{"id":13098,"date":"2024-10-07T00:00:00","date_gmt":"2024-10-06T23:00:00","guid":{"rendered":"https:\/\/staging.deepproject.hr\/skupljanje-pokemona-od-djecje-igre-do-usamljenosti-i-depresije-ili-kako-ih-skupiti-sve\/"},"modified":"2025-10-20T12:40:58","modified_gmt":"2025-10-20T11:40:58","slug":"skupljanje-pokemona-od-djecje-igre-do-usamljenosti-i-depresije-ili-kako-ih-skupiti-sve","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/skupljanje-pokemona-od-djecje-igre-do-usamljenosti-i-depresije-ili-kako-ih-skupiti-sve\/","title":{"rendered":"Skupljanje Pokemona: Od dje\u010dje igre do usamljenosti i depresije. Ili kako ih skupiti sve."},"content":{"rendered":"

Jo\u0161 kao klinci bili smo spremni ispitivati granice, kako one vlastite tako i granice na\u0161ih roditelja. Kroz igru, neprestano otkrivanje svijeta oko nas, kao da smo poku\u0161avali doku\u010diti gdje prestaje na\u0161a snaga, hrabrost, strpljenje… Spu\u0161tanje biciklom niz padinu, pale\u0107i ping-pong loptice zamotane u aluminijsku foliju, sve su to bile male avanture. <\/p>\n\n\n\n

Usputno smo se trudili saznati i gdje po\u010dinju ograni\u010denja koja name\u0107e okolina. Prirodna je to bila \u017eelja za upoznavanjem svijeta, ali i dio na\u0161eg razvoja \u2013 i psihi\u010dkog i fizi\u010dkog. I nije to uvijek bilo lo\u0161e; puno puta iza toga je stajala znati\u017eelja i \u017eelja za u\u010denjem, pa \u010dak i razumijevanjem dru\u0161tvenih normi i pravila.<\/p>\n\n\n\n

Ispitivanje i pomicanje granica nije prestalo s na\u0161im odrastanjem. Samo smo sada, valjda, malo mudriji pa u tom ispitivanju postali suptilniji. I dalje \u201enate\u017eemo\u201c odnose, ispitujemo vlastite emocije, a tu\u017eno je \u0161to, kao i u djetinjstvu, nismo svjesni da i dalje te\u017eimo dosegnuti ili \u010dak prekora\u010diti te granice. Danas smo mo\u017eda \u010dak i maliciozniji prema samima sebi, pa je dje\u010dju znati\u017eelju zamijenila \u017eelja za uspjehom i postignu\u0107em. Oni sretniji \u0107e to preto\u010diti u \u017eelju za osobnim rastom. I tako nas pritisak odgovornosti, \u017eelja za priznanjem ili unutarnja potreba za ve\u0107im samopouzdanjem gura sve dalje prema nevidljivim granicama.<\/p>\n\n\n\n

Djeca su, nakon \u201eprelaska granice\u201c, dobila po turu ili su sretno zaspala. A odrasli? Odrasli ne istra\u017euju spontano, ali isto tako ne osje\u0107aju kad su pre\u0161li onu finu crtu koja vodi prema izgaranju ili barem emocionalnoj iscrpljenosti. Kao odrasli, \u010desto te\u017eimo za ne\u010dim utopijskim, neprestano tra\u017ee\u0107i \u201emir u svijetu\u201c ili \u201ebolji \u017eivot za kitove\u201c. Mo\u017eda se smijemo toj ideji, ali zar i mi nismo u potrazi za sli\u010dnim idealima?<\/p>\n\n\n\n

Koje su ljudske mogu\u0107nosti?<\/strong><\/h2>\n\n\n\n

Ljudske mogu\u0107nosti su ogromne \u2013 uklju\u010duju kognitivne sposobnosti, emocionalnu otpornost i dru\u0161tvene vje\u0161tine, no one sigurno nisu samo rezultat fizi\u010dkih kapaciteta ve\u0107 se temelje se na na\u0161em psiholo\u0161kom okviru. Sposobnost u\u010denja, dono\u0161enja odluka, odr\u017eavanja odnosa i suo\u010davanja sa stresom ovise o ravnote\u017ei tih psiholo\u0161kih aspekata. Me\u0111utim, pitanje nije koliko daleko mo\u017eemo i\u0107i, ve\u0107 \u0161to se doga\u0111a kada do\u0111emo do kraja tih mogu\u0107nosti?<\/p>\n\n\n\n

Kada se osjetimo iscrpljeni, emocionalno, mentalno i fizi\u010dki, \u010desto smo uvjereni da smo dosegli svoje granice. No, jesmo li stvarno? \u010cesto ne shva\u0107amo da preoptere\u0107enost i iscrpljenost dovode do stagnacije i povla\u010denja \u2013 ostajemo zarobljeni, nesposobni suo\u010diti se s novim izazovima. I dok tako nesvjesno tra\u017eimo ne\u0161to vi\u0161e, ponekad se dogodi da po\u010dnemo \u201eskupljati Pokemone\u201c \u2013 \u017eelimo sve, svaki uspjeh, svaku priliku, a u tom procesu ne shva\u0107amo da gubimo ljude oko sebe. Umjesto prijatelja i podr\u0161ke, osvajamo samo jedan kona\u010dni Pokemon: usamljenost<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Usamljenost je skriveni neprijatelj, stanje uma koje nas polako gura prema rubu. Iako se \u010desto opisuje kao fizi\u010dka izolacija, to je zapravo osje\u0107aj unutarnje praznine, tjeskobe i ne\u017eeljenosti. Taj isti osje\u0107aj nas sprje\u010dava da uspostavimo veze koje nam trebaju, vode\u0107i nas u daljnju izolaciju. \u010cak i kada \u017eudimo za kontaktom, usamljenost nas paralizira, smanjuje na\u0161 kapacitet za emocionalni oporavak i kognitivnu jasno\u0107u.<\/p>\n\n\n\n

Ba\u0161 kao \u0161to je te\u0161ko delegirati zadatke u poslovnoj preoptere\u0107enosti, tako ni usamljeni ljudi ne mogu prona\u0107i na\u010din da se ponovno pove\u017eu s drugima. Ovaj za\u010darani krug iscrpljuje nas, a na kraju se suo\u010davamo s krajem na\u0161ih mogu\u0107nosti. Pikachu.<\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n

Kada do\u0111emo do kraja, \u010desto slijedi depresija. Depresija nije samo tuga, ona je kao Pikachu \u2013 posljednji Pokemon kojeg skupljamo u svom emocionalnom putovanju. Kada osvojimo Pikachua, gubimo interes za aktivnosti, povla\u010dimo se iz dru\u0161tvenih interakcija i preplavljuje nas bezna\u0111e. U tom balonu usamljenosti, zarobljeni smo u stanju uma koje nas sprje\u010dava da potra\u017eimo podr\u0161ku.<\/p>\n\n\n\n

Ljudske mogu\u0107nosti dose\u017eu svoje granice kada se um i tijelo iscrpe. Usamljenost ubrzava taj proces, dovode\u0107i nas u stanje izolacije, stagnacije i, naposljetku, depresije. Ba\u0161 kao i u na\u0161im dje\u010djim avanturama, u tom istra\u017eivanju granica \u010desto \u0107emo se suo\u010diti s dubokom unutarnjom borbom \u2013 osje\u0107ajem praznine, odvojenosti i, na kraju, osje\u0107ajem bezna\u0111a.<\/p>\n\n\n\n

Pa vi skupljajte Pokemone.<\/strong><\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Jo\u0161 kao klinci bili smo spremni ispitivati granice, kako one vlastite tako i granice na\u0161ih roditelja. Kroz igru, neprestano otkrivanje svijeta oko nas, kao da smo poku\u0161avali doku\u010diti gdje prestaje na\u0161a snaga, hrabrost, strpljenje… Spu\u0161tanje biciklom niz padinu, pale\u0107i ping-pong loptice zamotane u aluminijsku foliju, sve su to bile male avanture. Usputno smo se trudili […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":13099,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"om_disable_all_campaigns":false,"_monsterinsights_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0,"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-13098","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-blog"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13098","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=13098"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13098\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":13100,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13098\/revisions\/13100"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/13099"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=13098"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=13098"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=13098"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}