• Ekstraverzija: Visoka ekstraverzija može ponekad biti povezana s tendencijama ka manipulaciji i lažima. Osobe s visokom ekstraverzijom mogu biti vješti u manipuliranju drugima kako bi ostvarile svoje ciljeve.
• Neuroticizam: Osobe s visokom razinom neuroticizma mogu biti sklonije lažima kao načinu suočavanja s emocionalnim stresom. One mogu pokazivati anksioznost, nestabilnost i nesigurnost koje mogu potaknuti ponašanje sklono laganju.
• Otvorenost: Visoka otvorenost može biti povezana s kreativnošću i inovativnošću, ali također može otvoriti mogućnost za laži. Osobe koje su visoko otvorene mogu biti sklone izmišljanju ili preuveličavanju kako bi ostvarile željene dojmove.
• Ugodnost: Niska ugodnost može biti povezana s manipulativnim ponašanjem i sklonosti lažima. Osobe koje su niske na dimenziji ugodnosti mogu biti manje empatične i brinuti se manje o utjecaju svojih laži na druge.

Važno je napomenuti da sami rezultati BIG 5 modela ne daju direktnu informaciju o lažima, već ukazuju na karakteristike osobnosti koje mogu biti povezane s lažima. Stoga je potrebno kombinirati ove rezultate s drugim instrumentima ili metodama kako bi se dobio cjelovitiji uvid u ponašanje sklono laganju zaposlenika.

Također je važno uzeti u obzir kontekstualne faktore i koristiti psihometrijske instrumente kao dio sveobuhvatnog pristupa u otkrivanju laži, uključujući opservaciju, intervjuiranje te provjeru referenci. Psiholozi mogu pružiti stručnu podršku u interpretaciji rezultata i donošenju informiranih odluka.

Laž i korporativna (ne)kultura

Korporativna kultura igra važnu ulogu u oblikovanju ponašanja zaposlenika u organizaciji. Ako korporativna kultura izaziva ljubomoru i pretjeranu kompetitivnost među zaposlenicima, vrlo vjerojatno će potaknuti laganje.

Ako korporativna kultura naglašava kompetitivnost između zaposlenika, dovesti će do stvaranja nezdrave konkurentske atmosfere. U takvom okruženju, zaposlenici će se osjećati pritisak da postignu rezultate i nadmaše svoje kolege. Kako bi se istaknuli ili izbjegli negativne posljedice, neki zaposlenici mogu posegnuti za laganjem kako bi prikazali bolje rezultate ili skrili informacije od drugih.

Također, korporativna kultura kojoj nedostaje transparentnosti i otvorenosti, zaposlenici mogu osjetiti nedostatak povjerenja prema nadređenima ili kolegama. Kako bi se zaštitili ili postigli određene ciljeve, odlučiti će se za laganje kako bi izbjegli negativne posljedice ili suočavanje s problemima.

Ako je korporativna kultura fokusirana isključivo na postizanje rezultata bez obzira na etiku ili moral, to može potaknuti zaposlenike da lako posegnu za laganjem kako bi postigli ciljeve. Ako su zaposlenici nagrađivani ili promovirani samo na temelju postignutih rezultata, a ne na temelju etičkog ponašanja, to može ohrabriti neetičko ponašanje kao što je laganje.

U kulturama gdje prevladava strah od kazne ili gubitka posla, zaposlenici mogu biti skloni laganju kako bi se zaštitili. Ako smatraju da će istina dovesti do negativnih posljedica po njihovu karijeru ili radno mjesto, mogu se odlučiti za laganje kao način izbjegavanja konflikata ili negativnih posljedica.

I zato, važno je uspostaviti zdravu korporativnu kulturu koja promiče transparentnost, povjerenje, suradnju i naglašava važnost etičkog ponašanja. To uključuje jasno definiranje vrijednosti organizacije, dosljedno primjenjivanje etičkih standarda, poticanje otvorene komunikacije i osiguranje da se rezultati ne cijene isključivo na temelju kvantiteta, već i na temelju kvalitete i etičkog odnosno timskog djelovanja.

Kraj

Činjenica je da svatko nosi svoje probleme i činjenica je da je danas teško biti iskren. Nekada smo, u kontekstu laži, bili žrtve, vjerojatno smo i sami lagali i griješili. Ali jedno je sigurno: nitko ne želi da ga definira laž. Danas kada je sve postalo vrlo fragilno, kako u poslovnom, tako i privatnom okruženju pitanje je za što se možemo uhvatiti u trenutku kada gubimo tlo pod nogama. Gotovo sigurno, to će biti osoba u koju imamo povjerenja.