\u00a0 Jednostavno re\u010deno, metakognicija je sposobnost svjesnosti ili razumijevanja na\u0161ih misaonih procesa.<\/strong><\/li>\n<\/ul>\n\n\n\nI sada se postavlja pitanje, trebamo li kod zaposlenika procjenjivati i metakogniciju. Ili \u201elije\u010diti\u201c Dunning-Krugere i Impostere?<\/p>\n\n\n\n
Kada to tako razla\u017eemo, name\u0107e se zaklju\u010dak da ove dvije \u010dinjenice, nas bla\u017eene, dovode do jaza izme\u0111u na\u0161eg percipiranog i stvarnog u\u010dinka i ishoda. A pazite sada, kako su se vje\u0161tine sudionika pove\u0107avale, tako je rasla i njihova metakognitivna sposobnost, \u0161to im je pomoglo da prepoznaju ograni\u010denja svojih sposobnosti. Ba\u0161 \u010dudno i iznena\u0111uju\u0107e<\/strong> \ud83d\ude42<\/p>\n\n\n\nNa koga utje\u010de Dunning-Krugerov efekt?<\/h2>\n\n\n\n Ve\u0107ina nas je u odre\u0111enoj mjeri pogre\u0161no informirana o svojoj razini stru\u010dnosti, ali Dunning-Krugerov u\u010dinak \u010de\u0161\u0107e utje\u010de na one kojima nam nedostaje znanja i vje\u0161tina jer ne znaju ono \u0161to ne znaju.<\/p>\n\n\n\n
Kako to izgleda u praksi? Na radnom mjestu to mo\u017ee izgledati kao kandidati koji su samouvjereni, ali nekvalificirani za svoju poziciju i samouvjereni zaposlenici koji nisu vrhunski, ali dobivaju nezaslu\u017eenu povi\u0161icu.<\/strong><\/p>\n\n\n\nKada mislimo da ne mo\u017ee gore, e pa mo\u017ee<\/h2>\n\n\n\n
Znanje je danas vi\u0161e nego ikada dostupno. No, postoji istra\u017eivanje koje ka\u017ee da pristup vanjskim informacijama na zahtjev, omogu\u0107en putem Interneta i tra\u017eilica poput Googlea, bri\u0161e granice izme\u0111u unutarnjeg i vanjskog znanja, zbog \u010dega po\u010dinjemo vjerovati da smo mogli \u2013 ili se jesmo \u2013 sjetili onoga \u0161to smo zapravo upravo prona\u0161li.<\/strong><\/p>\n\n\n\nKori\u0161tenje Googlea za odgovaranje na pitanja op\u0107eg znanja umjetno pove\u0107ava povjerenje ljudi u njihovu vlastitu sposobnost pam\u0107enja i obrade informacija i dovodi do pogre\u0161no optimisti\u010dnih predvi\u0111anja o tome koliko \u0107e znati bez Interneta.<\/p>\n\n\n\n
Kada nam je informacija na dohvat ruke, mo\u017eemo pogre\u0161no vjerovati da je ona rezultat na\u0161eg znanja.<\/p>\n\n\n\n
Naravno da \u010desto tra\u017eimo informacije na Internetu. Osam eksperimenata (n = 1917) pru\u017ea dokaze da kada ljudi “guglaju”, ne uspijevaju to\u010dno razlikovati svoje znanje od Internetskog znanja.<\/strong><\/p>\n\n\n\nU odnosu na one koji koriste samo svoje znanje, ljudi koji koriste Google za odgovaranje na pitanja op\u0107eg znanja ne samo da su sigurniji u svoju sposobnost pristupa vanjskim informacijama; tako\u0111er su sigurniji u vlastitu sposobnost razmi\u0161ljanja i pam\u0107enja.<\/strong><\/p>\n\n\n\n\u0160tovi\u0161e, oni koji koriste Google predvi\u0111aju da \u0107e u budu\u0107nosti znati vi\u0161e bez pomo\u0107i Interneta, \u0161to je pogre\u0161no uvjerenje koje ukazuje na pogre\u0161nu atribuciju prethodnog znanja i nagla\u0161ava prakti\u010dno va\u017enu posljedicu te pogre\u0161ne atribucije: pretjerano samopouzdanje kada Internet vi\u0161e nije dostupan.<\/strong><\/p>\n\n\n\nOnline pretra\u017eivanje \u010desto je br\u017ee od pretra\u017eivanja na\u0161eg mozga \u0161to nas sprje\u010dava da u potpunosti prepoznamo ograni\u010denja vlastitog znanja. Internet nam neprimjetno isporu\u010duje informacije (pogotovo na pametnim telefonima), spajaju\u0107i se s na\u0161im unutarnjim kognitivnim procesima i nude\u0107i minimalne fizi\u010dke znakove koji bi mogli privu\u0107i pozornost na njegov doprinos odnosno od kuda uop\u0107e dolazi znanje. Kao rezultat toga, opet postajemo bla\u017eeni i gubimo iz vida gdje zavr\u0161ava na\u0161e vlastito znanje, a gdje po\u010dinje \u201eznanje Interneta\u201c.<\/strong><\/p>\n\n\n\nS obzirom da sve vi\u0161e koristimo Internet za provjeru \u010dinjenica i druge oblike tra\u017eenja informacija do\u0161li smo i do \u201eGoogle efekta\u201c.<\/strong><\/p>\n\n\n\n\u00a0\u201cGoogle efekt\u201d odnosi se na ideju da se sve vi\u0161e oslanjamo na Internet kao izvor znanja, a ne da ga sami pamtimo.<\/strong><\/p>\n\n\n\nU studiji, provo\u0111enjem meta-analize, otkriveno je sa su u\u010dinci Googlea usko povezani s kognitivnim optere\u0107enjem, fenotipom pona\u0161anja i kognitivnim samopo\u0161tovanjem. Vjerojatnije \u0107e nas ovaj fenomen pogoditi dok se koristimo pametnim telefonom za surfanje nego ra\u010dunalom.<\/p>\n\n\n\n
Ljudi s ve\u0107om bazom znanja manje su osjetljivi na posljedice kori\u0161tenja Interneta od onih s manjom bazom znanja. Logi\u010dno. Op\u0107enito, u\u010dinci Googlea na pam\u0107enje izazivaju na\u010din na koji pojedinci tra\u017ee i \u010ditaju informacije te mogu dovesti do promjena u kognitivnim i memorijskim mehanizmima.<\/strong><\/p>\n\n\n\nPa ba\u0161 nezgodno!<\/p>\n\n\n\n
Nespremnost za u\u010denje<\/h2>\n\n\n\n
Iako svatko od nas ima posebne sposobnosti, neki od nas pretpostavljaju da smo bolji od drugih, a zbog svog pretjeranog samopouzdanja ne mislimo da trebamo u\u010diti nove stvari. Na radnom mjestu te pojedince \u010desto mo\u017eete uo\u010diti kao one koji krive svoje lidere ili tvrtku za probleme, pate u pronala\u017eenju poslova jer njihove vje\u0161tine nisu dr\u017eale korak s tr\u017ei\u0161tem i imaju nisku produktivnost. A bilo bi im zanimljivo vidjeti im i vanjski lokus kontrole, ali o tome nekada kasnije.<\/p>\n\n\n\n
Neto\u010dne vremenske procjene<\/h2>\n\n\n\n Pretjerano samopouzdanje mo\u017ee nas dovesti do nemogu\u0107nosti predvi\u0111anja vremenskih okvira i dovr\u0161avanja zadataka na vrijeme. Tako\u0111er, mo\u017ee nas navesti da vjerujemo da mo\u017eemo zavr\u0161iti projekt ili zadatke u kra\u0107em roku od onoga \u0161to je to\u010dno. Zatim, na temelju pogre\u0161ne procjene, zaostajemo, a projekt kasni.<\/p>\n\n\n\n
Za\u0161to ljudi misle da znaju vi\u0161e nego \u0161to znaju<\/h2>\n\n\n\n Prema studiji Sveu\u010dili\u0161ta Carnegie Mellon, samopouzdanje stru\u010dnjaka va\u017enije je od ugleda ili samog znanja tog stru\u010dnjaka. Logi\u010dno je onda da ako nemamo znanja, to poku\u0161avamo nadoknaditi samopouzdanjem. I svidjeti se ljudima jer smo pametni.<\/p>\n\n\n\n
Savjet: \u017delite li nau\u010diti kako u\u010diniti da se ljudima svi\u0111ate? Nije ono \u0161to mislite<\/h2>\n\n\n\n Zatra\u017eite savjet, podijelite svoje ranjivost ili priznajte slabost – to vas povezuju s (normalnim) ljudima. Od onih drugih ionako treba pobje\u0107i. Ina\u010de, to se zove Franklinov efekt. Tra\u017eenje savjeta, ne bje\u017eanje. Bje\u017eanje je zdravi razum. Sve ostalo je ka\u017enjivo, na ovaj ili onaj na\u010din.<\/strong><\/p>\n\n\n\nI dalje:<\/strong><\/p>\n\n\n\n\nPreispitujte ono \u0161to znate.<\/li>\n\n\n\n Budite otvoreni za povratne informacije.<\/li>\n\n\n\n Cjelo\u017eivotno u\u010dite.<\/li>\n\n\n\n Postanite svjesni svojih predrasuda.<\/li>\n<\/ul>\n\n\n\nhttps:\/\/www.pnas.org\/doi\/full\/10.1073\/pnas.2105061118
\u0160to je Dunning-Krugerov efekt? Dunning-Krugerov efekt ne treba previ\u0161e obja\u0161njavati. Mislimo da smo jako pametni, a jednostavno i bla\u017eeno to nismo. I naravno da za to nismo krivi mi sami nego na\u0161a samosvijest. Ona je ta koja \u0107e nas sprije\u010diti da procijenimo svoje sposobnosti. Nije do nas. Razumijevanje Dunning-Krugerovog efekta Psiholozi sa Sveu\u010dili\u0161ta Cornell David […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":13067,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"om_disable_all_campaigns":false,"_monsterinsights_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0,"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-13065","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-blog"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13065","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=13065"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13065\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":13069,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13065\/revisions\/13069"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/13067"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=13065"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=13065"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=13065"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
![\"\"](\"https:\/\/deepproject.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/Slika1-17.jpg\")
<\/figure><\/div>\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/deepproject.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/Slika2-18.jpg\")
<\/figure><\/div>\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/deepproject.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/Slika3-16.jpg\")
<\/figure><\/div>\n\n\n