{"id":13029,"date":"2024-01-05T00:00:00","date_gmt":"2024-01-04T23:00:00","guid":{"rendered":"https:\/\/staging.deepproject.hr\/korporativni-psihopati-ili-psihopatija-u-tvrtkama\/"},"modified":"2025-10-20T12:40:59","modified_gmt":"2025-10-20T11:40:59","slug":"korporativni-psihopati-ili-psihopatija-u-tvrtkama","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/korporativni-psihopati-ili-psihopatija-u-tvrtkama\/","title":{"rendered":"Korporativni psihopati ili psihopatija u tvrtkama"},"content":{"rendered":"\n

U op\u0107oj populaciji ih je 1-4%. U slu\u010daju Hrvatske radi se o rasponu od 37.000 do 148.000 ljudi. Mi ih \u010desto ve\u017eemo uz Hannibala Lectera kojeg pamtimo kao izvanredno inteligentnog i kulturno sofisticiranog serijskog ubojicu. Ili Patricka Batemana, uspje\u0161nog poslovnog \u010dovjeka koji je, eto, svoju mra\u010dnu stranu prakticirao kao serijski ubojica te kroz American Psyho <\/em>istra\u017eujemo njegovu dekadenciju i brutalne zlo\u010dine. No, ono \u0161to ne znamo ili zaboravljamo da su serijske ubojice iznimno rijetki.<\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n

Pretpostavka je da oni<\/strong> rade i u modernim tvrtkama odnosno organizacijama te da su uspje\u0161ni prema ve\u0107ini standardnih<\/em> mjera uspjeha u karijeri. Njihove destruktivne karakteristike osobnosti nevidljive su ve\u0107ini ljudi s kojima su u interakciji. Dapa\u010de mogu s njima biti odu\u0161evljeni te \u0107e \u010desto biti hvaljeni. U stanju su zaobi\u0107i, a ponekad i preoteti, sustave planiranja naslje\u0111ivanja i upravljanja u\u010dinkom kako bi dali legitimitet svom pona\u0161anju. \u010cesto iskori\u0161tavaju glavni problem tvrtki, a to je komunikacijski problem. Vrlo lako \u0107e prona\u0107i rupe u organizacijskim sustavima ili procesima. Uvijek, ali uvijek, \u0107e iskoristiti naru\u0161ene me\u0111uljudske odnose i sukobe. \u010cesto \u0107e zlostavljati suradnike igraju\u0107i se s moralnom ljestvicom, di\u017eu\u0107i je i spu\u0161taju\u0107i onako kako njima odgovara.<\/p>\n\n\n\n

Izvrsni su u upravljanju dojmovima te \u010desto pokazuju osobine i pona\u0161anja koje \u0107e njihova publika tuma\u010diti kao izniman uspjeh. Ekstroverti su, dru\u0161tveno samopouzdani, s vizijom, \u010desto karizmati\u010dni. Pratit \u0107e ih i vanjski znakovi poput skupe odje\u0107e, moderne frizure\u2026 op\u0107enito imaju tendenciju da ostave izniman dojam pri prvom susretu \u0161to \u0107e im omogu\u0107iti ulazak u tvrtke i na vi\u0161e funkcije.<\/p>\n\n\n\n

Me\u0111utim, kako vrijeme prolazi, do\u017eivljaj tih pojedinaca postaje sve negativniji (Paulhus, 1998) te je \u010desto prekasno da se ne\u0161to u\u010dini po tom pitanju (Babiak & Hare, 2006; Babiak, Neumann i Hare, 2010). Babiak i sur. (2010.)<\/p>\n\n\n\n

Problem nas rekrutera, odnosno HR-ovaca, je njihova druga\u010dija osobnost koja jako, jako, jako dobro koegzistira s dobro razvijenim dru\u0161tvenim vje\u0161tinama koje imaju tendenciju ostaviti pozitivan dojam na druge, zasjenjuju\u0107i negativnu i ponekad disfunkcionalnu izvedbu.<\/p>\n\n\n\n

Vjerujem da ste ve\u0107 davno pretpostavili, radi se o psihopatima.<\/p>\n\n\n\n

Na\u017ealost, rekruteri ne koriste alate i tehnike koje bi mogle pomo\u0107i izbjegavanju zapo\u0161ljavanja i zadr\u017eavanja takvih osoba. Najsmje\u0161nije u cijeloj pri\u010di, prema Buckleyu, Norrisu i Wieseu (2000), je \u010dinjenica da je naj\u010de\u0161\u0107e kori\u0161teni alat za odabir (i takvih) zaposlenika nestrukturirani intervju.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

S time na\u0161em mozgu ostavljamo na mogu\u0107nost dono\u0161enje odluka o zapo\u0161ljavanju na temelju na\u0161e intuicije.<\/p>\n\n\n\n

Me\u0111utim tu nam probleme rade mitovi i holivudske pri\u010de pa jo\u0161 uvijek, nekim \u010dudom, vjerujemo da se suprotnosti privla\u010de. I zbog toga jer nismo \u010duli za homofiliju (ne, hemofiliju). Homofilija je vi\u0161e sociolo\u0161ki nego psiholo\u0161ki pojam koji se odnosi na sklonost pojedinca da se pridru\u017ei, ve\u017ee sa sli\u010dnim sebi . Vi\u0161e od 100 studija koje su u nekom obliku promatrale homofiliju, utvrdile su da sli\u010dnost stvara vezu. Homofilija se javlja u razli\u010ditim oblicima, uklju\u010duju\u0107i starost, spol, dru\u0161tvenu klasu i ulogu u organizaciji.<\/p>\n\n\n\n

Zbog vjerovanja u holivudske pri\u010de i nepoznavanja homofilije, ne vjeruje se meni kada ka\u017eem da ne mo\u017ee\u0161 prepoznati u drugoj osobi ono \u0161to \u201ene nosi\u0161\u201c u sebi. Tako je i sa psihopatijom. I zato radimo gre\u0161ke.<\/p>\n\n\n\n

\n

<\/p>\n\u201eDobri ljudi rijetko sumnjaju da postoje oni drugi, lo\u0161i ljudi, koji su sposobni za stvari koje ne bi mogli ni zamisliti.\u201c (Robert Hare, Bez savjesti, 2003)<\/cite><\/blockquote>\n\n\n\n

Variola vera<\/h2>\n\n\n\n

Ne\u0161to stariji sje\u0107ati \u0107e se filma Variola vera. Variola vera je jugoslavenski film iz 1982. godine, a re\u017eirao ga je Goran Markovi\u0107. Film se bavi stvarnim doga\u0111ajem iz 1972. godine kada je do\u0161lo do izbijanja epidemije velikih boginja u Beogradu. Radnja filma prati napore zdravstvenih radnika, vojske i vlade u suzbijanju epidemije. Odgledao sam taj film nekoliko puta ali ponajvi\u0161e zbog pri\u010de moje majke koja je kao zdravstveni djelatnik cijepljena dok je mene nosila. Nuspojave cjepiva su bile malformacije novoro\u0111en\u010deta. Ja sam pre\u017eivio i cijepljenje i \u201evariolu veru\u201c, pa krenimo redom \ud83d\ude42<\/p>\n\n\n\n

Velike boginje, poznate i kao variola, bile su ozbiljna i smrtonosna zarazna bolest uzrokovana virusom velikih boginja. Simptomi su uklju\u010divali groznicu, osip po cijelom tijelu koji se razvija u crvene mjehuri\u0107e (vezikule) koji su se kasnije pretvarali u gnojne mjehuri\u0107e (pustule), povi\u0161enu temperaturu, glavobolju i op\u0107u slabost. Stopa smrtnosti je mogla dose\u0107i i 30%. Virus se \u0161irio kaplji\u010dnim putem ili putem direktnog kontakta s ko\u017enim lezijama (ranama, puknutim pustulama).<\/p>\n\n\n\n

Zahvaljuju\u0107i masovnim programima cijepljenja i svjetskim naporima, velike boginje su iskorijenjene iz svjetske populacije 1980. godine. U biv\u0161oj nam dr\u017eavi posljednji se slu\u010dajevi bilje\u017ee sedamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a. Za otkri\u0107e cjepiva protiv velikih boginja zaslu\u017ean je engleski lije\u010dnik Edward Jenner. Mnogi ga smatraju ocem imunologije.<\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n

U cijeloj toj pri\u010di izostao je jedan detalj, a to je da je Edward Jenner namjerno izlo\u017eio zdravu osobu kravljem virusu velikih boginja (cowpox) kako bi testirao svoje cjepivo protiv velikih boginja.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ova praksa, iako kontroverzna i eti\u010dki vrlo upitna prema dana\u0161njim standardima, bila je klju\u010dna za razvoj prvog cjepiva protiv velikih boginja. Jenner je primijetio da osobe koje su prethodno preboljele kravlje boginje nisu razvile velike boginje nakon izlaganja virusu.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Iz dana\u0161nje perspektive, Edwardu Jenneru bi smo mogli pripisati manipulativnost<\/strong>, a s obzirom da je napravio svojevrsni oblik manipulacije zdravljem i \u017eivotom druge osobe. Tako\u0111er, mogli bi smo pribrojiti i nedostatak empatije<\/strong> prema zdravlju i dobrobiti druge osobe te, u kona\u010dnici, i narcizam odnosno makijavelizam<\/strong> s obzirom da su ambicija i postignu\u0107e postavljeni iznad dobrobiti drugih odnosno da je cilj opravdao sredstvo. A u pravo su to sve elementi<\/em> mra\u010dne trijade<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

No, da li je ba\u0161 tako? Ne, naravno da nije tako. Druga\u010diji je kontekst. Naime, povijesni kontekst i eti\u010dki standardi zna\u010dajno su promijenjeni tijekom vremena te se dana\u0161nja suvremena moralna i eti\u010dka na\u010dela ne mogu jednostavno primijeniti na osobe i doga\u0111aje iz pro\u0161losti. Me\u0111utim, po\u0161tuju li danas ljudi suvremena moralna i eti\u010dka na\u010dela?<\/p>\n\n\n\n

Ovaj primjer je, kao uvod, trebao samo ukazati na kompleksnost dijagnosticiranja i razumijevanja osobnosti u kontekstu psihopatije odnosno mra\u010dne trijade.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\u0160to je psihopatija, a \u0161to \u010dini mra\u010dnu trijadu?<\/h2>\n\n\n\n

Psihopatija i mra\u010dna trijada su dva pojma koji se \u010desto koriste u psihologiji za opisivanje odre\u0111enih karakteristika li\u010dnosti i na\u010dina i modela pona\u0161anja, iako imaju razli\u010dite koncepte. Na na\u010dine i modele pona\u0161anja \u0107emo se kasnije vratiti u kontekstu procjene psihopatije kod zapo\u0161ljavanja.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Psihopatija je poreme\u0107aj li\u010dnosti karakteriziran nizom osobina kao \u0161to su nedostatak empatije, nemoralno pona\u0161anje, manipulacija, impulzivnosti, nisko<\/a>[1]<\/a>\u00a0 samopouzdanje te smanjena sposobnost osje\u0107anja krivnje ili kajanja. Osobe s psihopatskim crtama mogu pokazivati \u0161arm, povr\u0161insku privla\u010dnost, ali istovremeno imaju pote\u0161ko\u0107e u odr\u017eavanju stabilnih interpersonalnih odnosa. Manipulacija drugima radi vlastite koristi, nedostatak odgovornosti i sklonosti ka antisocijalnom pona\u0161anju su tako\u0111er uobi\u010dajeni elementi.<\/p>\n\n\n\n

Mra\u010dna trijada je konceptualni (psiholo\u0161ki) okvir koji se koristi za opisivanje karakteristika li\u010dnosti koje uklju\u010duju tri osobine: makijavelizam, narcizam i psihopatiju.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Dijagnoza<\/h2>\n\n\n\n

Prvi termin koji je potrebno objasniti je psihopatija. Tako\u0111er, uz psihopatiju se \u010desto ve\u017ee pojam sociopata ili sociopatije.<\/p>\n\n\n\n

Termini sociopatija i psihopatija \u010desto se koriste u popularnoj kulturi i svakodnevnom govoru kako bi opisali odre\u0111ene osobine ili modele pona\u0161anja, ali to nisu slu\u017ebeni dijagnosti\u010dki pojmovi.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Oni koji su navikli na nalazima lije\u010dnika u polju Dijagnoza\/Dg gledati \u0161to pi\u0161e, <\/strong>ne\u0107e na\u0107i ispisanu psihopatiju niti njoj pripadaju\u0107u F oznaku<\/strong> prema MKB (Me\u0111unarodna klasifikacija bolesti)<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Psihopatije nema niti u DSM-u odnosno Dijagnosti\u010dko statisti\u010dkom priru\u010dnik za du\u0161evne poreme\u0107aje (eng. Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders<\/strong>).<\/p>\n\n\n\n

Sociopatija se \u010desto povezuje s okolinom i traumatskim iskustvima tijekom djetinjstva dok se psihopatija \u010desto smatra inherentnim ili genetskim poreme\u0107ajem, no bilo kako bilo, zajedni\u010dko im je razvijanje antisocijalnih osobina.<\/p>\n\n\n\n

I tu dolazimo do antisocijalnog poreme\u0107aja li\u010dnosti kao prve \u201eslu\u017ebene dijagnoze\u201c prema DSM odnosno MKB.<\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n

Me\u0111utim, vrlo je bitno re\u0107i da onaj kome je dijagnosticiran antisocijalni poreme\u0107aj (eng. Antisocial personality disorder\u00a0, APD ili ASPD) ne zna\u010di nu\u017eno i da je psihopat. Razlika izme\u0111u psihopatije i antisocijalnog poreme\u0107aja li\u010dnosti je u tome \u0161to prva uklju\u010duje crte li\u010dnosti kao \u0161to su nedostatak empatije, grandioznost i nedostatak ili plitke emocije, a koje nisu potrebne za dijagnozu APD-a.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Antisocijalni poreme\u0107aj li\u010dnosti predstavlja ozbiljan mentalni poreme\u0107aj koji karakterizira dugotrajan obrazac nepo\u0161tivanja prava drugih, nepo\u0161tivanja dru\u0161tvenih normi i moralnih standarda te impulzivnosti. Osobe s ovim poreme\u0107ajem \u010desto iskazuju nedostatak empatije i kajanja za svoje postupke.<\/p>\n\n\n\n

S obzirom da psihopatija nije slu\u017ebena dijagnoza<\/em>, \u010de\u0161\u0107e \u0107emo ju na\u0107i spominjanu u kontekstu forenzi\u010dke psihijatrije.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Puno je razloga za\u0161to psihopatija nije dijagnoza. Moj osobni stav (i ovdje irelevantan) je da te\u0161ko da bi se netko odlu\u010dio oti\u0107i lije\u010dniku op\u0107e medicine i onda psihijatru s izjavom: Mislim da sam psihopat i molim vas pomo\u0107 \ud83d\ude42<\/p>\n\n\n\n

Psihopati su jako dobro svjesni toga da su psihopati i njime je tako super <\/strong>\ud83d\ude42<\/p>\n\n\n\n

Mimo mog (irelevantnog mi\u0161ljenja) psihopatija nije dijagnoza iz sljede\u0107ih razloga:<\/p>\n\n\n\n