Kritičko mišljenje

Čovjek može imati divne ljudske vještine u sebi. Često znamo, pogrešno, „njegovati“ one koje možda i nisu tako divne. Kritičko mišljenje kao ljudska vještina (engl. Soft skill) je jedna od divnijih ljudskih vještina. Sve više je cijenjena (ili bi barem trebala biti) kako u poslovnom, tako i privatnom aspektu. Neimanje nas može znatno usporiti, ako ne i vratiti u nazad. A u graničnim slučajevima, možda, i koštati života.
S poslovnog aspekta gledano, zaposlenici s razvijenim kritičkim mišljenjem sposobni su riješiti složene probleme, donositi informirane odluke i, što je danas vrlo bitno, prilagoditi se okolnostima koje su danas sve promjenjivije. Uostalom, svi smo odlučili agilno poslovati i ponašati se.

Sam proces kritičkog mišljenja uključuje nekoliko koraka:

• identificiranje problema,
• prikupljanje informacija i podataka vezanih uz određeni problem ili situaciju,
• ocjenjivanje točnosti, relevantnosti i pouzdanosti informacija te
• analizu tih istih informacija,
• posljedično bi trebali znati/imati/generirati moguća rješenja ili imati argumente za protiv, i na koncu,
• sagledati sve iz različitih perspektiva i biti svjesni naših predrasuda.

Kompletan proces će završiti s:

• donošenjem (dobro obrazložene) odluke ili zaključka na temelju analize te
• procjenom učinkovitosti same odluke.

Na kraju bi svi trebali biti dovoljno otvoreni za reviziju svega ukoliko je potrebno.

Kritičko razmišljanje zahtijeva otvorenost, skepticizam i predanost donošenju odluka temeljenih, prije svega, na dokazima. U cijeloj toj „priči“ vrlo je bitno ostati nepristran i razmotriti sve relevantne informacije prije donošenja zaključka.

Zašto je teško ostati nepristran, odnosno racionalan?

Općenito u životu, teško je ostati nepristran i racionalan, pogotovo što čovjek ima tendenciju biti iracionalan.
Sklonost iracionalnosti kod ljudi složen je fenomen na koji utječu brojni čimbenici, uključujući kognitivne predrasude, emocije i tzv. „motivirano zaključivanje“. Nije ograničen na određeni dio mozga, već je rezultat interakcije između različitih regija i procesa u mozgu.

Na primjer, amigdala, koja je ključni dio „emocionalnog mozga“, može utjecati na naše odluke i ponašanje stvarajući osjećaje straha ili zadovoljstva kao odgovor na određene podražaje. Kada doživimo snažne emocije, one mogu nadjačati naše racionalne procese razmišljanja i navesti nas da djelujemo na iracionalan način. Prefrontalni korteks, koji je odgovoran za „izvršne funkcije“ kao što su donošenje odluka, reguliranje emocija također može igrati ulogu u iracionalnosti. Istraživanja su pokazala da oštećenje prefrontalnog korteksa može dovesti do impulzivnog i iracionalnog ponašanja.

Na predrasude i heuristike koje pridonose iracionalnom razmišljanju također utječe način na koji naš mozak obrađuje informacije, kao što je korištenje kognitivnih prečaca ili oslanjanje na prošla iskustva i očekivanja. Uz to, motivirano zaključivanje ili sklonost donošenju unaprijed stvorenog zaključka također može pridonijeti iracionalnom razmišljanju.

Motivirano prosuđivanje/zaključivanje

Jedna divna ljudska vještina je, jer ipak smo samo ljudi ????, i motivirano rasuđivanje.
Motivirano rasuđivanje vrsta je kognitivne pristranosti koja se odnosi na sklonost pojedinaca da dođu do zaključaka koji su vođeni njihovim emocionalnim ili osobnim interesima, a ne objektivnim dokazima. Ili drugim riječima, kod situacija u kojima možemo prepoznati „naš problem“, osloniti se na to, imamo dobru šansu da prosuđujemo vrlo motivirano ????

Na primjer, ako netko ima jaka zdravstvena, politička ili ideološka uvjerenja, može biti motiviran ignorirati ili odbaciti dokaze koji su u suprotnosti s njegovim gledištem. Također vrlo često će selektivno tražiti i/ili tumačiti dokaze na način koji podupire upravo ta uvjerenja. Ovaj proces motiviranog zaključivanja može navesti pojedince da dođu do zaključaka koji se ne temelje na objektivnim dokazima i mogu rezultirati iracionalnim ili pogrešnim razmišljanjem.

Motivirano razmišljanje također se može pojaviti u drugim kontekstima, kao što je to na radnom mjestu, gdje pojedinci mogu biti motivirani npr. zaštititi svoj ugled, status ili financijske interese. U tim situacijama motivirano zaključivanje može dovesti do iskrivljene ili pristrane percepcije događaja i može utjecati na sposobnost donošenja odluka i rješavanja problema.
Važno je biti svjestan motiviranog razmišljanja i njegovog potencijala da utječe na naše razmišljanje i procese donošenja odluka. Prepoznavanjem kada smo uključeni u motivirano razmišljanje, možemo raditi na tome da to prevladamo i težimo objektivnijem i racionalnijem razumijevanju svijeta.

U cijeloj toj situaciji, naš mozak je posložen baš tako da nas vrlo lako može zeznuti????. Pa uz gore opisane dijelove mozga koji nam pomažu da smo, možda ipak, iracionalna bića, kod motiviranog prosuđivanja će se rado u sve uključiti i ventralni striatum, koji je uključen u obradu nagrađivanja pa će nam pružiti „pozitivan feedback“ i to baš za ona uvjerenja koja su u skladu s našim ciljevima i vrijednostima.

Koje nam predrasude još rade problem s kritičkim mišljenjem?

Cognitive bias, kognitivne pristranosti, kognitivne predrasude ili samo predrasude, još su jedan „problem“ koji nam radi naš mozak. Kognitivni prečaci su, jednostavno rečeno, sistemske greške u našem mozgu.

Predrasude mogu biti velika prepreka učinkovitom kritičkom razmišljanju. Neke uobičajene predrasude koje mogu utjecati na proces kritičkog mišljenja uključuju:

• Potvrdna pristranost: Tendencija traženja informacija koje podupiru postojeća uvjerenja i ignoriranje informacija koje im proturječe.
• Pristranost sidrenja: Tendencija da se previše oslanjamo na prvu informaciju na koju naiđemo kada se donosi odluka.
• Retrospektivna pristranost: Tendencija vjerovanja, nakon što se događaj dogodio, da bi se moglo predvidjeti ili očekivati da će se dogoditi.
• Pristranost dostupnosti: Tendencija oslanjanja na lako dostupne informacije, umjesto traženja najboljih informacija, prilikom donošenja odluke.
• Pretjerano samopouzdanje: sklonost precjenjivanju vlastitih sposobnosti ili točnosti vlastitih uvjerenja i predviđanja.
• Halo efekt: Tendencija da jedna pozitivna karakteristika utječe na naš ukupni dojam o osobi ili situaciji.
• Stereotipi: Tendencija stvaranja pretpostavki o osobi ili skupini na temelju prošlih iskustava ili uvjerenja.

Ono što je važno za reći je da se moramo naučiti biti svjesni tih predrasuda i raditi na tome da im se suprotstavimo kako bismo napravili poštene i točne procjene. To može uključivati traženje različitih ili mijenjanje postojećih perspektiva, višestruke provjere pretpostavki te stalno preispitivanje vlastitih uvjerenja i procesa donošenja odluka.

Kako digitalizacija utječe na razvoj kritičkog mišljenja ili gdje će te sakriti čovjeka kojeg ste ubili? Na drugu stranicu Google pretraživača

Digitalizacija ima i pozitivne i negativne učinke na razvoj vještina kritičkog mišljenja. S jedne strane, povećani pristup informacijama i sposobnost povezivanja s drugima iz cijelog svijeta ima potencijal proširiti perspektive i poboljšati kritičko razmišljanje. S druge strane, obilje informacija dostupnih na internetu može dovesti do preopterećenosti informacijama, zbog čega je teško odvojiti točne i pouzdane informacije od dezinformacija i pristranosti.

Povećana upotreba društvenih medija i drugih digitalnih platformi također može pridonijeti širenju dezinformacija i ojačati postojeće predrasude. Naime, algoritmi koje koriste tražilice i društveni mediji mogu ojačati „naše filtere“ na prave informacije na način da nam se prezentiraju informacije koje su u skladu s našim postojećim uvjerenjima i mišljenjima, umjesto predstavljanja različitih perspektiva.

Koji su dijelovi mozga uključeni u razvoj kritičkog mišljenja?

Kritičko mišljenje uključuje više područja mozga i složen je, multidisciplinarni proces. Evo nekih od ključnih regija mozga uključenih u kritičko razmišljanje:

• Prefrontalni korteks: Ovaj dio mozga je odgovoran za donošenje odluka, rješavanje problema i kontrolu pažnje.
• Prednji cingularni korteks: Ovo područje je uključeno u praćenje pogrešaka, generiranje alternativa i rješavanje sukoba.
• Hipokampus: Ovo područje je važno za formiranje i vraćanje sjećanja, što je ključno u procjeni informacija i donošenju odluka.
• Bazalni gangliji: Ovo područje je uključeno u procjenu novih informacija i važno je u donošenju odluka i odabiru postupaka/radnji.
• Amigdala: Ova dio mozga je uključen u „obradu“ emocija i može utjecati na donošenje odluka. Zbog uplitanja emocija, naravno.
• Tjemeni režanj: Ovo područje je uključeno u prostornu orijentaciju i pažnju, što može biti važno u procjeni informacija i donošenju odluka.

Važno je napomenuti da kritičko mišljenje nije ograničeno na jedan dio mozga, te da uključuje koordinaciju i integraciju više regija i funkcija mozga. Dodatno, na razvoj vještina kritičkog mišljenja može se pozitivno utjecati stimulativnim okruženjem.

Zašto danas ljudima nedostaje kritičko mišljenje?

Postoje istraživanja koja upućuju na to da su vještine kritičkog mišljenja u padu. Uzroke tomu možemo tražiti na nekoliko fronta:

• Obrazovanje: Često ćemo se susresti s tvrdnjom da obrazovni sustav ne stavlja dovoljan naglasak na razvoj vještina kritičkog mišljenja, već se fokusira na pamćenje informacija i manje-više standardizirane provjere znanja koje ne zahtijevaju out of the box razmišljanje. (Osim kod onih koji su odlučili ne učiti, pa su uvijek nadahnuti kako prepisati. ????)
• Tehnologija: Povećana uporaba tehnologije i društvenih medija dovela je do kraćeg raspona pozornosti, smanjene sposobnosti usredotočivanja i oslanjanja na trenutačno zadovoljstvo, što sve može spriječiti razvoj kritičkog mišljenja. Dovoljno je samo sjetiti se kako skrolamo i svajpamo po mobitelu. ????
• Dezinformacije: Proliferacija dezinformacija i lažnih vijesti na internetu može nam otežati razlikovanje točnih od netočnih informacija i može uništiti naše vještine kritičkog razmišljanja.
• Grupno mišljenje: Kako „psihologija mase“ odradi svoje na npr. nekoj nogometnoj utakmici, tako „psihologija grupnog mišljenja“ odradi svoj dio posla kod kritičkog razmišljanja, pa ćemo vrlo lako imati tendenciju prilagođavanja mišljenjima grupe i izbjegavanje suprotnih mišljenja (da ne talasamo ????).
• Pristranost potvrde: Tendencija traženja informacija koje potvrđuju naša mišljenja ili stavove, zgodna je disciplina uz pomoć koje potvrđujemo postojeća uvjerenja te smo u stanju ignorirati informacije koje nam proturječe.

Da nije sve tako, možda crno, govori nam i činjenica da se vještine kritičkog razmišljanja, kao u ostalom i sve ljudske vještine, mogu naučiti.

Još jedna vrijedna ljudska vještina

Design thinking  je sljedeća vrijedna ljudska vještina koja je posljednjih godina postala sve traženija. Kako svijet oko nas postaje sve složeniji, a organizacije nastoje ostati konkurentne i inovativne, sposobnost kreativnog razmišljanja, razumijevanja potreba korisnika i razvoja rješenja koja zadovoljavaju te potrebe postala je ključna prednost.

Očekuje se da će potražnja za Design thinkingom nastaviti rasti u budućnosti, potaknuta nizom čimbenika uključujući:

• sve veća složenost problema i potreba za interdisciplinarnim pristupom kod njihovog rješavanja,
• sve veća važnost Design thinkinga usmjerenog na korisnika i potreba da kompanije razumiju i zadovolje potrebe svojih kupaca.

Design thinking je, bottom line, pristup inovacijama usmjeren na čovjeka, a što uključuje empatiju, eksperimentiranje i izradu prototipova. Sam po sebi, to je kreativan proces koji nastoji razumjeti potrebe korisnika i razviti rješenja koja zadovoljavaju te potrebe na održiv i, u konačnici, skalabilan odnosno proširiv način. Design thinking obično uključuje pet faza:

• razumijevanje korisnika i njihovih potreba kroz promatranje i istraživanje,
• jasno artikuliranje problema i stvaranje zajedničkog razumijevanja izazova,
• generiranje širokog spektra ideja i potencijalnih rješenja putem brainstorminga i suradnje,
• stvaranje fizičkih ili digitalnih demoa rješenja za testiranje i ponavljanje,
• testiranje i procjenu rješenja s korisnicima i ponavljanje rješenja dok se ne razvije konačni proizvod.

Design thinking zahtijeva suradnju, eksperimentiranje pa i ponavljanje. Možemo ga definirati kao fleksibilan i ponavljajući proces koji potiče pojedince da prihvate neuspjeh kao priliku za učenje i da nastave usavršavati rješenja dok ne zadovolje potrebe korisnika.

Koja je korelacija između kritičkog razmišljanja i Design thinkinga?

Kritičko razmišljanje i Design thinking su komplementarne vještine kojima je cilj rješavanje složenih problema na strukturiran i učinkovit način.

Kritičko mišljenje je kognitivni proces koji uključuje analizu informacija, procjenu argumenata i donošenje informiranih odluka na temelju dokaza i obrazloženja. To je ključni aspekt rješavanja problema, jer omogućuje pojedincima da analiziraju i razumiju problem, identificiraju potencijalna rješenja i donesu racionalne odluke na temelju dostupnih informacija.

Design thinking je, s druge strane, pristup inovaciji usmjeren na čovjeka koji uključuje empatiju, eksperimentiranje i izradu prototipova. To je kreativan proces koji uključuje razumijevanje potreba korisnika, izradu prototipa rješenja i ponavljanje tih rješenja dok se ne razvije konačni proizvod.

I kritičko razmišljanje i Design thinking zahtijevaju otvoren i fleksibilan pristup rješavanju problema, kao i sposobnost kreativnog razmišljanja i ponavljanja ideja. Kada se kombinira, kritičko razmišljanje pruža strukturiran i racionalan pristup evaluaciji „dizajnerskih rješenja“, dok Design thinking pruža kreativan i empatičan pristup stvaranju i usavršavanju rješenja. Korelacija između kritičkog razmišljanja i Design thinkinga leži u njihovom zajedničkom cilju stvaranja učinkovitih rješenja za složene probleme kroz strukturiran i kreativan proces.

Na ove teze možemo „nasloniti“ i dijelove mozga i načine njihovog funkcioniranja.
Naime, iste regije mozga uključene su i u kritičko razmišljanje i Design thinking, iako se specifični procesi i funkcije koje su uključene mogu razlikovati.
Kritičko mišljenje je kognitivni proces koji uključuje procjenu informacija, argumenata i dokaza na sustavan i logičan način kako bi se došlo do dobro obrazloženih zaključaka. Prefrontalni korteks, koji je, kako smo već rekli, uključen u donošenje odluka, rasuđivanje i rješavanje problema i igra ključnu ulogu u kritičkom mišljenju.
S druge strane, Design thinking je pristup rješavanju problema koji naglašava empatiju, kreativnost i eksperimentiranje. Kod njega, ventralni striatum, koji je uključen u procesiranje nagrađivanja i motivaciju, pruža pozitivnu „energiju“ za kreativne i inovativne ideje.

Za kraj, iako neke od istih regija mozga uključenih u kritičko razmišljanje, poput prefrontalnog korteksa, također mogu biti uključene u Design thinking, specifični procesi i funkcije koji su uključeni mogu se razlikovati. Kritičko razmišljanje naglašava logičnu i sustavnu procjenu informacija, dok Design thinking naglašava empatiju, kreativnost i eksperimentiranje.

I kada tako gledamo na „cijelu priču“, zar nije lijepo imati integrirane vještine poput kritičkog razmišljanja i emocionalnu inteligenciju (Design thinking)?

Čovjek je iskustveno i okolišno biće

Naše iskustvo i okolina oblikuju neke od naših ljudskih vještina, glavno pitanje je kako možemo „nadoknaditi“ deficitarno iskustvo, a da ne čekamo deset godina da ga „steknemo“ prirodnim putem.

Odgovor je jednostavan, vratimo se u djetinjstvo kada smo najlakše „skupljali“ naše ljudske ili ako ćemo pojednostavniti, socijalne vještine i „dizajnersko razmišljanje“. Vrlo vjerojatno se sjećamo svi kako smo se igrali graničara, kako smo se „borili“ i na terenu i izvan njega, ali ne i kako smo učili zbrajati ili množiti ????

I sada nam se postavlja pitanje, može li Lego® Serious Play® pomoći u razvoju kritičkog mišljenja? Može.
Lego Serious Play smo uncoverali u članku: https://deepproject.hr/sve-sto-ste-htjeli-znati-o-lego-serious-play-metodi-a-niste-se-usudili-pitati/ pa ćemo sada stati samo na primjeru kako se Lego Serious Play može koristiti za podršku razvoju vještina kritičkog mišljenja:

• Definicija problema: Tvrtka se bori s niskim angažmanom zaposlenika i traži nove načine povećanja motivacije i zadovoljstva.
• Izrada Lego modela: Sudionici su dobili set Lego® kockica i zamoljeni su da naprave model koji predstavlja njihovo trenutno razumijevanje problema niske angažiranosti zaposlenika. Potiče ih se da budu kreativni i da izraze svoje ideje na opipljiv način.
• Razmjena mišljenja i rasprava: od sudionika se traži da podijele svoje modele i objasne svoje mišljenje iza dizajna. Također ih se potiče da postavljaju pitanja, nadograđuju međusobne ideje i osporavaju pretpostavke.
• Razmišljanje i analiza: Od sudionika se traži da razmisle o svojim modelima i razmotre kako bi se mogli poboljšati ili modificirati kako bi se bolje pozabavili problemom niske angažiranosti zaposlenika. Potiče ih se na kritičko razmišljanje i razmatranje alternativnih perspektiva.
• Izrada rješenja: Od sudionika se traži da izgrade zajednički model koji predstavljaju cjelinu svih uvida, stajališta, ideja i mišljenja. U zajedničkom modelu uklanjaju se nevažni dijelovi modela svake osobe tako da ostaju samo apsolutna jezgra i najvažniji dijelovi. Potiče ih se da budu kreativni, da razmišljaju izvan okvira i da razmotre potencijalni učinak svojih rješenja.
• Završna rasprava: Od sudionika se traži da podijele svoje modele rješenja te da rasprave o svojim prednostima i slabostima. Također ih se potiče da razmotre izvedivost i potencijalni učinak rješenja, te da kritički razmišljaju o mogućim ishodima.

Ovaj se proces može ponoviti više puta, a sudionici nadograđuju svoje prethodne modele i usavršavaju svoja rješenja. Korištenje Lego kockica kao alata za komunikaciju i kreativnost može pomoći u poboljšanju suradnje, potaknuti različito razmišljanje i podržati razvoj vještina kritičkog mišljenja.