U gr\u010dkoj mitologiji Kasandra je dobila neobi\u010dan dar i jo\u0161 neobi\u010dnije prokletstvo. Mogla je vidjeti budu\u0107nost, ali joj nitko nije vjerovao. Upozoravala je Trojance na ono \u0161to \u0107e se dogoditi, uklju\u010duju\u0107i na opasnost trojanskog konja, no njezina su upozorenja ostajala bez u\u010dinka. Njezina tragedija zato nije bila u tome \u0161to nije znala \u0161to dolazi, nego u tome \u0161to je znala, govorila i bila ignorirana.<\/p>\n
Nekoliko tisu\u0107a godina poslije vi\u0161e ne vjerujemo u proro\u010danstva, ali Kasandrin problem nije nestao, na\u0161e organizacije su pune Kasandri.<\/p>\n
To su ljudi koji mjesecima upozoravaju da projekt ne\u0107e zavr\u0161iti dobro, da \u0107e klju\u010dni zaposlenik oti\u0107i, da odre\u0111eni proces vi\u0161e ne funkcionira, da kupci postaju nezadovoljni \u2026 Ponekad pogrije\u0161e, naravno, ali ponekad vrlo precizno vide ono \u0161to \u0107e ostatak organizacije shvatiti tek ne\u0161to mjeseci poslije.<\/p>\n
Volimo zami\u0161ljati organizacijsko odlu\u010divanje kao relativno racionalan proces. Prikupimo informacije, analiziramo ih, procijenimo alternative i donesemo najbolju odluku. Kada se pojavi nova informacija koja pokazuje da ne\u0161to nije u redu, racionalni donositelj odluke trebao bi korigirati svoje mi\u0161ljenje, no problem je da ljudi uglavnom ne funkcioniraju ba\u0161 tako.<\/p>\n
Informacija koja nam govori da je sve u redu psiholo\u0161ki nije jednaka informaciji koja zahtijeva da priznamo kako mo\u017eda grije\u0161imo. Ova druga mo\u017ee ugroziti prethodnu odluku, status, odnos s nadre\u0111enim, sliku koju imamo o vlastitoj kompetentnosti ili jednostavno slatki osje\u0107aj da stvari dr\u017eimo pod kontrolom.<\/p>\n
Zato problem nije samo u tome \u0161to netko govori<\/strong>, nego i u tome \u0161to prihva\u0107anje te informacije zna\u010di za slu\u0161atelja<\/strong>.<\/p>\n Ako zaposlenik ka\u017ee da projekt kasni, to je informacija. Ako prihva\u0107anje te informacije zna\u010di da direktor mora priznati kako je prije tri mjeseca donio pogre\u0161nu odluku, ista informacija odjednom ima sasvim druk\u010diju psiholo\u0161ku cijenu. I logi\u010dno, puno je lak\u0161e zaklju\u010diti da zaposlenik pretjeruje.<\/p>\n Tu Kasandrin efekt postaje posebno zanimljiv jer ljudi rijetko procjenjuju informacije potpuno neovisno o osobi koja ih iznosi. Status, reputacija, hijerarhijski polo\u017eaj, na\u010din komunikacije i prethodni odnosi utje\u010du na to koliko \u0107emo neku tvrdnju smatrati vjerodostojnom.<\/p>\n U organizacijama to mo\u017ee proizvesti ozbiljne pogre\u0161ke. Informacija osobe visokog statusa mo\u017ee dobiti ve\u0107u te\u017einu nego \u0161to objektivno zaslu\u017euje, dok se ista informacija stru\u010dnjaka ni\u017ee u hijerarhiji mo\u017ee relativizirati ili potpuno zanemariti. A posebno lo\u0161e mjesto u paklu imaju ono koji \u010desto donose neugodne vijesti.<\/p>\n Ako netko nekoliko puta upozorava na probleme, vrlo lako prestaje biti osoba koja identificira probleme i postaje \u201enegativna osoba\u201c. Organizacija tada vi\u0161e ne procjenjuje sadr\u017eaj njegovih tvrdnji, nego njegov karakter. On \u201euvijek ne\u0161to komplicira\u201c, \u201enikad nije zadovoljan\u201c ili \u201eu svemu vidi problem\u201c.<\/p>\n Time smo napravili vrlo elegantan psiholo\u0161ki manevar: umjesto da procijenimo je li upozorenje to\u010dno, procijenili smo osobu koja upozorava I problem je rije\u0161en ili barem dok se ono na \u0161to je upozoravala stvarno ne dogodi.<\/p>\n Za to postoji i pona\u0161ajno vrlo jednostavno obja\u0161njenje. Donositelj dobrih vijesti \u010desto izaziva ugodne \u201eposljedice\u201c. Potvr\u0111uje da je strategija dobra, da projekt napreduje i da su prethodne odluke bile ispravne. Donositelj lo\u0161ih vijesti radi upravo suprotno. Stvara nelagodu, zahtijeva dodatni rad, otvara mogu\u0107nost konflikta i ponekad tra\u017ei promjenu ve\u0107 donesene odluke.<\/p>\n Ako se takva dinamika dovoljno dugo ponavlja, organizacija po\u010dinje selektivno gledati na pojedine informacije. I ne mora postojati nikakva formalna zabrana govorenja o problemima. Dovoljno je da ljudi nekoliko puta vide \u0161to se doga\u0111a onima koji ih iznose.<\/p>\n Ako nakon upozorenja slijede neugodna pitanja, obrambene reakcije, marginalizacija ili reputacija \u201eproblemati\u010dne osobe\u201c, zaposlenici vrlo brzo nau\u010de ne\u0161to va\u017eno: mo\u017eda je bolje \u0161utjeti. Tada najednom sve postane pre super.<\/p>\n I to ne zato \u0161to organizacija bolje funkcionira, nego zato \u0161to je nau\u010dila ljude koje informacije nije po\u017eeljno plasirati prema upravama.<\/p>\n To je jedan od razloga zbog kojih psiholo\u0161ka sigurnost nije pitanje toga osje\u0107aju li se ljudi ugodno na poslu. Ona ima vrlo konkretnu informacijsku funkciju.<\/p>\n Postoji jo\u0161 jedan problem. Kada ve\u0107ina grupe prihvati odre\u0111eno obja\u0161njenje situacije, svaka suprotna informacija postaje psiholo\u0161ki skuplja.<\/p>\n Ako svi vjerujemo da \u0107e akvizicija biti uspje\u0161na, osoba koja upozorava na organizacijsko-kulturolo\u0161ke probleme ne donosi samo novu informaciju ve\u0107 naru\u0161ava zajedni\u010dki narativ. I postaje ne tema!<\/p>\n Tu se pojavljuju dobro poznati mehanizmi poput konformizma, confirmation biasa, eskalacije predanosti prethodnoj odluci i grupnog mi\u0161ljenja. Oni nisu isto, ali mogu djelovati u istom smjeru: pove\u0107avati psiholo\u0161ku cijenu informacije koja odstupa od onoga u \u0161to grupa ve\u0107 vjeruje.<\/p>\n Zbog toga inteligentne pojedinci i vrlo kompetentni odjeli mogu donositi iznena\u0111uju\u0107e lo\u0161e odluke. Jer, nedostatak inteligencije \u010desto uop\u0107e nije problem ve\u0107 je problem arhitektura kroz koju informacije prolaze\/dolaze do cilja.<\/p>\n Nije svatko tko tvrdi da ga drugi ne slu\u0161aju automatski Kasandra. U svakoj organizaciji postoje ljudi koji kontinuirano predvi\u0111aju katastrofu. Ako dovoljno dugo govorimo da \u0107e ne\u0161to propasti, povremeno \u0107emo biti u pravu. Naknadno \u0107emo se vrlo dobro sje\u0107ati svojih to\u010dnih predvi\u0111anja, a ne\u0161to slabije desetaka pogre\u0161nih i zato rje\u0161enje nije \u201evi\u0161e slu\u0161ati negativne ljude\u201c.<\/p>\n Rje\u0161enje je mnogo zahtjevnije: odvojiti kvalitetu informacije od statusa, osobnosti i popularnosti osobe koja je iznosi.<\/strong><\/p>\n Drugim rije\u010dima, dobra organizacija ne treba vjerovati svojim Kasandrama ve\u0107 ih treba provjeravati, a ne ignorirati.<\/p>\n Danas ih uglavnom imaju previ\u0161e. Imaju ankete zaposlenika, financijske pokazatelje, podatke o kupcima, produktivnosti, fluktuaciji, bolovanjima, prodaji, projektima i desecima drugih stvari. Uz AI \u0107e koli\u010dina dostupnih analiza i predvi\u0111anja samo dodatno rasti, no vi\u0161e podataka ne\u0107e rije\u0161iti Kasandrin problem. Jer izme\u0111u podatka i odluke jo\u0161 uvijek stoji \u010dovjek.<\/p>\n \u010covjek sa svojim uvjerenjima, statusima, odlukama koje \u017eeli opravdati, odnosima koje ne \u017eeli ugroziti\u2026<\/p>\n Zato mo\u017eda najve\u0107i izazov organizacijskog odlu\u010divanja u budu\u0107nosti ne\u0107e biti kako proizvesti jo\u0161 bolja predvi\u0111anja ve\u0107 kako stvoriti organizacije sposobne slu\u0161ati ih kada im se rezultat ne svi\u0111a.<\/p>\n Jer, Kasandrino prokletstvo, nije bilo to \u0161to je vidjela katastrofu ve\u0107 \u0161to su je svi mogli \u010duti, a nitko nije smatrao da je treba ozbiljno poslu\u0161ati.<\/p>\n A za to danas nije potrebna gr\u010dka mitologija ve\u0107 sasvim obi\u010dna organizacija.<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" U gr\u010dkoj mitologiji Kasandra je dobila neobi\u010dan dar i jo\u0161 neobi\u010dnije prokletstvo. Mogla je vidjeti budu\u0107nost, ali joj nitko nije vjerovao. Upozoravala je Trojance na ono \u0161to \u0107e se dogoditi, uklju\u010duju\u0107i na opasnost trojanskog konja, no njezina su upozorenja ostajala bez u\u010dinka. Njezina tragedija zato nije bila u tome \u0161to nije znala \u0161to dolazi, nego […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":14979,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"om_disable_all_campaigns":false,"_monsterinsights_skip_tracking":false,"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-14978","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-blog"],"aioseo_notices":[],"aioseo_head":"\n\t\t\n\t\n\t\n\t\n\t\n\t\n\t\n\t\t\n\t\t\n\t\t\n\t\t\n\t\t\n\t\t\n\t\t\n\t\t\n\t\t\n\t\t\n\t\t\n\t\t\n\t\t\n\t\t\n\t\t\n\t\t\n\t\tNe procjenjujemo samo poruku. Procjenjujemo i glasnika.<\/h2>\n
Organizacije posebno vole dobre vijesti<\/h2>\n
Najopasniji je trenutak kada svi po\u010dnu misliti isto<\/h2>\n
A \u0161to ako Kasandra ipak grije\u0161i?<\/h2>\n
Problem nije \u0161to organizacije nemaju dovoljno podataka<\/h2>\n