U poslovnom i popularnom diskursu ve\u0107 godinama kru\u017ei ideja da klju\u010dne probleme organizacija i dru\u0161tva uzrokuju \u201cte\u0161ki I opasni karakteri\u201d, psihopati, narcisi, manipulativni pojedinci. To je narativ koji dobro prolazi jer nudi jednostavno obja\u0161njenje i jasnog krivca. Me\u0111utim, kada se pogled pomakne s individualnih devijacija na na\u010din na koji ljudi stvarno donose odluke, slika postaje manje dramati\u010dna , ali znatno neugodnija.<\/p>\n
Sustave, u pravilu, ne razaraju ekstremi. Razara ih prosjek.<\/strong><\/p>\n To\u010dnije, kombinacija triju naizgled banalnih elemenata: ograni\u010denog razumijevanja, otpornosti na promjenu mi\u0161ljenja i visoke sigurnosti u vlastitu procjenu.<\/strong><\/p>\n U svakodnevnom jeziku to zovemo glupo\u0161\u0107u, tvrdoglavo\u0161\u0107u i uvjereno\u0161\u0107u da smo u pravu. U znanstvenom okviru, rije\u010d je o dobro dokumentiranoj dinamici pogre\u0161ne kalibracije vlastitog znanja i slabih mehanizama korekcije.<\/p>\n Jedan od najpoznatijih fenomena koji opisuje ovu pojavu je Dunning-Kruger efekt. U svojoj osnovi, taj efekt pokazuje da ljudi s ni\u017eom razinom kompetencije imaju tendenciju precijeniti vlastitu sposobnost, dok kompetentniji pojedinci \u010desto podcjenjuju vlastite procjene. No, ono \u0161to se u popularnoj interpretaciji \u010desto zanemaruje jest da problem nije samo u pogre\u0161noj procjeni nego u nedostatku mogu\u0107nost da se ta procjena prepozna kao pogre\u0161na.<\/p>\n Drugim rije\u010dima, nije presudno \u0161to netko ne zna. Presudno je \u0161to nema alat da to prepozna.<\/strong><\/p>\n Tu dolazimo do koncepta metakognicije, sposobnosti da promatramo i procjenjujemo vlastito razmi\u0161ljanje. Metakognicija nije dodatna \u201csoft\u201d vje\u0161tina, kako se danas takve vje\u0161tine vole nazivati,\u00a0 nego ljudska sposobnost, regulator koji odre\u0111uje ho\u0107emo li vlastite zaklju\u010dke preispitati ili ih nekriti\u010dki provesti. <\/strong>U kontekstu dono\u0161enja odluka, ona funkcionira kao filter izme\u0111u analize i akcije.<\/p>\n Bez tog filtera, i najsofisticiranija analiza mo\u017ee zavr\u0161iti pogre\u0161nom odlukom.<\/p>\n Problem dodatno poja\u010dava ono \u0161to se u psihologiji naziva iluzijom obja\u0161njenja odnosno tendencijom da vjerujemo kako razumijemo kompleksne sustave puno bolje nego \u0161to to stvarno \u010dinimo. Ljudi \u010desto imaju osje\u0107aj da \u201cshva\u0107aju\u201d kako funkcioniraju organizacije, tr\u017ei\u0161ta ili tehnologije, sve dok se od njih ne zatra\u017ei da to razumijevanje eksplicitno objasne. Tada se pokazuje da je rije\u010d o povr\u0161nom modelu koji ne podnosi dublju analizu.<\/p>\n Upravo ta kombinacija, povr\u0161no razumijevanje i visoka sigurnost, stvara idealno tlo za pogre\u0161ne odluke.<\/p>\n Tvrdoglavost u tom kontekstu nije osobina karaktera u klasi\u010dnom smislu, nego funkcionalni problem u obradi informacija. Ljudi prirodno tra\u017ee konzistentnost izme\u0111u svojih uvjerenja i novih informacija, \u0161to je dobro opisano kroz confirmation bias. No, kada se taj mehanizam poja\u010da, dolazi do situacije u kojoj informacije koje proturje\u010de postoje\u0107em uvjerenju ne samo da se ignoriraju, nego se aktivno odbacuju ili reinterpretiraju.<\/p>\n U organizacijama to ima vrlo konkretne posljedice. Odluke se ne korigiraju na temelju novih podataka, nego se podaci prilago\u0111avaju kako bi potvrdili ve\u0107 donesene odluke.<\/p>\n Tako pogre\u0161ka prestaje biti doga\u0111aj i postaje obrazac. Kada se sve to spoji, dobiva se struktura koja je daleko opasnija od individualnih devijacija poput psihopatije. Psihopati mogu biti destruktivni, ali su rijetki i relativno lako prepoznatljivi u funkcionalnim sustavima. Ono \u0161to je daleko te\u017ee detektirati jest normalizirana pogre\u0161ka, situacija u kojoj velik broj ljudi donosi suboptimalne odluke, uvjeren da postupa ispravno.<\/p>\n Taj proces je u organizacijskoj literaturi poznat kao \u201cnormalizacija devijacije\u201d: odstupanja od optimalnog postupanja postaju prihva\u0107ena jer ne proizvode trenutne katastrofalne posljedice. S vremenom, standard se pomi\u010de, a sustav po\u010dinje funkcionirati na ni\u017eoj razini kvalitete odlu\u010divanja I to bez jasnog osje\u0107aja da ne\u0161to nije u redu.<\/strong><\/p>\n Klju\u010dno pitanje koje iz toga proizlazi nije kako eliminirati pogre\u0161ke, nego kako dizajnirati sustave koji ih prepoznaju i korigiraju. Jer pogre\u0161ke su neizbje\u017ene. Ono \u0161to nije neizbje\u017eno je njihovo ponavljanje.<\/p>\n U tom smislu, razlika izme\u0111u funkcionalnih i disfunkcionalnih sustava nije u tome koliko \u010desto grije\u0161e, nego koliko brzo u\u010de iz vlastitih gre\u0161aka.<\/strong><\/p>\n A to nas vra\u0107a na po\u010detnu tezu. Svijet ne uni\u0161tavaju oni koji ne znaju. Uni\u0161tavaju ga oni koji ne znaju, ali su uvjereni da znaju, i nemaju mehanizam koji bi ih u tome zaustavio.<\/p>\n Ako se ova logika prevede na razinu organizacija, implikacije su vrlo konkretne. Fokus se mora pomaknuti s mjerenja ishoda na mjerenje kvalitete procesa odlu\u010divanja. Drugim rije\u010dima, umjesto da se pitamo kako se ljudi osje\u0107aju nakon odluke, potrebno je razumjeti kako je odluka uop\u0107e donesena.<\/p>\n Jer upravo u tom procesu, u na\u010dinu na koji ljudi procjenjuju vlastito znanje, interpretiraju informacije i reagiraju na korekciju, nastaje razlika izme\u0111u organizacije ili sustava koji generira vrijednost i sustava koji je postupno gubi.<\/strong><\/p>\n I tu se zatvara krug. Problem nikada nije bio u psihopatima. Problem je u mnogo obi\u010dnijem, ali sustavno zanemarenom obrascu ljudskog pona\u0161anja.<\/strong><\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" U poslovnom i popularnom diskursu ve\u0107 godinama kru\u017ei ideja da klju\u010dne probleme organizacija i dru\u0161tva uzrokuju \u201cte\u0161ki I opasni karakteri\u201d, psihopati, narcisi, manipulativni pojedinci. To je narativ koji dobro prolazi jer nudi jednostavno obja\u0161njenje i jasnog krivca. Me\u0111utim, kada se pogled pomakne s individualnih devijacija na na\u010din na koji ljudi stvarno donose odluke, slika postaje […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":14725,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"om_disable_all_campaigns":false,"_monsterinsights_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0,"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-14724","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-blog"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/14724","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=14724"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/14724\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":14726,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/14724\/revisions\/14726"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/14725"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=14724"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=14724"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=14724"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}