PROBLEM AI
Činjenica da o AI govori netko tko uopće ne bi trebao govoriti o AI pokazuje zapravo koliko je problem AI velik.
I nije problem u tome da li AI, na koji god način, koriste više nastavnici ili učenici/studenti, HR-ovci, …problem je u tome tko bi ga trebao koristiti, a tko ne bi odnosno na koji način.
Nije problem u tome je li AI pokazala svoje benefite ili nije, problem je u tome koje je posljedice ostavila na čovjeka i ne zbog toga hoće li ga zamijeniti ili neće, nego koliko će ga „oštetiti“. No, to više nije čak niti samo problem AI-a.
TO JE PROBLEM ČOVJEKOVA ODNOSA, PA I ODNOSA PREMA SAMOME SEBI.
Hustlanje po LN će nas prije ili poslije doći glave😊
Svo znanje svijeta postoji već dugo vremena na Internetu. Nekada davno, kolala je šala o tome gdje bi se trebalo sakriti mrtvaca. Odgovor je bio na drugu stranu Googlea. Vic o korištenju Googlea je bio u tome koliko ćeš dobro razumjeti problem i onda ga moći sintetizirati i Googleu plasirati kao pitanje na način da nema potrebe da se ikada ode na drugu stranu Googlea.
Danas AI, neki ChatGPT, Copilot ili bilo koji drugi oblik LLM-a omogućava da ne trebaš znati niti pitanje postaviti. Ne moraš znati niti što je problem.
E TO JE PROBLEM.
Drugi je problem da danas sve LLM modele možemo imati u vidu aplikacije na mobitelu. Problem mobitela je u tome da je KOGNITIVNO NEINVAZIVAN. Postao je dio nas. Sjetite se samo koliko ga puta, pa i nesvjesno, primite u ruku i nešto kao provjerite, a da toga niste niti svjesni. I kao da i to nije bilo dovoljno, ionako kognitivno neinvazivne mobitele, smo stavili na ruku u obliku pametnih satova.
I šta se desilo?
Apsolutno su se pobrisale granice između onoga što je na Internetu i u našim glavama. Sličnu smo situaciju imali kao kada smo učili za ispit pola dana prije ispita. Sve smo znali dok smo gledali u knjigu, no kada smo došli na ispit i nije da smo nešto znali. No, posljedica je bila u tome da smo pali. Danas čak nemamo priliku niti pasti.
Inače, ova pobrisana granica između znanja Interneta i onoga što je na Internetu i u našoj dugotrajnoj memoriji zove se GOOGLE EFEKT.
I što sada imamo, malo znanja u glavama i puno znanja na Internetu. Bez ikakve daljnje potrebe da to znanje ikada više pohranimo u našu dugotrajnu memoriju. Jer, zašto bi?
Prazna dugotrajna memorija znači da nemamo bazu znanja u našim glavama, a koju možemo pretražiti da bi smo nešto zaključili. Drugim riječima nemamo DUBINU KOGNICIJE.
Dakle, ako nemamo bazu znanja u našim glavama, zapravo gubimo sposobnost kritičkog razmišljanja. Dugotrajna memorija omogućava nam ne samo pohranu informacija, već i njihovo povezivanje, razumijevanje i korištenje u novim kontekstima. Bez toga, postajemo samo prijenosnici informacija, bez dubljeg razumijevanja ili sposobnosti stvaranja novih ideja. Bez mogućnosti ikakvog sintetiziranja ičega.
AI može brzo odgovoriti na pitanja, može sintetizirati informacije, može čak i predložiti rješenja, ali što se događa s našom sposobnošću da procijenimo ta rješenja? Postajemo pasivni korisnici tehnologije, umjesto aktivnih stvaratelja znanja. U obrazovanju, to je posebno problematično. Ako se učenici naviknu na AI da odgovara na njihova pitanja, gdje je prostor za istraživanje, grešku i učenje iz tih grešaka?
Sljedeći problem koji i dalje nije AI je metakognicija.
Metakognicija, odnosno sposobnost razmišljanja o vlastitom razmišljanju, igra ključnu ulogu u ovom kontekstu. Problem koji AI donosi nije samo u tome što smanjuje potrebu za tradicionalnim učenjem, već i u tome što potkopava razvoj metakognitivnih sposobnosti. Metakognicija uključuje svijest o vlastitim kognitivnim procesima – razumijevanje onoga što znamo i onoga što ne znamo, kao i sposobnost planiranja, praćenja i vrednovanja vlastitih misaonih aktivnosti.
A ako nemamo razumijevanje onoga što znamo, i još gore onoga što ne znamo, imamo Dunning Krugerov efekt. Što potvrđuje tvrdnju s početka teksta.
O AI pričaju oni koji o njoj uopće ne bi smjeli pričati. Trebali bi samo slušati, zaključivati i u dugotrajnu memoriju pohranjivati. Ali, ne…
Inače, dubina kognicije… povezivanje, sintetiziranje, razumijevanje, kritičko razmišljanje i donošenje zaključaka.
Metakognicija … prepoznavanje kada nešto ne znamo, planiranje kako ćemo to naučiti, praćenje vlastitog napretka, mogućnost procjene koliko smo učinkoviti u učenju ili rješavanju problema.