{"id":13087,"date":"2024-10-02T00:00:00","date_gmt":"2024-10-01T23:00:00","guid":{"rendered":"https:\/\/staging.deepproject.hr\/to-sto-nas-netko-fiksira-pogledom-ne-znaci-i-da-nas-vidi\/"},"modified":"2025-10-20T12:40:59","modified_gmt":"2025-10-20T11:40:59","slug":"to-sto-nas-netko-fiksira-pogledom-ne-znaci-i-da-nas-vidi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/to-sto-nas-netko-fiksira-pogledom-ne-znaci-i-da-nas-vidi\/","title":{"rendered":"To \u0161to nas netko fiksira pogledom, ne zna\u010di i da nas vidi"},"content":{"rendered":"<p>To da nitko nikoga vi\u0161e ne slu\u0161a i da je vje\u0161tina aktivnog slu\u0161anja postala iznimno rijetka \u201epojava\u201c, jasno je svima. Prije par dana sam pisao o ekonomiji pa\u017enje kao konceptu koji se odnosi na na\u010din na koji se ljudska pa\u017enja tretira kao rijedak i dragocjen resurs u modernom informacijskom dru\u0161tvu.\u00a0<\/p>\n\n\n\n<p>Koliko je problem (selektivne) pa\u017enje velik shvatili smo dok smo testirali i igrali se sa Tobii-jevim Eye Trackerom u sklopu DeeP Projectovog neurobihevioralnog laba. Tako da je \u010dinjenica da nitko nikoga ne vidi postala nova dimenzija problema.<\/p>\n\n\n\n<p>U prilog tomu govori \u010dlanak objavljen u Ve\u010dernjem listu.<\/p>\n\n\n<div class=\"wp-block-image\">\n<figure class=\"aligncenter size-full\"><img decoding=\"async\" src=\"https:\/\/deepproject.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/Slika-1.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-1440\"\/><\/figure><\/div>\n\n\n<p>E sada, bilo bi najlak\u0161e svu djecu proglasiti ADHD-i\u010dnima, me\u0111utim, bojim se da stvari nisu ba\u0161 tako jednostavne.<\/p>\n\n\n\n<p>Nekada davno, proces gledanja preveo sam si kao nekakvu analogno digitalnu konverziju (kao npr. zvuk sa gramofonske plo\u010de koji reproducira na\u0161 hi-fi ure\u0111aj). I nadam se da me nitko ne\u0107e razapeti jer sam stvari vrlo pojednostavnio. Pa bi ukratko to izgledalo nekako ovako:<\/p>\n\n\n\n<p>Kada gledamo, svjetlost u obliku elektromagnetskih valova (analogni signal) ulazi u na\u0161e o\u010di. Zatim prolazi kroz ro\u017enicu i le\u0107u oka, fokusira se na mre\u017enicu, gdje se nalaze specijalizirane stanice \u2013 fotoreceptori. \u00a0Zatim fotoreceptori u mre\u017enici obavljaju funkciju sli\u010dnu analognom-digitalnom pretvara\u010du te svjetlosne podra\u017eaje (analogne signale) pretvaraju u elektri\u010dne impulse koji se putem opti\u010dkog \u017eivca \u0161alju u mozak.<\/p>\n\n\n\n<p>Sada na scenu stupa na\u0161 mozak koji interpretira te elektri\u010dne impulse (digitalni signali) i iz njih nam stvara svijest o onome \u0161to vidimo. I to \u0107e uklju\u010diti prepoznavanje oblika, boja, pokreta i udaljenosti.<\/p>\n\n\n<div class=\"wp-block-image\">\n<figure class=\"aligncenter size-full is-resized\"><img decoding=\"async\" src=\"https:\/\/deepproject.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/Slika-2-1.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-1441\" style=\"width:602px;height:auto\"\/><\/figure><\/div>\n\n\n<p>I SADA TU NASTAJE PROBLEM JER DOLAZI DO GUBITKA \u201eSIGNALA\u201c TE NA\u0160 MOZAK MO\u017dE SELEKTIVNO INTERPRETIRATI ODRE\u0110ENE ASPEKTE VIDA, DOK IGNORIRA ILI APSTRAHIRA DRUGE INFROMACIJE (npr. zbog fokusa ili pozornosti).<\/p>\n\n\n\n<p>Koliko je stvar kompleksna ili jednostavna vidi se na sli\u010dici u sklopu teksta, gdje iako je bo\u010dica Coca-Cola bila glavna \u201efaca\u201c, nitko ju nije primje\u0107ivao. \u0160to se vidi na tzv. heat mapama.<\/p>\n\n\n\n<p>E sada, Microsoft je davno jo\u0161 proveo istra\u017eivanje koje je otkrilo da se prosje\u010dni \u201eattention span\u201c kod ljudi zna\u010dajno smanjio tijekom godina. Od 2000. godine prosje\u010dni raspon pa\u017enje pao je s 12 sekundi na samo 8 sekundi. \u0160to je kra\u0107e nego kod zlatne ribice \u010diji raspon pa\u017enje iznosi 9 sekundi. Iako je Microsoft podozrivo gledan zbog ovoga istra\u017eivanja, ne mo\u017eemo ga totalno zanemariti.<\/p>\n\n\n<div class=\"wp-block-image\">\n<figure class=\"aligncenter size-full\"><img decoding=\"async\" src=\"https:\/\/deepproject.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/Slika-3-1.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-1442\"\/><\/figure><\/div>\n\n\n<p>Tu se sada postavlja jedno zgodno pitanje. Nije li na\u0161a neuroplasti\u010dnost mozga i privikavanje da ni ne znamo na \u0161to se privikavamo (je li to dobro ili lo\u0161e) odradila svoje. Super kul nam je kada smo ful bizi, milijun pitanja od kolega, paralelno odgovaranje na mailove, \u2026 dovelo do toga da nam je, nazivno, multitasking bolji. Dakle, puno malih chunkova informacija s kojima se razbacujemo, dovelo do je toga da se vi\u0161e ne mo\u017eemo fokusirati. I onda se \u010dudimo \u0161to na kraju dana nemamo pojma \u0161to smo radili  <\/p>\n\n\n\n<p>E sada, u psihologiji, fenomen gledanja (a vrijedi i za slu\u0161anje) ne zna\u010di uvijek i stvarnu percepciju. Kada nas netko fiksira pogledom, prirodno je pretpostaviti da smo centar pa\u017enje. Me\u0111utim, ljudi su sposobni gledati kroz vas, usredoto\u010diti se na povr\u0161ne ili periferne elemente i potpuno ignorirati klju\u010dnu poruku. Jedan od glavnih razloga za to je ODVLA\u010cENJE PA\u017dNE. I to vidimo na primjeru slikice s Coca Colom.<\/p>\n\n\n<div class=\"wp-block-image\">\n<figure class=\"aligncenter size-full\"><img decoding=\"async\" src=\"https:\/\/deepproject.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/Slika-4-1.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-1443\"\/><\/figure><\/div>\n\n\n<p>Za\u0161to se to doga\u0111a?<\/p>\n\n\n\n<p>U ljudskom mozgu postoji prirodna sklonost da se pa\u017enja privu\u010de na dinami\u010dne, kontrastne ili neo\u010dekivane elemente.<\/p>\n\n\n\n<p>Ljudi imaju tendenciju da usmjeravaju pa\u017enju prema onome \u0161to smatraju vrijednim ili relevantnim za sebe.<\/p>\n\n\n\n<p>Ljudi imaju ograni\u010den kapacitet pa\u017enje, \u0161to zna\u010di da biramo na \u0161to \u0107emo usmjeriti svoje kognitivne resurse.<\/p>\n\n\n\n<p>Ako postoji previ\u0161e informacija ili vizualnih smetnji, mozak mo\u017ee biti preoptere\u0107en, pa ne uspijevamo pravilno obraditi sve \u0161to gledamo. Kognitivno optere\u0107enje smanjuje na\u0161u sposobnost da identificiramo klju\u010dne informacije, \u010dak i kada ih gledamo izravno.<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">Long story short<\/h2>\n\n\n\n<p>Problemi pa\u017enje i sposobnost fokusiranja postaju uobi\u010dajeni izazovi u dana\u0161njem dru\u0161tvu, preplavljenom informacijama i vizualnim podra\u017eajima. Fenomen gdje nas netko gleda, ali zapravo ne &#8220;vidi&#8221;, mo\u017ee se objasniti odvla\u010denjem pa\u017enje \u2013 mozak je programiran da se fokusira na dinami\u010dne i kontrastne elemente, \u010desto ignoriraju\u0107i klju\u010dne informacije (a to djeca vole  ), a mi smo to stilovima \u017eivota dodatno \u201erazradili\u201c. Ovaj problem vidimo i u istra\u017eivanju koje ukazuje na smanjenje prosje\u010dnog raspona pa\u017enje, s 12 sekundi 2000. godine na samo 8 sekundi danas, \u0161to je kra\u0107e \u010dak i od pa\u017enje zlatne ribice.<\/p>\n\n\n\n<p>Ovo sve skupa nisu samo teorijski problemi, ve\u0107 imaju ozbiljne posljedice u svakodnevnom \u017eivotu, osobito u obrazovnim procesima, pa tako 4000 neupisane djece, s obzirom na sve, i nije toliki problem. Problem je u dubljim dru\u0161tvenim i kognitivnim izazovima. Iako je najlak\u0161e sve pripisati poreme\u0107ajima poput ADHD-a, problem je vjerojatno slo\u017eeniji i uklju\u010duje faktore <strong>poput preoptere\u0107enja informacijama, nedostatka znati\u017eelje i smanjenog fokusa.<\/strong><\/p>\n\n\n<div class=\"wp-block-image\">\n<figure class=\"aligncenter size-full\"><img decoding=\"async\" src=\"https:\/\/deepproject.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/Slika-5-1.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-1444\"\/><\/figure><\/div>\n\n\n<p class=\"has-text-align-center\"><strong>Sl. Gubitak znati\u017eelje u korelaciji s vremenom provedenom s mobitelom<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p class=\"has-text-align-center\"><strong>(<\/strong><a href=\"https:\/\/pubmed.ncbi.nlm.nih.gov\/30406005\/\">https:\/\/pubmed.ncbi.nlm.nih.gov\/30406005\/<\/a><strong>)<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Povezano s konceptom <strong>ekonomije pa\u017enje<\/strong>, moderna tehnologija i multitasking mo\u017eda su pridonijeli ba\u0161 tome da se djeca i odrasli te\u017ee fokusiraju na jednu aktivnost, kao \u0161to je \u0161kola ili u\u010denje ili \u010ditanje obi\u010dne funkcionalne specifikacije. Ako djeca ne vide neposrednu vrijednost u obrazovanju ili su stalno ometena raznim podra\u017eajima, njihova pa\u017enja se rasipa, a rezultat je odgo\u0111en ili ote\u017ean upis u \u0161kolu (?!)<\/p>\n\n\n\n<p>Ova situacija zahtijeva dublje promi\u0161ljanje o tome kako pristupiti problemima s pa\u017enjom u obrazovnom sustavu, ne samo kroz dijagnozu ADHD-a, nego i kroz promjene u obrazovnim metodama i pristupima koji bi bolje odgovarali izazovima dana\u0161njeg digitalnog svijeta.<\/p>\n\n\n\n<p>Na kraju, ovo nas dovodi do zaklju\u010dka da na\u0161 odnos prema pa\u017enji i obrazovanju mora evoluirati, jer, iako smo fizi\u010dki prisutni i gledamo, sve \u010de\u0161\u0107e nismo u stanju &#8220;vidjeti&#8221; ono \u0161to je zaista va\u017eno \u2013 bilo to u komunikaciji s drugima ili u obrazovnom\/poslovnom ili kojem god procesu.<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>To da nitko nikoga vi\u0161e ne slu\u0161a i da je vje\u0161tina aktivnog slu\u0161anja postala iznimno rijetka \u201epojava\u201c, jasno je svima. Prije par dana sam pisao o ekonomiji pa\u017enje kao konceptu koji se odnosi na na\u010din na koji se ljudska pa\u017enja tretira kao rijedak i dragocjen resurs u modernom informacijskom dru\u0161tvu.\u00a0 Koliko je problem (selektivne) pa\u017enje [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":13091,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"om_disable_all_campaigns":false,"_monsterinsights_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0,"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-13087","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-blog"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13087","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=13087"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13087\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":14224,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13087\/revisions\/14224"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/13091"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=13087"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=13087"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=13087"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}