Puno je elemenata kada korporativna kultura može krenuti ka onoj toksičnoj, i iz dana u dan će biti samo gore i gore. Ali isto tako je i puno zaposlenika koji tu tvrtku i istu tu toksičnu korporativnu kulturu neće napustiti.
I možemo mi danima dijeliti inspirativne citate o toksičnoj kulturi i potrebi napuštanja i lajkati kroz srca i podršku, no jednostavno se neće ništa desiti. Niti će se kultura popraviti niti će ju zaposlenici napustiti.
To je jednostavno tako.
A jednostavno tako ima i svoje zašto (je tomu tako).
Iako će, pogotovo, mlađim generacijama to izgledati više nego čudno mnogi će ostati zbog nostalgije. Nostalgija je emocionalna reakcija koja se javlja kada pojedinac prisjeća i idealizira prošla iskustva, često povezana s osjećajem topline, pripadnosti i sigurnosti.
U kontekstu radnog okruženja, nostalgični osjećaji mogu proizaći iz sjećanja na vremena kada su se zaposlenici osjećali ispunjeno, cijenjeno ili kada su doživljavali pozitivne međuljudske odnose. Nostalgija može djelovati kao emocionalna utjeha u situacijama kada trenutno okruženje nije zadovoljavajuće.
Dodatno, nostalgija prema prošlim, boljim vremenima u radnom okruženju može biti povezana s nekoliko psiholoških koncepta i pristranosti, uključujući psihološki koncept gubitka averzije. Odnosi se na tendenciju ljudi da gubitke doživljavaju jače od dobitaka. Ako zaposlenici doživljavaju trenutačno radno okruženje kao “gubitak” u odnosu na prošla iskustva, mogu osjećati averziju prema mijenjanju situacije.
Neki neće tvrtku napustiti zbog pristanka na status quo. Status quo kognitivna zabluda opisuje tendenciju ljudi da preferiraju trenutno stanje stvari i izbjegavaju promjene. Osobe sa status quo zabludom mogu izbjegavati napuštanje toksičnog radnog okruženja jer je to ono što je poznato i preferirano u odnosu na nepoznato (promjenu).
Vjerujem da je sada svima jasno da se napuštanje neće desiti. Naravno, uz nostalgiju postoji još nekoliko razloga.
Iako se bavim mišlju da su toksičnoj korporativnoj kulturi više izložene tvrtke koje su dugo na tržištu, nemam za to neki konkretni dokaz ili istraživanje i nije jednostavno odrediti u kojim se tvrtkama lakše narušava korporativna kultura jer to ovisi o mnogim faktorima. Korporativna kultura može i varira i unutar iste industrije.
Međutim, postoje određeni faktori koji mogu povećati ranjivost korporativne kulture u bilo kojoj tvrtki, bez obzira na starost.
Neki od faktora su:
Toksična korporativna kultura je idealno okruženje za razvijanje ljubomore i kompetitivnosti kod zaposlenika.
Obično se ljudi pitaju od kuda ljubomora, međutim, sve je vrlo jasno i u konačnici jednostavno. Ljubomora je kompleksna emocionalna reakcija koja uključuje osjećaje nesigurnosti, usporedbe s drugima te strah od gubitka nečega važnog, a upravo je to što, općenito, toksično okruženje potiče.
Ljubomora generira tračeve. Red je da se zapitamo: Kako to, kako to?
Pa lako. Prvo, ljubomora pridonosi osjećaju mizerije ili nesreće kod ljudi iz više razloga. S obzirom da se osjećam mizerno i nesretno, naravno da ću pokušati i druge učiniti takvima. Kopanje jame je težak i fizički posao, pa mi je ogovaranje najjednostavnije.
Dalje, ljubomora će nam učiniti jednu divnu stvar. Ljudsku. Umjesto da se fokusiramo na pozitivne aspekte našeg života, mi ćemo se okrenuti ka nedostatcima i to vrlo negativno i ne u smislu promjene. Posljedično, ljubomora će izazvati snažne negativne emocije poput ljutnje prema drugima, tuge zbog vlastitog nezadovoljstva te općenite tjeskobe zbog straha od gubitka ili nedostatka onoga što drugi imaju.
Rezultat svega su narušeni odnosi, nisko samopouzdanje, nedostatak unutarnje ispunjenosti, smanjenje angažiranosti odnosno produktivnosti.
Bolje (gore) od ovoga ne može.
Ili može. Zaboravio sam na kompetitivnost. Ljubomora nastaje kao proizvod toksične korporativne kulture, a kompetitivnost postaje način preživljavanja.
Toksična korporativna kultura stvara okruženje ograničenih „resursa“, u to spadaju priznanja, nagrade, fer unapređenja… Također, nedostatak podrške i zajedništva ostavlja zaposlenike da se osjećaju prepušteni sami sebi. Obilježena je i naglašavanjem individualnih uspjeha i kada se na to nadoveže nedostatak transparentnosti svi oko nas postaju konkurencija. I rad postaje natjecanje. Natjecanje za naklonost, povišicu, pohvalu…
Maslowljeva hijerarhija potreba može pružiti koristan okvir za razumijevanje i analiziranje korporativne kulture. Hijerarhija potreba prema Abrahamu Maslowu uključuje pet razina potreba, koje se mogu povezati s različitim aspektima korporativne kulture.
Nezadovoljavanje potreba niše razine prema Maslowu, onemogućava nam zadovoljavanje viših razina te nam je samim time samoaktualizacija nisko ili vrlo nisko. Samoaktualizirani ljudi su bolji ljudi, ne vire u tuđi tanjur, ali su uz to:
U konačnici, imati će pozitivan utjecaj na korporativnu kulturu, vodit će ka unapređenju međuljudskih odnosa, manje će biti pod stresom i konfliktni.
Sve to vodi povećanju zadovoljstva poslom i većoj komparativnoj i konkurentskoj prednosti tvrtke. Jer, ljudi su centar svemira.
Tehnološka industrija čini se da prolazi kroz promjene, od pokušaja zadržavanja zaposlenika do otpuštanja. Posljedice tih promjena počinju se pokazivati, a nedavna otpuštanja intenzivirala su klimu toksičnosti u tehnološkim tvrtkama prema odgovorima 45% zaposlenika, pokazalo je istraživanje tvrtki TalentLMS i Culture Amp.
Anketa među 1.000 zaposlenika koji rade u američkim tehnološkim tvrtkama s toksičnom radnom kulturom otkriva glavne uzročnike toksičnosti u softverskoj industriji, zapanjujuće posljedice po zaposlenike te analizira načine kako se nositi s tim i preokrenuti situaciju.
Podaci su otkrili učestale toksične obrasce ponašanja, ponašanja koja zaposlenici smatraju najštetnijima i kako reagiraju na toksičnost. Zaposlenici su također iznijeli svoja mišljenja o tome što tvrtke mogu učiniti kako bi eliminirale toksičnost i počele graditi zdravu radnu klimu, zajedno s tim tko je odgovoran za narušenu kulturu.
Ključni nalazi:
Zaposlenici iz softverske industrije navode da su najvažnija tri čimbenika toksične radne kulture u njihovim tvrtkama:
Istraživanje također otkriva da 45% zaposlenika u toksičnim tehnološkim tvrtkama smatra da vodstvo nije svjesno toksičnosti i živi u balonu, misleći da je korporativna kultura zdrava.
Također, 46% zaposlenika u softverskoj industriji pati od iscrpljenosti zbog toksičnog radnog okruženja.
Kako bi se eliminirala toksična radna kultura, 43% zaposlenika smatra da bi trening za rukovoditelje i vodstvo bio koristan.
Gotovo polovica zaposlenika (47%) vjeruje da će njihove tvrtke i dalje biti toksične u budućnosti.
Istraživanje razotkriva i negativne posljedice toksične radne kulture, uključujući negativan utjecaj na fizičko i mentalno zdravlje zaposlenika. Toksično okruženje na poslu uzrokuje ozbiljne gubitke unutar organizacije, a zaposlenici izloženi toksičnim ponašanjima ili situacijama na poslu imaju 35% do 55% veću vjerojatnost da će biti dijagnosticirani s ozbiljnim fizičkim bolestima.
U konačnici, istraživanje naglašava da je angažirano vođenje ključno za izgradnju nove, pozitivne radne kulture u tehnološkim tvrtkama.
Postići ugodnu korporativnu kulturu je kompleksno. Oporaviti ju je još gore. Zašto? Jer je teško naći root cause. Plus, on može biti različiti od sektora do sektora, odjela do odjela, uz neka preklapanja poput npr. netransparentne komunikacije ili nedostatka vizije.
Toksična korporativna kultura obično paralizira HR-ovce.
I oni kreću s treninzima.
I trude se zadovoljiti potrebe ljudi na višim razinama po Maslowu. A nisu zadovoljene potrebe one niže, što je otprilike kao da idete u kazalište (trajno) gladni.
I anketama. Anonimnim. Koje će reći da je loše, a ionako znamo da je loše.
Put u propast. Nešto se radi. Ljudi nešto očekuju, nadaju se…, a iz svega toga ne može ništa biti. I loše postaje lošije.
I tako je put do paklene korporativne kulture popločen dobrim namjerama.