![\"\"](\"https:\/\/deepproject.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/1-2.jpg\")
<\/figure><\/div>\n\n\nKemijska ravnote\u017ea<\/p>\n\n\n\n
Za dijagnozu depresivnog poreme\u0107aja, odnosno unipolarne depresije, potrebno je da imamo najmanje 5 od dolje navedenih simptoma tijekom gotovo svakog dana kroz najmanje 2 tjedna, pri \u010demu jedan od tih 5 simptoma mora biti ili deprimirano raspolo\u017eenje ili gubitak zanimanja i osje\u0107aja ugode (Davison i Neale, 1999):<\/p>\n\n\n\n
- Tu\u017eno, deprimirano raspolo\u017eenje<\/li>
- Gubitak zanimanja ili osje\u0107aja zadovoljstva u uobi\u010dajenim aktivnostima<\/li>
- Zna\u010dajan gubitak apetita i mr\u0161avljenje ili zna\u010dajno poja\u010dan apetit i debljanje<\/li>
- Nesanica ili hipersomnija<\/li>
- Psihomotori\u010dka retardacija ili agitiranost (zna\u010dajno usporeno ili ubrzano mi\u0161ljenje, govor i kretnje)<\/li>
- Nedostatak energije, osje\u0107aj umora<\/li>
- Osje\u0107aji bezvrijednosti i krivnje<\/li>
- Pote\u0161ko\u0107e u koncentraciji i pam\u0107enju, neodlu\u010dnost<\/li>
- Ponavljaju\u0107e misli o smrti ili samoubojstvu<\/li><\/ul>\n\n\n\n
Od drevnih vremena do danas, nastojanja da se depresija jasno razlu\u010di od normalne tuge su evoluirala. Pionir poput Hipokrata, koji je naglasak stavio na kontekst u kojem se simptomi javljaju, imao je va\u017enu ulogu u razlikovanju adaptivnih reakcija od mentalnih poreme\u0107aja. Naime, vrlo je bitno nastojanje da se depresija kao poreme\u0107aj jasnim kriterijima odvoji od emocije tuge (tuga je uobi\u010dajena, normalna te nu\u017ena emocija za zdrav i neometan razvoj pojedinca). Unato\u010d napretku u biolo\u0161kim teorijama depresije, koja uklju\u010duju neurotransmitere poput serotonina i noradrenalina, istra\u017eivanja su istaknula va\u017enost utjecaja stresnih i traumatskih iskustava iz djetinjstva na razvoj depresije.<\/strong><\/p>\n\n\n\n
Studije su pokazale da kroni\u010dni stres i traume u djetinjstvu mijenjaju funkcioniranje mozga i tijela na genetskoj, kemijskoj i strukturalnoj razini. Kemijska neravnote\u017ea u mozgu mo\u017ee biti uzrok depresije, ali isto tako, va\u017eno je naglasiti interakciju izme\u0111u okoline i organizma<\/strong>. Farmakoterapija i psihoterapija su u\u010dinkoviti pristupi lije\u010denju depresije, a izbor terapije \u010desto ovisi o te\u017eini simptoma i individualnim potrebama pacijenta.<\/p>\n\n\n
\n![\"\"](\"https:\/\/deepproject.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/Slika2-10.jpg\")
<\/figure><\/div>\n\n\nKlju\u010dno je razumjeti da depresija nije samo posljedica biolo\u0161kih faktora odnosno rezultat kemijske neravnote\u017ee odnosno problema provo\u0111enja, ve\u0107 je rezultat kompleksne interakcije genetskih, biolo\u0161kih, psiholo\u0161kih i dru\u0161tvenih \u010dimbenika.<\/strong> Stoga, usmjerenost na prevenciju, psiholo\u0161ku pomo\u0107 i dru\u0161tvene promjene te promjene u na\u0161im tvrtkama (jer u njima provodimo dobar dio \u017eivota) igraju klju\u010dnu ulogu u borbi protiv ove ozbiljne bolesti.<\/p>\n\n\n\n
Kada govorimo o kemijskoj neravnote\u017ei, bitno je re\u0107i da je \u0161ezdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a znanost dovoljno napredovala te su znanstvenici mogli mjeriti razine hormona i neurotransmitera u krvi i mozgu. Neurotransmiteri su kemijski prijenosnici <\/strong>koji prenose informacije od jednog do drugog neurona, omogu\u0107avaju\u0107i nam da normalno funkcioniramo sa svijetom koji nas okru\u017euje. Istra\u017eivanja su pokazala da sni\u017eene koncentracije neurotransmitera (prijenosnika) noradrenalina dovode do depresije, a pove\u0107ane do manije. Depresija je povezana s jo\u0161 jednim neurotransmiterom, serotoninom, koji \u010desto modulira aktivnost drugih neurotransmiterskih sustava i omogu\u0107uje velike fluktuacije u njihovim aktivnostima, pa smanjena koncentracija mo\u017ee dovesti i do manije i do depresije. S obzirom na ove zaklju\u010dke, za tretiranje depresije po\u010deli su se koristiti tzv. selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SIPPS) te tzv. tricikli\u010dki antidepresivi.<\/p>\n\n\n\n
No, problem nastaje ako obja\u0161njenje da je depresija kemijska neravnote\u017ea u mozgu koristimo bez svijesti o interakciji okoline i organizma, odnosno utjecaju koje na na\u0161 \u017eiv\u010dani, imunolo\u0161ki i endokrinolo\u0161ki sustav imaju osobna stresna i traumatska iskustva, ali u dugoro\u010dnom smislu i dru\u0161tveno (poslovno) okru\u017eenje.<\/strong><\/p>\n\n\n\n
Na kraju, kada govorimo o kemijskoj neravnote\u017ei u mozgu u kontekstu depresije, obi\u010dno se misli na neurotransmitere i njihovu ulogu u regulaciji emocionalnog stanja. Neurotransmiteri su \u201ekemikalije\u201c \u00a0u mozgu koje prenose signale izme\u0111u \u017eiv\u010danih stanica (neurona) i igraju klju\u010dnu ulogu u regulaciji raspolo\u017eenja, emocija i razli\u010ditih funkcija mozga. Dvije va\u017ene \u201ekemikalije\u201c koje se \u010desto povezuju s depresijom su serotonin i noradrenalin. Njihova je uloga uz komunikaciju izme\u0111u neurona i reguliranje razli\u010ditih funkcija u tijelu. Serotonin, na primjer, \u010desto se povezuje s osje\u0107ajem sre\u0107e i dobrobiti, dok noradrenalin sudjeluje u regulaciji stresa, budnosti i koncentracije. Serotonin i noradrenalin se \u010desto povezuju s hormonima \u0161to nije to\u010dno. Hormoni su tako\u0111er kemijske tvari, ali se od neurotransmitera razlikuju po tome \u0161to se izlu\u010duju iz na\u0161ih endokrinih \u017elijezda (\u0161titnja\u010da, nadbubre\u017ena \u017elijezda, hipofiza\u2026) u krvotok te putuju kroz na\u0161e tijelo kako bi utjecali\/regulirali razli\u010dite organe odnosno funkcije.<\/p>\n\n\n\n
Hormoni imaju dugoro\u010dne u\u010dinke na tijelo, dok neurotransmiteri brzo prenose signale izme\u0111u neurona kako bi regulirali kratkotrajne procese u mozgu i \u017eiv\u010danom sustavu.<\/strong><\/p>\n\n\n\n
Korijeni depresije<\/h2>\n\n\n
\n![\"\"](\"https:\/\/deepproject.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/Slika3-9.jpg\")
<\/figure><\/div>\n\n\n\u0160to ljudi s depresijom imaju zajedni\u010dko, osim svoje borbe s tom bolesti? \u010covjek je okoli\u0161no i iskustveno bi\u0107e i odgovor na to je jednostavan: svoje osje\u0107aje, iskustva, misli i sje\u0107anja.<\/p>\n\n\n\n
Osje\u0107aji, iskustva, misli i sje\u0107anja to smo mi. Ljudski mozak je jednostavan, sve mu mora biti logi\u010dno. Bilo koji nerije\u0161eni \u201eproblem\u201c u na\u0161a \u010detiri gradivna elementa mo\u017ee postati uzrok na\u0161e depresije. <\/strong>Lijekovi poput antidepresiva pru\u017eiti \u0107e samo privremeno olak\u0161anje, ali ne\u0107e rije\u0161iti na\u0161 osnovni problem. Problem s osje\u0107ajima, iskustvima, mislima i sje\u0107anjima.<\/p>\n\n\n\n
Pravi izvor depresije nije samo pitanje kemijske neravnote\u017ee ili genetike. Depresija je odgovor – slo\u017een odgovor na stres, traumu ili potisnute emocije. Ona je odgovor na osje\u0107aje koji nas progone, iskustva koja nas obilje\u017eavaju, misli koje nas opsjedaju i sje\u0107anja koja odbijaju izblijedjeti.<\/strong><\/p>\n\n\n\n
Depresija mo\u017ee biti poput maligne bolesti koja se polako \u0161iri na\u0161im \u017eivotom, utje\u010du\u0107i na svaki njegov aspekt. Da bi smo prona\u0161li trajno rje\u0161enje, moramo se vratiti \u201ekorijenima\u201c i to ne na na\u010din da ponovno pro\u017eivljavamo bol, patnju ili ljutnju, ve\u0107 da ih preoblikujemo.<\/p>\n\n\n\n
Pro\u0161lost nije na\u0161a sada\u0161njost, a sigurno ne definira na\u0161u budu\u0107nost. I zato na\u0161i osje\u0107aji, misli, iskustva i sje\u0107anja, ponekad skriveni od na\u0161e svijesti, \u010duvaju klju\u010d za na\u0161u slobodu. Da bismo se oslobodili depresije, moramo se suo\u010diti s ovim elementima koji nas dr\u017ee zarobljenima u pro\u0161losti.<\/p>\n\n\n\n
Pogled bihevioralca na depresiju<\/h2>\n\n\n\n
Pogled bihevioralca na depresiju nudi jedan od klju\u010dnih pristupa u razumijevanju ovog mentalnog poreme\u0107aja. Upravo bihevioristi\u010dka teorija nagla\u0161ava da se depresija \u010desto razvija kao posljedica nezdravih obrazaca pona\u0161anja i negativnih iskustava.<\/p>\n\n\n\n
Naime, bihevioristi smatraju da su depresivni simptomi rezultat negativnih iskustava i stresora u na\u0161em \u017eivotu. Ovi doga\u0111aji mogu dovesti do negativnih emocionalnih reakcija, kao \u0161to su tuga i bespomo\u0107nost. Tako\u0111er, bihevioristi\u010dki pristup stavlja naglasak na promatranje na\u0161eg vanjskog pona\u0161anja kao pokazatelja unutarnjeg stanja. Na primjer, bihevioristi \u0107e primijetiti promjene u spavanju, prehrani, energiji i dru\u0161tvenom povla\u010denju kao znakove depresije. Prema bihevioristi\u010dkoj teoriji, depresija mo\u017ee stvoriti negativne spirale pona\u0161anja. Na primjer, osoba koja se osje\u0107a depresivno mo\u017ee se povu\u0107i iz dru\u0161tvenih aktivnosti, \u0161to mo\u017ee dovesti do daljnje izolacije i pogor\u0161anja simptoma.<\/p>\n\n\n\n
I ne, ne mislim da je bihevioralna terapija rje\u0161enje. Na \u017ealost, i bihevioristima ponekada promaknu promjene u modelima pona\u0161anja, a moderna psihoterapija se danas (izme\u0111u ostalog) \u00a0oslanja na kognitivno-bihevioristi\u010dki pristup u lije\u010denju depresije.<\/p>\n\n\n\n
Njime se kombinira elemente kognitivne terapije (koja se usredoto\u010duje na misli i uvjerenja) i bihevioralne terapije (koja se usredoto\u010duje na pona\u0161anje).<\/p>\n\n\n\n
Odustajanje od sebe i iracionalnost<\/h2>\n\n\n\n
Depresija mo\u017ee dovesti do odustajanja od sebe i vlastitog \u017eivota pri \u010demu ovo stanje mo\u017ee biti izuzetno izazovno i emotivno iscrpljuju\u0107e. Tako \u0107e nam motivacija za obavljanje \u010dak i svakodnevnih zadataka biti vrlo niska. S obzirom da depresiju \u010desto prati duboki osje\u0107aj bespomo\u0107nosti, osje\u0107ati \u0107emo da gubimo kontrolu nad vlastitim \u017eivotom i situacijom te da ni\u0161ta ne mo\u017eemo promijeniti. S obzirom da smo svi u du\u0161i, makar i mali freak control<\/em> ovo je vjerojatno naj zastra\u0161uju\u0107i osje\u0107aj. Dodatno, nisko samopouzdanje, uz gubitak osje\u0107aja kontrole dodatno \u0107e potencirati razmi\u0161ljanje o nama kao neuspje\u0161nim osobama. Posljedica svega je ranjavanje ve\u0107 ranjenog odnosno emocionalno ili fizi\u010dko ka\u017enjavanje odnosno auto agresija. I na kraju, osje\u0107aj bezna\u0111a kao sredi\u0161nji dio depresije \u010dini se kao stvarni logi\u010dni nastavak.<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n
\n![\"\"](\"https:\/\/deepproject.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/Slika4-7.jpg\")
<\/figure><\/div>\n\n\nI kao da nam nije svega ovoga dosta, depresija \u010desto dovodi do iracionalnih misli, uvjerenja i pona\u0161anja \u0161to \u0107e dodatno pogor\u0161avati ionako ne ba\u0161 dobru situaciju, a tu su i nimalo \u017eeljeni kognitivni obrasci poput negativnog filtriranja pri \u010demu vidimo samo ono lo\u0161e ili katastrofi\u010dnog razmi\u0161ljanja pri \u010demu vidimo samo najgore mogu\u0107e ishode. Dodatno, sve doga\u0111aje \u0107emo interpretirati u skladu s na\u0161im pesimisti\u010dnim pogledom na svijet (iskrivljavanje stvarnosti). Sebe \u0107emo dodatno kritizirati, a u \u017eivotu ne\u0107e biti \u201esredine\u201c odnosno sve \u0107e biti crno ili bijelo. I zato, nemogu\u0107e je vidjeti \u201esvjetlo na kraju tunela\u201c.<\/p>\n\n\n\n
Depresija, anksioznost i agresija<\/h2>\n\n\n\n
Depresija i anksioznost su dva \u010desta mentalna zdravstvena stanja koja idu zajedno. Ovo se stanje \u010desto naziva “komorbiditetom” (a ovu rije\u010d smo \u010desto \u010duli u doba COVID-19) jer mnogi ljudi koji pate od depresije tako\u0111er do\u017eivljavaju simptome anksioznosti, i obrnuto.<\/p>\n\n\n\n
Depresija i anksioznost dijele neke zajedni\u010dke simptome, kao \u0161to su promjene u spavanju i apetitu, umor, problemi s koncentracijom i iracionalni strahovi. To su glavni razlozi za\u0161to \u0107e nam ne\u010dija depresija promaknuti jer \u0107emo ju svrstati pod anksioznost.<\/strong> Tako\u0111er, depresija i anksioznost \u010desto se me\u0111usobno potenciraju. Osoba s depresijom mo\u017ee osje\u0107ati anksioznost zbog svojih depresivnih misli i osje\u0107aja bespomo\u0107nosti. S druge strane, osoba s anksiozno\u0161\u0107u mo\u017ee osje\u0107ati depresiju zbog stalnog stresa i zabrinutosti.<\/p>\n\n\n\n
Iako su depresija i agresija dva suprotna emocionalna stanja, mo\u017ee se desiti da \u0107e depresija dovesti do izra\u017eavanja agresivnog pona\u0161anja ili iritabilnosti.<\/strong> Sama agresija mo\u017ee se gledati kao obrambeni mehanizam, s obzirom na bespomo\u0107nost, tugu, frustraciju, ali isto tako mo\u017ee biti i rezultat izgubljene emocionalne kontrole.<\/p>\n\n\n\n
Na kraju<\/h2>\n\n\n\n
Ono protiv \u010dega se svi moramo boriti je stigmatizacija i relativizacija depresije.<\/p>\n\n\n
\n![\"\"](\"https:\/\/deepproject.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/Slika5-7.jpg\")
<\/figure><\/div>\n\n\nStigmatizacija se odnosi na negativne predrasude, stereotipe i diskriminaciju prema ljudima koji imaju odre\u0111eni zdravstveni ili dru\u0161tveni problem, u ovom slu\u010daju, prema osobama s depresijom \u0161to \u0107e rezultirati osje\u0107ajem srama i krivnje kod osoba koje pate od depresije. Osim toga, mo\u017ee ih odvratiti od tra\u017eenja pomo\u0107i i podr\u0161ke, jer se boje negativnih reakcija ili osu\u0111ivanja okoline.<\/p>\n\n\n\n
Stigmatizacija tako\u0111er mo\u017ee dovesti do nerazumijevanja i minimiziranja ozbiljnosti depresije, \u0161to ote\u017eava osobama koje se bore s njom da priznaju svoje probleme i potra\u017ee pomo\u0107.<\/p>\n\n\n\n
Relativizacija se doga\u0111a kada se ozbiljnost depresije uspore\u0111uje s drugim problemima ili emocionalnim stanjima, \u010desto s ciljem umanjivanja va\u017enosti depresije.<\/p>\n\n\n\n
Na primjer, neki ljudi mogu re\u0107i osobama s depresijom da “svi prolazimo kroz te\u0161ka vremena” ili da “svi se osje\u0107aju tu\u017eno ponekad”, sugeriraju\u0107i da je depresija samo oblik normalnih emocija.<\/p>\n\n\n\n
Relativizacija depresije mo\u017ee biti \u0161tetna jer umanjuje ozbiljnost depresije kao mentalnog poreme\u0107aja. Svaka osoba do\u017eivljava svoje emocionalne te\u0161ko\u0107e na svoj na\u010din, i \u0161to je za jednu osobu manje stresno, za drugu mo\u017ee biti izuzetno te\u0161ko i patni\u010dko iskustvo.<\/p>\n\n\n\n
I zato, depresija predstavlja izazovni i slo\u017eeni mentalni poreme\u0107aj koji utje\u010de na mnoge aspekte ljudskog \u017eivota. Ona ne poga\u0111a samo pojedince, ve\u0107 i njihove obitelji, prijatelje i radno okru\u017eenje. Klju\u010dno je razumjeti da depresija nije isklju\u010divo rezultat kemijske neravnote\u017ee u mozgu, ve\u0107 je rezultat kompleksne interakcije genetskih, biolo\u0161kih, psiholo\u0161kih i dru\u0161tvenih \u010dimbenika<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n
Dru\u0161tvo, obitelj i radno okru\u017eenje igraju klju\u010dnu ulogu u prevenciji i podr\u0161ci osobama koje se bore s depresijom. Ljudi imaju sposobnost da mijenjaju svoju okolinu kako bi stvorili sigurno i poticajno okru\u017eenje za rast i razvoj. Osobito u kontekstu radnih mjesta, razumijevanje i podr\u0161ka zaposlenicima koji se suo\u010davaju s depresijom mogu biti klju\u010dni za njihovo mentalno zdravlje.<\/p>\n\n\n\n
Depresija \u010desto proizlazi iz nerije\u0161enih emocionalnih problema, traumatskih iskustava i negativnih emocionalnih reakcija na stresore u \u017eivotu pa je u kona\u010dnici bitno i kakav trag mi iza sebe ostavljamo u odnosu na ljude kraj i oko nas.<\/strong><\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Depresija je tih i podmukao neprijatelj, ponekad skriven i iza osmijeha, \u010dija snaga je snaga nad na\u0161im emocijama i umom neosporna. Duboko ukorijenjena u ljudski do\u017eivljaj, depresija se ne manifestira samo kao prolazna tuga ili stres; to je slo\u017eeni mentalni poreme\u0107aj. \u010cesto ju karakteriziraju poreme\u0107aji raspolo\u017eenja poput dugotrajne poti\u0161tenosti, tuge, bezna\u0111a, du\u0161evne boli. Depresiju obilje\u017eava […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":12990,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"om_disable_all_campaigns":false,"_monsterinsights_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0,"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-12989","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-blog"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/12989","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=12989"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/12989\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":12995,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/12989\/revisions\/12995"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/12990"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=12989"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=12989"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=12989"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}