MEDIOKRITETSVO<\/h2>\n\n\n\n
\u010cinjenica da ljudi ne vole str\u0161ati otkriva duboke aspekte ljudske prirode i dru\u0161tvene dinamike. Tendenciju da pre\u0161utimo ili \u010dak prihvatimo neeti\u010dno pona\u0161anje mo\u017eemo analizirati kroz razli\u010dite perspektive, uklju\u010duju\u0107i psihologiju, sociologiju i filozofiju.<\/p>\n\n\n\n
- \n
- Psiholo\u0161ka perspektiva<\/strong>: Jedan od klju\u010dnih faktora je potreba za pripadanjem. Psiholozi isti\u010du da ljudi imaju inherentnu potrebu da budu dio grupe ili zajednice, \u0161to je klju\u010dno za na\u0161e pre\u017eivljavanje i evoluciju. Konformizam, ili prilago\u0111avanje pona\u0161anja kako bi se uskladilo s normama grupe, \u010desto je rezultat te potrebe. Strah od odbacivanja ili izolacije mo\u017ee potaknuti pojedince da pre\u0161ute neeti\u010dno pona\u0161anje, \u010dak i kada se s njim ne sla\u017eu.<\/li>\n\n\n\n
- Sociolo\u0161ka perspektiva<\/strong>: Dru\u0161tvene norme i vrijednosti igraju klju\u010dnu ulogu u definiranju onoga \u0161to se smatra prihvatljivim ili neeti\u010dnim pona\u0161anjem. U nekim slu\u010dajevima, dru\u0161tveni pritisci i o\u010dekivanja mogu utjecati na to da pojedinci podr\u017eavaju ili pre\u0161u\u0107uju neeti\u010dno pona\u0161anje. Socijalizacija, proces kojim se pojedinac u\u010di i usvaja norme i vrijednosti svoje kulture, oblikuje na\u0161e poglede na etiku i moral.<\/li>\n\n\n\n
- Filozofska perspektiva<\/strong>: Ovo pitanje baca svjetlo i na filozofske debate o prirodi etike i morala. Postoji mnogo teorija koje poku\u0161avaju objasniti za\u0161to ljudi djeluju na eti\u010dki ili neeti\u010dki na\u010din. Neki filozofi tvrde da je na\u0161 moralni kompas vo\u0111en unutarnjim principima, dok drugi vjeruju da je na\u0161a etika u ve\u0107oj mjeri proizvod vanjskih utjecaja.<\/li>\n<\/ul>\n\n\n\n
I na koncu, kao posljedicu imamo mediokritetstvo.<\/p>\n\n\n
\n![\"\"](\"https:\/\/deepproject.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/Slika2-17.jpg\")
<\/figure><\/div>\n\n\nStrah od isticanja i pre\u0161utno prihva\u0107anje (neeti\u010dnog pona\u0161anja) mogu dovesti do mediokritetstva na vi\u0161e na\u010dina. Kada se ljudi boje zauzeti stav ili se suprotstaviti nepravdi, smanjuje se raznolikost mi\u0161ljenja i ideja, \u0161to \u0107e dovesti do stagnacije u kreativnosti, inovacijama i napretku. Ovo stvara okru\u017eenje u kojem se cijeni sukladnost vi\u0161e nego izvrsnost, ograni\u010davaju\u0107i tako osobni i dru\u0161tveni razvoj. I moju tvrtku, tako\u0111er \ud83d\ude42<\/p>\n\n\n\n
Za borbu protiv ovoga, va\u017eno je razvijati kriti\u010dko mi\u0161ljenje, samosvijest i moralnu hrabrost. Edukacija i otvorena diskusija o eti\u010dkim dilemama mogu potaknuti pojedince da preispitaju svoje stavove i pona\u0161anja, te ih potaknuti da djeluju u skladu s vlastitim moralnim uvjerenjima, \u010dak i kada je to te\u0161ko ili nepopularno.<\/p>\n\n\n\n
Kako to izgleda u praksi?<\/h2>\n\n\n\n
Na\u0161li ste se na ve\u010deri s direktorom sektora nakon uspje\u0161nog kvartala. U stvari ste sretni da \u0107ete se na\u0107i zajedno na ve\u010deri i ne razmi\u0161ljate vi\u0161e o work-life balanceu<\/em> i tome da bi ste li radije jeli i pili solo u miru svoga doma. No, u tom trenutku dok ste sretni kako ste dobro odlu\u010dili i do\u0161li na ve\u010deru, direktor sektora vam po\u010dinje kvariti raspolo\u017eenje. Naime, nezadovoljan je rezerviranim mjestom, polo\u017eajem, doziva konobara i \u017eali se kako to nije ono mjesto koje on redovno rezervira. Konobar poku\u0161ava objasniti da je rezervacija do\u0161la prekasno i da je ovo najbolje \u0161to se moglo napraviti. Me\u0111utim, direktoru to nije dovoljno. I lagano, ali sustavno maltretira konobara. Napetost u zraku se mo\u017ee rezati no\u017eem. Nakon \u0161to ga je izvrije\u0111ao, sjeda na svoje mjesto na \u010delu stola, a prvi suradnik do njega prekida napetu atmosferu lo\u0161om \u0161alom.<\/p>\n\n\n\n
\u0160TO SE TU DOGODILO?<\/h2>\n\n\n\n
Ovdje su sa\u017eete tri psiholo\u0161ke dinamike koje vode ka neeti\u010dnom pona\u0161anju. Prva je omnipotencija<\/strong> i vjerovanje da za nas ne vrijede pravila pona\u0161anja kao i za ostale ljude. Drugo \u0161to vidimo je \u201eorganizacijsko kulturolo\u0161ka anesteziranost\u201c<\/strong> kroz koju se polako navikavamo na druga\u010dije, devijantne norme te smanjene eti\u010dke vrijednosti. I na kraju imamo o\u010digledno zanemarivanje<\/strong> (\u017eelju da ne vidimo) na ra\u010dun trenutnog nagra\u0111ivanja odnosno zadr\u017eavanja dobrih odnosa s onima u poziciji mo\u0107i.<\/p>\n\n\n\n
I tu je, na\u010delno, sve ok jer je uglavnom i jednostavno tako. Naravno, ovo nije opravdanje i ne smije biti nego je to jednostavno na\u0161, odr\u017eivi, model pona\u0161anja.<\/p>\n\n\n\n
Problem le\u017ei u tome da obi\u010dno mala, nevina la\u017e kroz vrijeme preraste u pravu prijevaru. Kako se mi\u010du granice, za \u0161to god i u kojem god smjeru, postepeno i polako, mi se navikavamo. I to je jednostavno tako. To se zove neuroplasti\u010dnost mozga.<\/strong><\/p>\n\n\n
\n![\"\"](\"https:\/\/deepproject.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/Slika3-15.jpg\")
<\/figure><\/div>\n\n\nOmnipotencija<\/h2>\n\n\n\n
Omnipotencija je divna osobina koju smo mogli gledati dok djeca odrastaju.<\/strong> Kada mali, pedalj i ne\u0161to velik klinac, \u201eosvaja svijet\u201c, penje se po ljulja\u010dkama i toboganima dok se roditelji love za glavu, li\u0161en svih strahova (jer njih u\u010dimo) i brige oko toga \u0161to \u0107e netko re\u0107i te bez ikakve primisli da se ne\u0161to lo\u0161e uop\u0107e mo\u017ee dogoditi. Me\u0111utim, to je dio psiholo\u0161kog razvojnog procesa djeteta.<\/strong> Klju\u010dno je ovo \u201edjeteta\u201c. Za sve ostale to je vid psiholo\u0161ke obrane i to krajnje lo\u0161e. Ta obrana je odgovor na na\u0161u silnu nemo\u0107 koju osje\u0107amo. Obi\u010dno su \u201emali\u201c ljudi skloni omnipotenciji.<\/p>\n\n\n\n
Omnipotencija u svijetu odraslih manifestira se kao skriveni \u0161tit protiv vlastite nesigurnosti i strahova. Kroz omnipotenciju se kao odrasla osoba, suo\u010dena s izazovima i neizvjesnostima svakodnevnog \u017eivota, vra\u0107amo u ono djetinjstvo gdje je sve bilo mogu\u0107e, gdje su granice bile tek iscrtane, ali ne i prepoznate, ne i ograni\u010davaju\u0107e<\/strong>. U poslovnom svijetu, politici, pa \u010dak i u osobnim odnosima, ukoliko smo skloni omnipotenciji \u010desto se vidimo kao neustra\u0161ivi vo\u0111e, spremni suo\u010diti se s bilo kojim izazovom, no taj osje\u0107aj \u010desto \u0107e nam i brzo prerasti u aroganciju i nepo\u0161tivanje pravila i normi.<\/p>\n\n\n\n
Kako omnipotencija raste, tako se pove\u0107ava i jaz izme\u0111u nas i stvarnosti. Rizici postaju ve\u0107i, upozorenja se ignoriraju, a savjeti se odbacuju kao nepotrebni<\/strong>. U o\u010dima omnipotentne osobe, svijet postaje \u0161ahovska plo\u010da na kojoj su svi ostali samo figure koje se mogu pomicati po volji.<\/p>\n\n\n\n
Dok nam pru\u017ea osje\u0107aj nadmo\u0107nosti i neovisnosti, istovremeno oslabljuje na\u0161e sposobnosti empati\u010dnosti prema drugima te nam omogu\u0107ava da svijet vidimo samo i isklju\u010divo iz vlastite perspektive.<\/p>\n\n\n\n
Da bi smo si pomogli, vjerojatno nije potrebno napisati da je potrebno priznati vlastitu ranjivost i prihvatiti da su strah i nesigurnost dijelovi ljudskog iskustva. Jer sve mo\u017eemo kontrolirati ili barem poku\u0161ati kontrolirati, ali \u017eivot je \u017eivot.<\/strong><\/p>\n\n\n\n
Zanemarivanje<\/h2>\n\n\n\n
Zanemarivanje, ili ako nam je lak\u0161e, “opravdavanje propusta” kao sljede\u0107a psiholo\u0161ka dinamika, predstavlja sljede\u0107u klju\u010dnu dimenziju na\u0161eg skretanja s puta eti\u010dnog pona\u0161anja. U sr\u017ei ovog fenomena le\u017ei ljudska tendencija da previdi ili minimalizira eti\u010dke prekr\u0161aje u zamjenu za trenuta\u010dnu korist. Ovaj obrazac pona\u0161anja je \u010desto rezultat \u017eelje za o\u010duvanjem statusa quo, straha od konfrontacije s autoritetima ili pukog izbjegavanja neugodnosti.<\/strong><\/p>\n\n\n\n
Kao i omnipotencija, zanemarivanje se mo\u017ee po\u010deti razvijati ve\u0107 u djetinjstvu. Djeca koja su nau\u010dila kako u\u010diniti nevidljivima manje prekr\u0161aje, a kako bi izbjegla sukob ili kaznu, mogu kao odrasli razviti sklonost prema “opravdavanju propusta” u slo\u017eenijim situacijama. Odnosno eksternalizaciji. U organizacijskom svijetu, to se mo\u017ee manifestirati kao pre\u0161utno prihva\u0107anje upitnih poslovnih praksi, zanemarivanje signala upozorenja o potencijalnim problemima ili \u010dak ignoriranje jasnih eti\u010dkih prekr\u0161aja, a sve u ime postizanja kratkoro\u010dnih ciljeva.<\/p>\n\n\n\n
Ono \u0161to \u010desto zaboravljamo je da svako zanemarivanje ima svoju cijenu. Dok se kratkoro\u010dne koristi mogu \u010diniti primamljivima, dugoro\u010dne posljedice za osobni integritet, profesionalni ugled i organizacijsku kulturu mogu biti devastiraju\u0107e.<\/strong> Povijest je prepuna primjera kako su “mali” kompromisi prerasli u ozbiljne skandale, uzrokuju\u0107i nepopravljivu \u0161tetu pojedincima i organizacijama.<\/p>\n\n\n\n
Prepoznavanje i rje\u0161avanje \u201eopravdavanja propusta\u201c zahtijeva hrabrost i integritet. Potrebno je aktivno se suprotstaviti pritisku skupine, postaviti visoke eti\u010dke standarde i nepokolebljivo ih se dr\u017eati. To tako\u0111er uklju\u010duje razvoj kulture otvorenosti i transparentnosti gdje se poti\u010de izra\u017eavanje zabrinutosti i gdje se eti\u010dka pitanja smatraju prilikom za u\u010denje i pobolj\u0161anje, a ne kao prijetnja.<\/strong><\/p>\n\n\n\n
Organizacijsko kulturolo\u0161ka anesteziranost<\/h2>\n\n\n\n
Bez obzira koliko mi bili principijelni, \u010dovjek je okoli\u0161no i iskustveno bi\u0107e te nas jedno i drugo formira, i nakon nekog vremena \u0107emo si morati priznati da su se s vremenom smjernice na\u0161eg moralnog kompasa pomaknule prema kulturi na\u0161e organizacije ili tima.<\/p>\n\n\n\n
Vjerojatno u puno bla\u017eim oblicima i sami smo morali primijetiti da \u0107e se na\u0161e pona\u0161anje prilagoditi okru\u017eenju u kojem provodimo ili smo proveli neki period. To se nije nu\u017eno moralo odraziti u nekom negativnom, nego i pozitivnom smjeru, no bilo kako bilo promjena u nama i na nama se desila. Ista vrsta “moralnog zarobljavanja” doga\u0111a se u tvrtkama<\/strong>, ne preko no\u0107i, ve\u0107 postupno. Psiholo\u0161ki, radimo kompromis izme\u0111u uklapanja u kulturu i ostanka vjernima onome \u0161to cijenimo.<\/p>\n\n\n\n
U po\u010detku, kulturolo\u0161ka organizacijska anesteziranost mo\u017ee poprimiti oblik ironi\u010dne distance ili rezigniranosti<\/strong>. To nam se de\u0161ava kada postoji razlika izme\u0111u dviju opcija, ili izme\u0111u ideala koje na\u0161a tvrtka zagovara i onoga \u0161to vidimo kao prikazano i nagra\u0111ivano. No, to \u0161to nam se de\u0161ava je kognitivna disonanca, a na\u0161 mozak mora imati sve logi\u010dno i mora imati rje\u0161enje. I zato, s vremenom, prestajemo primje\u0107ivati ili se i mi po\u010dnemo se pona\u0161ati na na\u010dine za koje nikada nismo o\u010dekivali da \u0107e se dogoditi.<\/strong><\/p>\n\n\n\n
Na kraju<\/h2>\n\n\n\n
Mnogi lideri suo\u010dili su se s izborom izme\u0111u \u201eostvarivanja nagrade\u201c ili \u010dinjenja prave stvari. Na sklizak teren ulije\u0107emo u trenutku kada po\u010dinjemo racionalizirati na\u0161e postupke i govoriti si: “Ovo je izuzetna situacija”.<\/strong><\/p>\n\n\n
\n![\"\"](\"https:\/\/deepproject.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/Slika4-13.jpg\")
<\/figure><\/div>\n\n\nMali \u201epomaci\u201c (ili devijacije, ako nam je lak\u0161e), postaju veliki pomaci, a onda se ti isti pomaci pretvaraju u navike<\/strong>. Svjesni smo da su lo\u0161e, ali \u010dine nam se opravdane pa \u010dak do neke mjere i prihvatljive. Nakon proteka vremena, uop\u0107e nam je te\u0161ko to\u010dno odrediti kada smo \u201epre\u0161li crtu\u201c.<\/p>\n\n\n\n
Na ulazu u svako stubi\u0161te, zgradu nalazi se ku\u0107ni red.<\/p>\n\n\n\n
Povezivanje \u201eku\u0107nog reda\u201c s pravilnim upravljanjem ljudskim resursima i va\u017eno\u0161\u0107u izgradnje organizacijske kulture od gore prema dolje, od lidera do zaposlenika, klju\u010dno je za stvaranje eti\u010dnog radnog okru\u017eenja<\/strong>. Eti\u010dni lideri igraju klju\u010dnu ulogu u postavljanju standarda za pona\u0161anje unutar bilo koje tvrtke. Oni su polazi\u0161te za izostanak one toksi\u010dne, organizacijske kulture. Njihova sposobnost da rade prema eti\u010dkim na\u010delima koja zagovaraju slu\u017ei kao model za zaposlenike na svim razinama.<\/p>\n\n\n\n
Upravljanje ljudskim resursima treba biti usmjereno na promicanje tih vrijednosti kroz selekciju, obuku, ocjenjivanje i razvoj zaposlenika. Programi osposobljavanja koji uklju\u010duju eti\u010dku edukaciju, razvoj kriti\u010dkog mi\u0161ljenja, prosudbe i dono\u0161enja odluka\u2026 mogu pomo\u0107i zaposlenicima da prepoznaju i izbjegnu situacije koje bi ih mogle dovesti do eti\u010dkih dilema.<\/strong><\/p>\n\n\n\n
Izgradnja organizacijske kulture koja promi\u010de transparentnost, odgovornost i me\u0111usobno po\u0161tovanje klju\u010dna je za osiguravanje da se eti\u010dki standardi po\u0161tuju na svim razinama.<\/p>\n\n\n\n
I zato,\u00a0 u svijetu gdje timski sastanci ponekad nalikuju seansama za grupnu terapiju, nije ni \u010dudo \u0161to nas put od mediokritetstva do izvrsnosti podsje\u0107a na vo\u017enju toboganom u lunaparku. Ironi\u010dno, klju\u010d uspjeha mo\u017eda le\u017ei u tome da povremeno zanemarimo vlastite savjete, pod uvjetom da ih se prvo sjetimo zaboraviti. Jer nema gore stvari, ako se trudimo da osobna pravila, istine i zaklju\u010dci postanu univerzalni. A pogledajte na LN i vidjet \u0107ete da to nije izuzetak, nego pravilo \ud83d\ude42<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Vjerojatno smo se svi na\u0161li u ponekoj situaciji da smo ne\u0161to, \u0161to nam se nikako nije svidjelo, barem pre\u0161utjeli, ako ne i prihvatili. Realno, ne\u010dinjenjem smo i prihvatili. Puno puta \u0107emo se na\u0107i \u201ena pola puta\u201c radi potrebe za prihva\u0107anjem. Ljudi u principu ne vole str\u0161ati, ne vole se previ\u0161e eksponirati, rado \u0107e se utopiti […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":13061,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"om_disable_all_campaigns":false,"_monsterinsights_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0,"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-13060","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-blog"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13060","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=13060"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13060\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":14229,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13060\/revisions\/14229"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/13061"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=13060"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=13060"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=13060"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
- Sociolo\u0161ka perspektiva<\/strong>: Dru\u0161tvene norme i vrijednosti igraju klju\u010dnu ulogu u definiranju onoga \u0161to se smatra prihvatljivim ili neeti\u010dnim pona\u0161anjem. U nekim slu\u010dajevima, dru\u0161tveni pritisci i o\u010dekivanja mogu utjecati na to da pojedinci podr\u017eavaju ili pre\u0161u\u0107uju neeti\u010dno pona\u0161anje. Socijalizacija, proces kojim se pojedinac u\u010di i usvaja norme i vrijednosti svoje kulture, oblikuje na\u0161e poglede na etiku i moral.<\/li>\n\n\n\n