Svi smo se barem jednom u životu, kako poslovnom tako i privatnom, poslužili jednim ili više obrambenih mehanizama poput racionalizacije, eksternalizacije ili projiciranja.

Obrambeni mehanizmi su nam jednostavno potrebni. I nismo ništa ni više ni manje dobri ljudi, ako to radimo ili ne radimo, to je jednostavno tako.

Oni nam pomažu u suočavanju s teškoćama. No, dugoročna i prekomjerna upotreba može otežati stvarno razumijevanje vlastitih emocija i otežati rješavanje problema na zdrav način.

Obrambeni mehanizmi poput eksternalizacije, racionalizacije i projekcije igraju ulogu u održavanju psihičke ravnoteže i suočavanju s emocionalnim stresom.

Eksternalizacija: Prijenos unutarnjih iskustava na vanjski svijet

Eksternalizacija predstavlja psihološki mehanizam obrane u kojem projiciramo svoje unutarnje osjećaje, konflikte ili misli na vanjski svijet. Ovaj proces omogućuje nam da vidimo vanjski svijet kao izvor naših problema ili neželjenih osjećaja, čime privremeno izbjegavamo suočavanje s vlastitim emocionalnim izazovima.

Dinamika eksternalizacije:

Primjer eksternalizacije mogli smo vidjeti u trenutku kada smo suočeni s vlastitom nesigurnošću te u tom slučaju izvor tih osjećaja pripisujemo vanjskim okolnostima ili drugim ljudima. Umjesto da priznamo svoje unutarnje nesigurnosti, kriviti ćemo vanjske faktore za vlastitu nelagodu.

Funkcija eksternalizacije:

• Izbjegavanje odgovornosti: Eksternalizacija nam omogućuje da izbjegnemo odgovornost za vlastite osjećaje ili postupke pripisivanjem uzroka vanjskim faktorima.
• Privremeno olakšanje: Prebacivanje problema na vanjski svijet pružit će nam privremeno olakšanje, ali istovremeno otežati stvarno suočavanje s unutarnjim izazovima.
• Očuvanje ega: Dobar način da sačuvamo pozitivnu sliku o nama samima je prebaciti krivicu na vanjske faktore, čime smo zasigurno izbjegli suočavanje s vlastitim manama.

Racionalizacija: Logičko opravdanje iracionalnih postupaka

Racionalizacija je psihološki mehanizam obrane u kojem opravdavamo ili objašnjavamo (prije svega samima sebi)  iracionalna ili neželjena ponašanja ili osjećaje koristeći logična objašnjenja. Jer mozgu mora biti sve logično. Ovaj proces omogućuje nam smanjenje unutarnjeg konflikta (kognitivne disonance) te na taj način čuvamo pozitivnu sliku o sebi.

Dinamika Racionalizacije:

Na primjer, ako smo impulzivno potrošili novac (a impulzivno je iracionalno) možemo racionalizirati taj postupak tvrdnjom da je kupnja nužna za našu sreću, sigurnost, štogod. Racionalizacija nam pruža logičko opravdanje za postupke koji bi inače mogli izazvati osjećaj krivnje, grižnje savjesti ili srama. Ovime smo sve te „posljedice“ spriječili odnosno zaustavili.

Funkcija racionalizacije:

1. Očuvanje samopouzdanja: Racionalizacija pomaže očuvanju samopouzdanja opravdavanjem iracionalnih ili neželjenih postupaka ili odluka.
2. Smanjenje unutarnjeg konflikta: Logičko opravdanje pomaže nam u smanjivanju unutarnjeg konflikta, omogućujući da vjerujemo da su naše odluke ispravne i/ili opravdane.
3. Smanjenje emocionalne napetosti: Racionalizacija pruža sredstvo za smanjenje emocionalne napetosti koja proizlazi iz nesklada naših želja i moralnih normi.

Projiciranje: Prijenos osjećaja i misli na druge

Projiciranje, još jedan divan mehanizam obrane u psihologiji, predstavlja proces prijenosa vlastitih osjećaja, misli ili atributa na druge ljude ili vanjski svijet. Ovaj psihološki koncept omogućava nam da izbjegnemo suočavanje s vlastitim teškoćama ili neželjenim aspektima ličnosti, prenoseći ih na druge.

Dinamika projiciranja:

Primjer projiciranja može se vidjeti kada smo suočeni s vlastitom ljutnjom, neznanjem, nemoći, a to ne želimo priznati ili prihvatiti. Umjesto toga, mi ćemo projicirati našu ljutnju, neznanje, nemoć na nekoga drugoga, optužujući tu osobu da je ona ljuta ili agresivna, nekompetentna. Na taj način, projekcija služi kao sredstvo izbjegavanja suočavanja s vlastitim osjećajima. Naravno da to ne moramo napraviti kroz direktno optuživanje, postoje puno finije metode, npr. različite objave na društvenim mrežama i sl.

Funkcija Projiciranja:

1. Očuvanje ega: Projiciranje omogućuje očuvanje pozitivne slike o nama. Time ćemo izbjeći suočavanje s vlastitim manama ili negativnim osjećajima prenoseći ih na druge. Što, ponekad, može biti super 😊
2. Smanjenje anksioznosti: Projiciranje može privremeno smanjiti anksioznost koja proizlazi iz neprihvaćanja određenih aspekata naše ličnosti. Optužujući druge, privremeno smo si olakšali vlastitu emocionalnu napetost.
3. Zadržavanje kontrole: Projiciranje nam omogućuje održavanje iluzije kontrole. Ako neke neželjene aspekte pripisujemo drugima, sigurno ćemo se osjećati manje ranjivima.

Što se dešava s mozgom u slučaju korištenja obrambenih mehanizama?

Racionalizacija i slični procesi obrane obično uključuju kompleksno funkcioniranje mozga, uključujući emocionalne i kognitivne dijelove. Frontalni režanj mozga, posebno ventromedijalni dio, često ima ključnu ulogu. Ovaj dio mozga povezan je s našim donošenjem odluka, emocionalnim procesima i samoprocjenom.

Kada racionaliziramo, frontalni režanj može raditi na stvaranju logičkih objašnjenja ili opravdanja za postupke koji proizlaze iz emocionalnih sukoba. Također, amigdala, koja igra važnu ulogu u obradi emocija, može biti uključena u proces prepoznavanja i obrađivanja emocionalnih aspekata situacije.

Slično je i kod eksternalizacije odnosno projiciranja gdje će frontalni režanj sudjelovati u stvaranju logičkih objašnjena za pripisivanje naših unutarnjih iskustava vanjskim izvorima. Amigdala će vjerojatno poticati procese vezane uz emocije i odgovore na stres.

Gdje nastaju problemi?

Neuroplastičnost mozga je sposobnost našeg mozga da mijenja svoju strukturu i funkciju tijekom života kao odgovor na naša iskustva, učenje i prilagodbu promjenama u okolini. Ova jedinstvena karakteristika mozga omogućuje nam formiranje novih neuronskih veza, jačanje postojećih te čak promjenu funkcionalnosti pojedinih područja mozga.

Kada je riječ o dugotrajnom korištenju mehanizama obrane, neuroplastičnost može igrati ulogu na nekoliko razina.

• Oblikovanje neuronskih veza: Dugotrajna upotreba mehanizama obrane može dovesti do oblikovanja specifičnih neuronskih veza i mreža u mozgu. Ako se, na primjer, stalno oslanjamo na racionalizaciju kako bi opravdali svoje postupke, to može rezultirati jačanjem veza između dijelova mozga odgovornih za logičko razmišljanje i emocionalne procese. Očigledno će nam, posljedično, logičko razmišljanje biti manje logično 😊
• Učvršćivanje postojećih obrazaca ponašanja: Neuroplastičnost može doprinijeti učvršćivanju postojećih obrazaca ponašanja. Ako su obrambeni mehanizmi često korišteni kao način suočavanja sa stresom ili konfliktima, mozak može prilagoditi svoje strukture kako bi podržao tu strategiju, što može dovesti do ponavljanja disfunkcionalnih obrazaca ponašanja. I mi u tome nećemo vidjeti problem.
• Utjecaj na emocionalno procesiranje: Dugotrajno korištenje mehanizama obrane može imati utjecaja na emocionalno procesiranje u mozgu. Na primjer, ako se često koristi projiciranje kako bi se prenijele neželjene emocije na druge, to može oblikovati način na koji su emocionalni podražaji obrađeni u amigdali ili drugim dijelovima odgovornim za emocionalne odgovore.
• Otežavanje promjene: Neuroplastičnost je također povezana s fleksibilnošću i sposobnošću prilagodbe. Međutim, dugotrajna upotreba obrambenih mehanizama može nam otežati promjenu jer mozak postaje “naviknut” na određeni način obrade informacija i emocionalnog odgovora.

Zaključak

Obrambeni mehanizmi sami po sebi nisu nužno loši ni za nas ni za naš mozak, jer su evolucijski razvijeni kako bi nam pomogli u suočavanju s emocionalnim izazovima i očuvali psihičku ravnotežu. Međutim, kada se ovi mehanizmi koriste prekomjerno, nepravilno ili disfunkcionalno, mogu imati negativne posljedice na emocionalno blagostanje i međuljudske odnose.

Prekomjerna upotreba i neuroplastičnost mozga dovesti će do toga da se:

• Navikavamo na izbjegavanje suočavanja s problemima
• Kompliciramo si odnose s drugima
• Nestat će iskrenosti, izražavanja stvarnih osjećaja i suočavanje s vlastitim ranjivostima
• Otvaramo si put k anksioznosti, depresiji i problemima sa samopouzdanjem.

Obrambeni mehanizmi nužni su za naše trenutačno suočavanje s teškoćama, no svijest o njihovoj prekomjernoj upotrebi ključna je za očuvanje mentalnog zdravlja i kvalitetnih međuljudskih odnosa. Razumijevanje dinamike ovih mehanizama i njihov utjecaj na neuroplastičnost mozga može nam poslužiti kao temelj za razvoj zdravijih strategija suočavanja i promicanje emocionalnog blagostanja.

Dobar put k tomu bila bi introspekcija koja će nam dati pregled naših emocionalnih reakcija, mogućnost prepoznavanja obrazaca (kada i pod kojim uvjetima dolazi do nečega), razumijevanje utjecaja na odnose te svjesnost o potrebi naše promjene.