{"id":13070,"date":"2024-05-21T00:00:00","date_gmt":"2024-05-20T23:00:00","guid":{"rendered":"https:\/\/staging.deepproject.hr\/evo-zasto-nikada-necemo-biti-sretni\/"},"modified":"2025-10-20T12:40:59","modified_gmt":"2025-10-20T11:40:59","slug":"evo-zasto-nikada-necemo-biti-sretni","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/evo-zasto-nikada-necemo-biti-sretni\/","title":{"rendered":"Evo za\u0161to nikada ne\u0107emo biti sretni"},"content":{"rendered":"

U dana\u0161njem dru\u0161tvu \u010desto se susre\u0107emo s uvjetovanjem koje nas tjera da tra\u017eimo trenutna zadovoljstva i brz uspjeh. Za mla\u0111e generacije je uvjetovanje bilo na\u010din da \u201cpostignu\u201d ne\u0161to u \u017eivotu. Pojedi brokulu, igrat \u0107e\u0161 igricu nije nepoznata izjava. Donedavno mi je bila teza da uvjetovanje \u010dini ovaj svijet boljim mjestom za \u017eivot. Danas, kada s nekim odmakom gledam sva hastlanja <\/em>samo po LinkedInu, nisam vi\u0161e siguran u ispravnost ove teze. Uvjetovanje, u jednom dijelu, oblikuje na\u0161e pona\u0161anje i preferencije na na\u010din koji nas udaljava od dugoro\u010dne sre\u0107e. Za\u0161to je tomu tako?<\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n

Uvjetovanje koje name\u0107e dru\u0161tvo<\/h2>\n\n\n\n

Dru\u0161tvo nas \u010desto uvjetuje da te\u017eimo povr\u0161nim i trenutnim nagradama. I najbolje je da mi to i prihva\u0107amo, zapalit \u0107emo cigaretu nakon dobro obavljenog posla, nato\u010diti si \u010da\u0161u vina na kraju radnog dana, ogovarati kolege u pauzama od posla.<\/p>\n\n\n\n

Ovaj pritisak da brzo postignemo uspjeh i zadovoljstvo \u010desto rezultira ovisno\u0161\u0107u o aktivnostima koje pru\u017eaju brze dopaminske \u0161usove<\/em>, kao \u0161to su kori\u0161tenje dru\u0161tvenih mre\u017ea, igranje video igara ili npr. online kupovina. Ovo jeftino nagra\u0111ivanje mo\u017ee stvoriti privremeni osje\u0107aj zadovoljstva, ali dugoro\u010dno\u2026 Praznina? Nezadovoljstvo? Nemogu\u0107nost da od \u0161ume vidimo drvo?<\/p>\n\n\n\n

Jeftino nagra\u0111ivanje i dopaminska ovisnost<\/h2>\n\n\n\n

Dopaminska ovisnost nastaje kada na\u0161 mozak postane naviknut na \u010deste, male nagrade koje stimuliraju osloba\u0111anje dopamina. Te male nagrade mogu uklju\u010divati dru\u0161tvene medije, video igre, pa \u010dak i obavijesti na na\u0161im pametnim telefonima, bez kojih, realno, vi\u0161e ne idemo niti na wc. Sve pod krinkom opu\u0161tanja i zaborava. Naravno, kao i na svaku drogu\/stimulans, dolazi do navikavanja. I potrebne su ve\u0107e doze. <\/em>Kako bismo postigli isti osje\u0107aj zadovoljstva, potrebne su nam sve ve\u0107e i \u010de\u0161\u0107e stimulacije, \u0161to mo\u017ee dovesti do (stalnog) osje\u0107aja nezadovoljstva i potrebe za jo\u0161 vi\u0161e dopaminskih \u0161utova<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Fun fact oko dopamina<\/h2>\n\n\n\n

Dopamin se osloba\u0111a, i to obi\u010dno u velikim koli\u010dinama, prvi put kada iskusimo ne\u0161to ugodno ili nagra\u0111uju\u0107e. U tom trenutku \u201ezaklju\u010da\u201c taj osje\u0107aj, za pam\u0107enje. U pam\u0107enje, ali i u centru za nagra\u0111ivanje. Kada postaje zeznuto? Kada postane (isklju\u010diva) motivacija koja nas gura prema cilju. Problem je da do osloba\u0111anja ne dolazi \u201ena kraju puta\u201c, nego po putu. U stvari na kraj do\u0111emo \u201esuhi\u201c. Ba\u0161 nezgodno. Zato \u010desto ostajemo pomalo ravnodu\u0161ni ba\u0161 trenutak nakon \u0161to dobijemo ono \u0161to smo tra\u017eili. Naravno, trebamo jo\u0161. Psiholog Dr. Tal Ben-Shahar nazvao je to \u201eparadoksom dolaska\u201c. \u00a0Sre\u0107a bi trebala biti na kraju puta, a nje nema pa nema. I onda\u2026 d\u017eabe smo kre\u010dili <\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n

Ljutnja i povezani osje\u0107aji<\/h2>\n\n\n\n

Naravno, za\u0161to bismo se zadr\u017eavali na jednoj stimulaciji kada svi volimo kombinirati i za\u0161to ne dodati jo\u0161 jedan neurotransmiter, adrenalin. I zato biramo ljutnju. Ljutnja je predivna emocija koja mo\u017ee generirati visoke razine adrenalina. Kada smo ljuti, tijelo osloba\u0111a adrenalin koji izaziva fiziolo\u0161ke promjene poput ubrzanog otkucaja srca, povi\u0161enog krvnog tlaka i pove\u0107ane energije. Ove fiziolo\u0161ke promjene mogu stvoriti osje\u0107aj uzbu\u0111enja i mo\u0107i, a mo\u0107 je divan osje\u0107aj. Osim ljutnje, povezani osje\u0107aji poput razo\u010daranja, frustracije i povrije\u0111enosti tako\u0111er su nam na dohvat ruke jer naravno da se danas nije te\u0161ko razo\u010darati. U stvari, nikada nije bilo jednostavnije. Pa \u0107e tako, sasvim dobro i razo\u010darenje i frustracija i povrije\u0111enost (a to u doba psiholo\u0161ke povla\u0161tenosti stvarno nije niti malo te\u0161ko) dovesti do osloba\u0111anja adrenalina.<\/p>\n\n\n\n

Definicija sre\u0107e prema Marku Schulzu<\/h2>\n\n\n\n

U jednom sam postu pro\u010ditao da nam u ovu malu dr\u017eavu, punu omnipotentnih ljudi (a to je eto i obilje\u017eje malih nacija) dolazi Mark Schulz. I vidi sada to, on nam definira sre\u0107u kroz prizmu odnosa. Prema Schulzu, najva\u017eniji uvjet za ispunjen i smislen \u017eivot je snaga na\u0161ih odnosa. Naravno, s ljudima Njegovo, longitudinalno istra\u017eivanje pokazuje da su sna\u017eni, pozitivni odnosi zna\u010dajno povezani s boljim fizi\u010dkim i mentalnim zdravljem. Ali, uvijek ima ali. Jer, uvijek smo si bitni, naravno \u2013 sami sebi, do te mjere da nas odnosi optere\u0107uju. Uostalom, te\u0161ko je slu\u0161ati da netko ima problem ili da je manje uspje\u0161an, kada su svi oko nas jako uspje\u0161ni. Pa tako, u suvremenom dru\u0161tvu, odnosi su \u010desto svedeni na povr\u0161ne interakcije koje ne pru\u017eaju ni\u0161ta, nego optere\u0107enje, a o istinskoj emocionalnoj podr\u0161ci i povezivanju mo\u017eemo samo ma\u0161tati. \u0160teta \u0161to se nitko o tome ne sjeti pisati Djedu Mrazu.<\/p>\n\n\n\n

I eto, zato ve\u0107ina nas ne mo\u017ee biti sretna<\/h2>\n\n\n\n

A ve\u0107 kada ne mo\u017eemo sami biti sretni, po putu, volimo druge u\u010diniti barem manje sretnima <\/p>\n\n\n\n

Uglavnom, kombinacija dru\u0161tvenog uvjetovanja, dopaminske i adrenalinske ovisnosti te povr\u0161nih odnosa dovodi do stanja u kojem mnogi ljudi niti ne te\u017ee pravoj sre\u0107i. Jer\u2026 kome je ona potrebna?!<\/p>\n\n\n\n

U na\u0161u obranu mo\u017eda mo\u017eemo re\u0107i da ponekad i nesvjesno biramo puteve koji pru\u017eaju trenutna, ali prolazna zadovoljstva, \u0161to dugoro\u010dno mo\u017ee rezultirati osje\u0107ajem praznine i nezadovoljstva. No, s obzirom da je trenutno, ponavljamo model. I tako\u2026 do kada?<\/p>\n\n\n\n

Uostalom, je li \u2018ko od nas poku\u0161ao \u201edefinirati\u201c \u0161to je sre\u0107a za njega?<\/p>\n\n\n\n

Neka druga tema su poku\u0161aji nametanja svoje \u201esre\u0107e\u201c drugima <\/p>\n\n\n\n

Literatura<\/h2>\n\n\n\n
    \n
  1. Psychology Today – The Modern Quest for Instant Gratification<\/li>\n\n\n\n
  2. ResearchGate – Impact of Instant Gratification on Well-being<\/a><\/li>\n\n\n\n
  3. PubMed – Dopamine and Reward<\/a><\/li>\n\n\n\n
  4. National Institutes of Health – Dopaminergic Mechanisms<\/a><\/li>\n\n\n\n
  5. Harvard Health Publishing – The Role of Adrenaline in Stress<\/a><\/li>\n\n\n\n
  6. American Psychological Association – Stress and its Effects on the Body<\/a><\/li>\n\n\n\n
  7. Harvard Study of Adult Development<\/a><\/li>\n\n\n\n
  8. Goodreads – “The Good Life” by Robert Waldinger and Marc Schulz<\/li>\n\n\n\n
  9. Journal of Social and Personal Relationships – The Impact of Social Media on Relationships<\/li>\n\n\n\n
  10. The Guardian – Social Media and Loneliness<\/a><\/li>\n<\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    U dana\u0161njem dru\u0161tvu \u010desto se susre\u0107emo s uvjetovanjem koje nas tjera da tra\u017eimo trenutna zadovoljstva i brz uspjeh. Za mla\u0111e generacije je uvjetovanje bilo na\u010din da \u201cpostignu\u201d ne\u0161to u \u017eivotu. Pojedi brokulu, igrat \u0107e\u0161 igricu nije nepoznata izjava. Donedavno mi je bila teza da uvjetovanje \u010dini ovaj svijet boljim mjestom za \u017eivot. Danas, kada s […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":13071,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"om_disable_all_campaigns":false,"_monsterinsights_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0,"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-13070","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-blog"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13070","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=13070"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13070\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":14228,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13070\/revisions\/14228"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/13071"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=13070"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=13070"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=13070"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}