{"id":12893,"date":"2023-05-21T00:00:00","date_gmt":"2023-05-20T23:00:00","guid":{"rendered":"https:\/\/staging.deepproject.hr\/koliko-dobro-nam-ide-prilagodba\/"},"modified":"2025-10-20T12:41:00","modified_gmt":"2025-10-20T11:41:00","slug":"koliko-dobro-nam-ide-prilagodba","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/koliko-dobro-nam-ide-prilagodba\/","title":{"rendered":"Koliko dobro nam ide prilagodba? A gdje su tu mladi?"},"content":{"rendered":"

Gladijatori su 105. godina prije Krista, osvojile \u0161iroke narodne mase, a njihove borbe su postale najposje\u0107eniji doga\u0111aji u starom Rimu. Gladijatori koji su stekli popularnost i rekogniciju, i u kona\u010dnici pre\u017eivjeli, postali su prete\u010de dana\u0161njih influensera. No, to nije jedina paralela, u kontekstu dru\u0161tvenog dokaza, koji \u0107e se kasnije spominjati, a prepoznaju\u0107i popularnost i utjecaj gladijatora, onda\u0161nji marketinga\u0161i<\/em> koristili su njihovu reputaciju kako bi promovirali proizvode. \u010cinjenica da je poznati gladiator podr\u017eao odre\u0111eni proizvod pru\u017eala je dru\u0161tveni dokaz koji je potvr\u0111ivao njegovu vrijednost i va\u017enost za potro\u0161a\u010de.<\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n

Za\u0161to bi onda danas bilo druga\u010dije, kada je psihologija \u010dovjeka ve\u0107 tada odradila svoje.<\/p>\n\n\n\n

Nekad su se novine kupovale i \u010ditale satima, danas se novine vi\u0161e niti kupuju niti \u010ditaju, skrolaju<\/em> se. Dok skrolamo<\/em>, nitko ne razmi\u0161lja o tome da je \u010ditanje jedna od najslo\u017eenijih aktivnosti u koju se \u010dovjek uklju\u010duje. Za\u0161to je tomu tako?<\/p>\n\n\n\n

Prilikom \u010ditanja, moramo dekodirati niz simbola (slova) u zna\u010denje. Ovaj proces uklju\u010duje prepoznavanje rije\u010di, razumijevanje njihove fonetske strukture i povezivanje tih elemenata u smislene jedinice kao \u0161to su re\u010denice. Dekodiranje zahtijeva poznavanje jezi\u010dnih pravila, vokabulara i sposobnost brze obrade informacija. Nakon \u0161to dekodiramo rije\u010di, moramo razumjeti njihovo zna\u010denje u kontekstu. To uklju\u010duje tuma\u010denje pojedinih rije\u010di, razumijevanje gramati\u010dkih struktura, uspostavljanje veza izme\u0111u re\u010denica i stvaranje mentalnih slika i konceptualnih modela na temelju teksta. \u010citanje s razumijevanjem zahtijeva na\u0161e aktivno sudjelovanje \u0161to uklju\u010duje postavljanje pitanja, stvaranja predod\u017ebi, dono\u0161enja zaklju\u010daka\u2026 Slijede\u0107e \u0161to dolazi je kontekstualno razumijevanje i na kraju, \u010ditanje nam je kognitivni teret<\/em> jer tra\u017ei od nas pa\u017enju, kori\u0161tenje na\u0161e memorije, zaklju\u010divanje, uspore\u0111ivanje, evaluaciju\u2026<\/p>\n\n\n\n

Sir Antony Jay: \u201eThe uncreative mind can spot wrong answers, but it takes a creative mind
to spot wrong questions.\u201c<\/p><\/blockquote>\n\n\n\n

Na\u0161a istra\u017eivanja pokazuju da se u Hrvatskoj ne razumije pro\u010ditano, ako ne vjerujete nama, postoji podosta relevantnijih istra\u017eivanja<\/a> o tome.<\/p>\n\n\n\n

Danas sve vi\u0161e postaje va\u017eno koliko sami sebi postavljamo dobra pitanja. Digitalizacije neumitno donosi promjene i od nas zahtjeva razli\u010dite prilagodbe, me\u0111utim u kontekstu svih tih promjena i na\u0161ih navikavanja, pitanje je koliko dobro razumijemo sami sebe, koliko se prilago\u0111avamo ili mislimo da smo se prilagodili\u2026?<\/p>\n\n\n\n

Nekada, ne tako davno, psihologiju mase <\/em>mogli smo do\u017eivjeti jednom ili dva puta godi\u0161nje i to pri posjetu nekom koncertu ili sportskom doga\u0111aju. Danas psihologiju mase do\u017eivljavamo na dnevnoj osnovi.<\/p>\n\n\n\n

\u0160to je psihologija mase? Psihologija mase je grana psihologije koja prou\u010dava pona\u0161anje, stavove i percepcije pojedinaca kada su dio velike grupe ili mase.<\/strong> Fokusira se na to kako ljudi mijenjaju svoje pona\u0161anje i stavove pod utjecajem grupnih dinamika i socijalnih interakcija unutar mase. Jedan od klju\u010dnih koncepta u psihologiji mase je “deindividualizacija”, \u0161to se odnosi na smanjenje individualne svijesti i odgovornosti kada su ljudi dio mase.<\/strong> Nekada je ovo moglo dovesti do zajedni\u010dkog pjevanja na koncertu, jer eto, ponijelo nas je ili do masovne tu\u010dnjave na utakmici, jer eto, opet nas je ponijelo. Uglavnom psihologija mase <\/em>dovela bido pona\u0161anja koje pojedinac ne bi pokazao kad bi bio sam.<\/p>\n\n\n\n

Kada govorimo o promjeni stavova i percepcija pojedinaca pod utjecajem grupne dinamike u kontekstu dru\u0161tvenih mre\u017ea, mase se mogu formirati i djelovati online, \u010desto s ve\u0107om brzinom i dosegom nego u tradicionalnim oblicima komunikacije. Ovakva brza i masovna komunikacija mo\u017ee imati sna\u017ean utjecaj na percepciju i na\u0161e pona\u0161anje. Ideje, vijesti, mi\u0161ljenja i trendovi se \u0161ire i mogu oblikovati stavove, uvjerenja i (re)akcije pojedinaca.<\/p>\n\n\n\n

Ni\u0161ta od ovoga napisanog ne bi trebalo djelovati katastrofi\u010dno, no bitno je re\u0107i da digitalizacija, koja uklju\u010duje brzi napredak tehnologije i digitalnih medija, donosi brojne promjene u na\u010dinu na koji \u017eivimo i komuniciramo. <\/strong>Uzorci digitalne interakcije, brza dostupnost informacija i promjene u komunikacijskim kanalima postavljaju nove izazove za na\u0161e evolucijski oblikovane psihi\u010dke funkcije.<\/p>\n\n\n\n

I onda se pitamo za\u0161to smo, sve vi\u0161e, psihi\u010dki i socijalno anksiozni. Za\u0161to nam je postao disruptivan i neugodan telefonski poziv koji je do\u0161ao bez najave, a po\u010deli smo se ugodnije osje\u0107ati uz mailove i poruke koje \u201emo\u017eemo kontrolirati\u201c.<\/p>\n\n\n\n

Mo\u017eemo razmi\u0161ljati i u smjeru jesmo li mi uzrok popularnosti TikToka, Instagrama, Tindera\u2026 ili smo posljedica.<\/p>\n\n\n\n

Je li to razlog da je danas te\u0161ko biti \u010dovjek,\u00a0 a jo\u0161 te\u017ee dijete?<\/p><\/blockquote>\n\n\n\n

Danas sve te\u017ee i te\u017ee razumijemo i ljude i ono \u0161to se doga\u0111a oko nas, ali u kona\u010dnici, sve nam je te\u017ee i te\u017ee razumjeti sebe. Sljede\u0107i problem koji mo\u017eemo imati je dono\u0161enje mi\u0161ljenja odnosno stavova.<\/p>\n\n\n\n

U jednom od \u010dlanaka je pisano o tome koliko je kompleksan proces dono\u0161enja odluke<\/a>, me\u0111utim da bi smo uop\u0107e do\u0161li do toga, potrebno je imati stav, formirano mi\u0161ljenje.<\/p>\n\n\n\n

Proces kreiranja mi\u0161ljenja<\/h2>\n\n\n\n

Sam proces je slo\u017een fenomen u koji je uklju\u010deno nekoliko faktora, kognitivni, emotivni i dru\u0161tveni. Sama psihologija dugo vremena prou\u010dava ove procese i nudi razli\u010dite teorije i pristupe o tome kako ljudi formiraju mi\u0161ljenje.<\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n

Kognitivna teorija<\/h2>\n\n\n\n

Danas razlikujemo kognitivnu teoriju<\/strong> koja se fokusira na ulogu kognitivnih procesa kao \u0161to su percepcija<\/strong>, pa\u017enja, pam\u0107enje, razmi\u0161ljanje i rje\u0161avanje problema u formiranju mi\u0161ljenja. Prema ovoj teoriji, ljudi aktivno obra\u0111uju informacije, koriste\u0107i sheme i mentalne predstave kako bi stvarali i mijenjali svoje mi\u0161ljenje. \u201eProblem\u201c kod kognitivne teorije je \u0161to je uklju\u010dena percepcija<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

U privatnom i poslovnom \u017eivotu \u010desto se susre\u0107emo s\u00a0razli\u010ditim stavovima<\/strong>\u00a0kod ljudi i to u na\u010delu nema veze s time koliko se s njima dobro ili lo\u0161e poznajemo jer je jedan od problema, percepcija.<\/p>\n\n\n\n

Naime, nekako po definiciji\u00a0percepcija bi se trebala odnositi na na\u0161u sposobnost da primimo i obradimo informacije iz na\u0161eg okru\u017eenja<\/strong>, dok\u00a0perspektiva odra\u017eava na\u0161u osobnu interpretaciju i vrijednosni sustav<\/strong>\u00a0koji koristimo za razumijevanje svijeta oko sebe. Naravno, problem je upravo u na\u0161im sposobnostima primanja i obra\u0111ivanja informacija te osobnoj interpretaciji i vrijednosnom sustavu \u2013 koji su apsolutno razli\u010diti i jedinstveni za svaku osobu.<\/p>\n\n\n\n

Tako\u0111er, za percepciju je bitno re\u0107i da je to proces prepoznavanja, organiziranja i interpretiranja podataka koje primamo iz na\u0161ih osjetila. To je\u00a0vrlo individualno i ovisi o razli\u010ditim faktorima<\/strong>\u00a0poput na\u0161ih iskustava, o\u010dekivanja i senzornih mogu\u0107nosti. I nije problem u razli\u010ditim stavovima odnosno mi\u0161ljenjima, nego u tome koliko je percepcija odradila svoje. <\/em>I zato, danas je ljudima gotovo nemogu\u0107e promijeniti mi\u0161ljenje, potrebno im je promijeniti percepciju. Promjena percepcije \u010desto je povezana s promjenom mi\u0161ljenja kod ljudi. Ljudi imaju tendenciju mijenjati svoje stavove, uvjerenja i mi\u0161ljenja na temelju novih informacija, iskustava i promjene perspektive.<\/p>\n\n\n\n

No, valja napomenuti da promjena mi\u0161ljenja nije uvijek jednostavna ni linearna. Ljudi mogu imati razli\u010dite stupnjeve otvorenosti prema promjeni i mo\u017ee biti potrebno vrijeme, ponavljanje informacija ili dodatni argumenti kako bi se postigla stvarna promjena mi\u0161ljenja.<\/p>\n\n\n\n

Promjena mi\u0161ljenja tako\u0111er mo\u017ee biti slo\u017een proces jer su ljudi skloni obrani svojih postoje\u0107ih stavova i konzistentnosti s prethodnim uvjerenjima. No, s pravim argumentima, primjerenim dokazima i otvorenim dijalogom, mogu\u0107e je potaknuti promjenu mi\u0161ljenja kod ljudi.<\/p>\n\n\n\n

Socijalno kognitivna teorija<\/h2>\n\n\n\n

Sljede\u0107a je socijalno kognitivna teorija<\/strong> koja istra\u017euje utjecaj socijalnog konteksta na stvaranje mi\u0161ljenja. Ova teorija nagla\u0161ava va\u017enost dru\u0161tvenog u\u010denja, modeliranja i percepcije drugih ljudi u oblikovanju na\u0161ih stavova i uvjerenja. Tako\u0111er se bavi samoregulacijom<\/strong> i samo efikasno\u0161\u0107u kao klju\u010dnim faktorima u formiranju mi\u0161ljenja.<\/p>\n\n\n\n

Ako je kod kognitivne, \u201eosobni problem\u201c bio percepcija, ovdje je sljede\u0107i isto tako osobni problem, na\u0161a samoregulacija.<\/strong> Samoregulacija je psiholo\u0161ki proces koji se odnosi na sposobnost pojedinca da svjesno kontrolira i regulira svoje misli, emocije, pona\u0161anje i reakcije kako bi postigao svoje ciljeve.<\/strong> Ovaj proces uklju\u010duje upravljanje svojim impulsima<\/em>, odga\u0111anje, prevladavanje isku\u0161enja i odr\u017eavanje fokusa na dugoro\u010dnim ciljevima.<\/p>\n\n\n\n

Samoregulacija uklju\u010duje sposobnost prebacivanja pa\u017enje s trenutnih isku\u0161enja i distrakcija na va\u017enije zadatke i ciljeve. Tako\u0111er uklju\u010duje i sposobnost kontrole na\u0161ih reakcija i odga\u0111anje trenutnog zadovoljstva radi postizanja dugoro\u010dnih ciljeva. Osobe koje su dobro samoregulirane mogu suzbiti \u017eelju za trenutnim u\u017eitkom ili zadovoljstvom ili nekontroliranom reakcijom kako bi postigle ve\u0107e i va\u017enije ciljeve<\/strong>. U samoregulaciju je uklju\u010dena i na\u0161a sposobnost prepoznavanja, prihva\u0107anja i regulacije vlastitih emocija. To podrazumijeva svjesno upravljanje emocijama kako bi se postigla emocionalna ravnote\u017ea i adekvatno reagiralo na razli\u010dite situacije<\/strong>. Ni\u0161ta manje bitno, uklju\u010deno je i postavljanje ciljeva i motivacija za njihovo postizanje. Dobro samoregulirane osobe imaju jasno postavljene ciljeve te motivaciju za njihovo postizanje. I na kraju, samorefleksija i nadzor. Samorefleksija podrazumijeva objektivno procjenjivanje vlastitog pona\u0161anja te usporedbu s postavljanjem ciljeva \u00a0te prilagodbu strategija ako je potrebno. Ovdje je uklju\u010den i nadzor, jedna od ljudskih vje\u0161tina koju neki imaju vi\u0161e, dok neki manje razvijenu, a odnosi se na na\u0161u mogu\u0107nost da \u010desto pratimo sami sebe i procjenjujemo vlastitu u\u010dinkovitost sebe, drugih osoba, a kako bi smo uveli pobolj\u0161anja ili poduzeli korektivne radnje.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Bihevioralna teorija<\/h2>\n\n\n\n

Sljede\u0107a koja \u0107e biti spomenuta, meni najbli\u017ea, je bihevioralna teorija<\/strong>. Bihevioralna teorija nagla\u0161ava ulogu vanjskih \u010dimbenika i iskustava u formiranju mi\u0161ljenja (od tuda moja \u010desta izjava da je \u010dovjek okoli\u0161no i iskustveno bi\u0107e). Prema ovom pristupu, mi\u0161ljenje se vidi kao rezultat uvjetovanja i u\u010denja na temelju prethodnih iskustava. Bihevioralna teorija nagla\u0161ava va\u017enost vanjskih utjecaja i posljedica u oblikovanju na\u0161ih stavova i uvjerenja.<\/p>\n\n\n\n

Bihevioristi\u010dki principi su posebno zgodni na dru\u0161tvenim mre\u017ea, a kroz sustav pozitivnih poticaja gdje se lajkovi, komentari, dijeljenja mogu shva\u0107ati kao oblik pozitivnog poja\u010danja koje \u0107e korisnika motivirati da nastavi interakciju s drugima ili sl. Tako\u0111er, algoritmi dru\u0161tvenih mre\u017ea koriste povratnu informaciju o pona\u0161anju korisnika kako bi se sadr\u017eaj prilagodio, a korisnik kondicionirao. Princip ponavljanja stvara nam navike, dok nezgodno mo\u017ee biti kondicioniranje pomo\u0107u socijalnih normi pri \u010demu korisnici primje\u0107uju da su drugi korisnici anga\u017eirani u odre\u0111enom pona\u0161anju, kao \u0161to je npr. sudjelovanje u odre\u0111enim izazovima ili trendovima, \u0161to mo\u017ee potaknuti i njihovo sudjelovanje kako bi se uklopili u zajednicu.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Sve su to neke vrste uvjetovanja pa danas razlikujemo klasi\u010dno i operantno uvjetovanje. Operantno uvjetovanje, koje je razvio B.F. Skinner, temelji se na posljedicama pona\u0161anja. Prema ovom konceptu, pona\u0161anje koje rezultira nagradom ima ve\u0107u vjerojatnost ponavljanja, dok pona\u0161anje koje rezultira kaznom ima manju vjerojatnost ponavljanja. Ovaj oblik uvjetovanja ima va\u017enu ulogu u oblikovanju mi\u0161ljenja jer se temelji na principu posljedica. U svakom slu\u010daju, uvjetovanja nam daju okvir kako prethodno iskustvo oblikuje na\u0161e misli, mi\u0161ljenja, stavove i reakcije.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Razumijevanje<\/h2>\n\n\n\n

Nedavna istra\u017eivanja pokazuju va\u017enu ulogu pro\u0161lih iskustava u oblikovanju na\u0161e trenutne percepcije. Prema istra\u017eivanju provedenom pomo\u0107u EEG ure\u0111aja, mozak ima vizualnu pristranost koja kombinira pro\u0161le i sada\u0161nje podra\u017eaje, rezultiraju\u0107i percepcijom koja \u010desto predstavlja iskrivljenu reprezentaciju stvarnosti. Studija je otkrila da vizualni dio mozga, okcipitalni korteks, zadr\u017eava tragove pro\u0161lih slika, poja\u010davaju\u0107i perceptivnu pristranost. Mozak, tako, kombinira trenutne senzorne informacije s pro\u0161lim podacima, stvaraju\u0107i “prosje\u010dnu” verziju pro\u0161lih i trenutnih slika, \u010dime konstruira vlastitu verziju stvarnosti. <\/strong>Ovo istra\u017eivanje nagla\u0161ava da mozak nije samo \u201eprijemnik\u201c ve\u0107 i \u201ekreator\u201c stvarnosti. Na\u0161a percepcija \u010desto je iskrivljena reprezentacija vanjskog svijeta, umjesto vjerne reprodukcije. I onda mi pri\u010damo o nekom VR-u odnosno virtualnoj stvarnosti \ud83d\ude42<\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n

Znanstvenici<\/a> vjeruju da ova perceptivna pristranost proizlazi iz nesklada izme\u0111u ograni\u010denih \u201era\u010dunalnih resursa\u201c mozga i obilja podra\u017eaja koji bombardiraju na\u0161a osjetila. Iskrivljenost poma\u017ee mozgu u pronala\u017eenju pravilnosti i \u010dini vanjski svijet predvidljivijim i upravljivijim. Naime, studija provedena od strane istra\u017eiva\u010da sa Scuola internazionale Superiore di Studi Avanzati (SISSA) otkriva da na\u0161a procjena broja objekata u skupini mo\u017ee biti naru\u0161ena na temelju broja objekata koje smo prethodno vidjeli.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ovi rezultati isti\u010du va\u017ean aspekt perceptualne pristranosti pro\u0161losti: na\u0161 mozak kombinira trenutne senzorne informacije s pro\u0161lim informacijama, stvaraju\u0107i “prosje\u010dnu” sliku pro\u0161losti i sada\u0161njosti u ranim fazama vizualne analize.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Dana\u0161nje digitalno doba nam nudi izlo\u017eenost ogromnoj koli\u010dini informacija iz razli\u010ditih izvora, uklju\u010duju\u0107i dru\u0161tvene medije, internetske portale i brze vijesti. Prekomjerna koli\u010dina informacija mo\u017ee ote\u017eati filtriranje i razumijevanje bitnih stvari. O kompleksnosti suvremenog svijeta, tehnologijama s kojima se koristimo, ekonomsko-politi\u010dko-socijalnim aspektima nije potrebno previ\u0161e govoriti. Tako\u0111er, suvremeno dru\u0161tvo \u010desto je obilje\u017eeno polarizacijom i ideolo\u0161kim podjelama. Ljudi mogu biti zauzeti branjenjem svojih stavova i svjetonazora, \u0161to mo\u017ee ote\u017eati otvoreno razumijevanje i prihva\u0107anje osnovnih stvari koje se ne uklapaju u njihove prethodne uvjerenja.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

No, ono \u0161to posebno zabrinjava je nedostatak kriti\u010dkog razmi\u0161ljanja. Danas, mnogi ljudi nemaju dovoljno vremena ili naviku da kriti\u010dki razmi\u0161ljaju o informacijama koje im se prezentiraju.<\/strong> Nedostatak kriti\u010dkog razmi\u0161ljanja mo\u017ee dovesti do povr\u0161nog razumijevanja i prihva\u0107anja stvari bez dubljeg promi\u0161ljanja.<\/p>\n\n\n\n

Nastavno na spomenutu percepciju i perspektivu, bitno je re\u0107i da razli\u010diti sustavi svijesti (senzorna svijest, na\u0161a radna memorija, emocionalna svijest, autobiografska svijest, sustav izvr\u0161nih funkcija) u mozgu natje\u010du se me\u0111usobno kako bi se probili na povr\u0161inu i osvojili svjesno prepoznavanje. Ovisno o tome koja se ideja ili percepcija pojavi u odre\u0111enom trenutku, upravo ta ideja postaje dominantna i dolazi do izra\u017eaja. No, da li je to ona \u201eprava\u201c?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Iako imamo iskustvo jedinstvenog, dosljednog i integrativnog “ja”, ono \u0161to se doga\u0111a u pozadini je potpuno druga\u010dija pri\u010da.<\/p>\n\n\n\n

Dalje, tehnolo\u0161ka evolucija je daleko br\u017ea od evolucije \u010dovjeka, pa prije nego se mozak prilagodi na sve promjene koje se de\u0161avaju oko njega, razvija privremene kontrolne odnosno obrambene mehanizme. Jedan od tih je filtriranje informacija.<\/strong> Pa tako na\u0161 um ima sposobnost filtriranja informacija kako bismo se mogli usredoto\u010diti samo na ono \u0161to smatramo bitnim za na\u0161e funkcioniranje. Dok prolazimo kroz svakodnevne situacije, na\u0161 um automatski filtrira informacije koje nisu odmah bitne za nas i zato smo se svi na\u0161li nebrojeno puta u situaciji da smo do\u0161li ku\u0107i, jo\u0161 k tome se dovezli i autom, a da nam fali komad filma. Isfiltrirali smo sve semafore, kri\u017eanja, \u2026 no, da li je to bilo ba\u0161 tako nebitno?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Va\u017eno je primijetiti da ne postoji jasna logika ili pravilo o tome \u0161to \u0107e na\u0161 um filtrirati, jer svaka osoba pamti i tuma\u010di stvari na svoj na\u010din. To zna\u010di da svaki pojedinac ima svoje osobne filtere i na\u010din na koji obra\u0111uje informacije.<\/p>\n\n\n\n

U dana\u0161njem vremenu, na\u0161i umovi su suo\u010deni s puno informacija i distrakcija, posebno putem dru\u0161tvenih medija. S dru\u0161tvenim mre\u017eama, na\u0161a percepcija se mijenja – postaju platforma na kojoj se neprestano prikazuje ure\u0111ena slika, a prijatelji postaju publika.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Prilagodba i neuroplasti\u010dnost mozga dovesti \u0107e do toga da \u0107e se filteri na\u0161eg mozga razvijati i raditi na ograni\u010davanju pristupa nama. <\/strong>S vremenom \u0107e biti sve te\u017ee i te\u017ee pro\u0107i taj filter i do\u0107i do nas. Te\u0161ko je predvidjeti kakav \u0107e biti kona\u010dni rezultat ovog procesa filtriranja informacija, ali ljudi koji uspiju prilagoditi se i “zadr\u017eati i obraditi” informacije prona\u0107i \u0107e na\u010dine da isklju\u010de nebitno i usredoto\u010de se na bitno. Ve\u0107 vidimo primjere ljudi koji izuzetno dobro funkcioniraju unutar odre\u0111enog spektra, poput autisti\u010dnih savanta koji imaju iznimne sposobnosti rje\u0161avanja slo\u017eenih problema i razvoja novih koncepta.<\/p>\n\n\n\n

U budu\u0107nosti, osobe koje mogu efikasno upravljati informacijama i prilagoditi se ovom procesu filtriranja mogu postati izuzetno vrijedne. Iako \u0107e takvi pojedinci \u010diniti maleni postotak populacije, njihova vrijednost \u0107e biti izuzetno visoka.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

I zato, prije nego nekoga etiketirate kao povr\u0161nu osobu, razmislite o tome da li se on ili ona ili oni prilagodili.<\/p><\/blockquote>\n\n\n\n

I tako, uz sve te\u017ee razumijevanje onoga \u0161to se doga\u0111a oko nas, nije \u010dudno ako ne razumijemo i sami sebe, na\u0161e postupke, misli\u2026<\/p>\n\n\n\n

Uz nerazumijevanje samog sebe, vanjske utjecaje, uvjetovanja i validacije dolazimo do toga da npr. kinesteti\u010dki senzor u dru\u0161tvenoj interakciji u\u017eivo postaje neugodan. Da se bojimo u svijetu koji nikada nije bio sigurniji sve vi\u0161e.<\/p>\n\n\n\n

Bi li smo se bojali da nismo kondicionirani kroz psihoze kojima nas hrane mediji?<\/p>\n\n\n\n

Obrambeni mehanizam<\/h2>\n\n\n\n

Uz spomenuto filtriranje, ljudski mozak koristi jo\u0161 jedan, ovaj put, ugra\u0111eni mehanizam pre\u017eivljavanja. Zove se automatske negativne misli (engl. Automatic Negative Thoughts, ANT). Zaklju\u010dci se baziraju na istra\u017eivanju Daniela G. Menua koji je kroz funkcionalnu magnetsku rezonancu \u201eprovukao\u201c 200.000 ispitanika.<\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n

Automatske negativne misli (ANTs) su negativne misli ili uvjerenja koja se automatski javljaju u na\u0161em mozgu u odre\u0111enim situacijama. One obi\u010dno proizlaze iz uro\u0111enog mehanizma pre\u017eivljavanja na\u0161eg mozga i imaju tendenciju da budu negativne, kriti\u010dne ili pesimisti\u010dne prirode.<\/p>\n\n\n\n

ANTs se obi\u010dno javljaju bez svjesnog napora ili kontrole i mogu imati zna\u010dajan utjecaj na na\u0161e emocionalno stanje i pona\u0161anje.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Jedna od konzistentnih poruka dr. Daniela G. Menua je bila da budemo svjesni da su na\u0161e automatske negativne misli samo misli, a ne \u010dinjenice. Na\u0161 mozak neprestano skenira i predvi\u0111a, tra\u017ee\u0107i obrasce i bilje\u017ee\u0107i povijest doga\u0111anja. Na\u017ealost, \u010desto nas uhvati slu\u0161anje tih misli umjesto da se zapitamo jesu li zaista \u010dinjenice. Jo\u0161 gore je \u0161to su te ANTs \u010desto povezane s glasom na\u0161eg najstro\u017eeg sudca – na\u0161eg unutarnjeg kriti\u010dara. <\/strong>Dodatna pote\u0161ko\u0107a je \u0161to je \u010desto glas na\u0161eg unutarnjeg kriti\u010dara glas roditelja, u\u010ditelja ili osobe s autoritetom iz na\u0161eg djetinjstva. Tada smo prvi put osjetili o\u0161tar ugriz kritike, a sna\u017ena neuronska veza se formirala zbog intenzivnih emocija odbacivanja i boli koje smo tada prvi put do\u017eivjeli.<\/p>\n\n\n\n

I zato, razumijevanje sebe, kognicija, metakognicija, uvjetovanja, potvrde, validacije\u2026<\/p>\n\n\n\n

Za\u0161to je te\u0161ko posti\u0107i razumijevanje samoga sebe?<\/h2>\n\n\n\n

Danas je osnovno pitanje koliko se uop\u0107e sti\u017eemo baviti nama samima, a koliko smo preokupirani svakodnevnim zada\u0107ama. Koliko na kraju dana imamo volje, snage i vremena napraviti kvalitetnu introspekciju i iz nje ne\u0161to zaklju\u010diti. Tako\u0111er, introspekcija bi trebala, izme\u0111u ostalog, analizirati i na\u0161e stavove, razmi\u0161ljanja, donesene odluke. \u010cinjenice je da su neke vi\u0161e, a neke manje promi\u0161ljene. Tako\u0111er, postavlja se pitanje koliko je ono \u0161to je \u201eu na\u0161im glavama\u201c rezultat nas samih, a koliko razli\u010ditih uvjetovanja.<\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n

Te\u0161ko\u0107e u razumijevanju sebe mogu proizi\u0107i iz nekoliko razloga:<\/p>\n\n\n\n

Jedan od problema je i kompleksnost ljudske psihe. Jedan od osnovnih razloga je kompleksnost ljudske psihe koja je iznimno slo\u017eena, a \u010dine ju svjesni i nesvjesni procesi. Svjesni procesi odnose se na ono na \u0161to smo trenutno fokusirani i svjesni, kao \u0161to su na\u0161e trenutne misli, osje\u0107aji i osjeti. S druge strane, nesvjesni procesi odnose se na skrivene ili automatske obrasce razmi\u0161ljanja, obrambene mehanizme i dublje motivacije kojih nismo uvijek svjesni.<\/p>\n\n\n\n

Sljede\u0107a stvar koja nam mo\u017ee biti, na neki na\u010din, otegotna okolnost su sukobljene \u017eelje i potrebe. Primjerice, mo\u017eda \u017eelimo posti\u0107i odre\u0111ene ciljeve, ali se istovremeno suo\u010davamo s unutarnjim sukobima, strahovima ili ograni\u010davaju\u0107im uvjerenjima koja nas spre\u010davaju da ih ostvarimo.<\/p>\n\n\n\n

Zatim moramo biti svjesni na\u0161ih emocija, \u0161to nije uvijek jednostavno.\u00a0 Emocije su sastavni dio ljudske psihe i mogu biti izuzetno slo\u017eene. Osje\u0107amo \u0161irok raspon emocija, od radosti i sre\u0107e do tuge, straha, bijesa i stresa. Emocije mogu biti povezane s na\u0161im unutarnjim stanjima, iskustvima, vrijednostima i me\u0111uljudskim odnosima.<\/p>\n\n\n\n

Sljede\u0107e s \u010dime se susre\u0107emo u razumijevanju sebe je i samo prihva\u0107anje i samoprocjena. Samo prihva\u0107anje se odnosi na prihva\u0107anje sebe u cjelini, s vlastitim vrlinama, manama, snagama i slabostima. To uklju\u010duje prihva\u0107anje svih dijelova sebe, uklju\u010duju\u0107i svoju fizi\u010dku pojavu, emocije, misli, pona\u0161anje i pro\u0161le postupke bez osude ili poku\u0161aja da budemo savr\u0161eni ili ispunimo neke vanjske ideale. Ovo potonje, danas mo\u017ee biti posebno izazovno jer smo vi\u0161e rezultat tu\u0111ih nego o\u010dekivanja nas samih.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Obrambeni mehanizmi poput potiskivanja, projekcije, racionalizacije, negiranje su sljede\u0107e prepreke u razumijevanju. Reaktivacija (aktiviranje dje\u010djih strategija za suo\u010davanje s te\u017eim emocijama) koja \u0107e izazvati ispade bijesa ili pasivno-agresivno pona\u0161anje mo\u017ee biti dodatna otegotna okolnost. Na\u0161i obrambeni mehanizmi privremeno \u0107e smanjiti emocionalnu nelagodu, no dugotrajna primjena obrambenih mehanizama imati \u0107e, vrlo vjerojatno, negativne posljedice na na\u0161e emocionalno blagostanje i me\u0111uljudske odnose.<\/p>\n\n\n\n

Na koncu, ono \u0161to pri\u017eeljkujemo ili bi smo barem trebali je introspekcija. U modernom i brzom tempu \u017eivota \u010desto \u0107emo biti skloni zanemariti vlastite potrebe i osje\u0107aje. Nedostatak vremena i pa\u017enje usmjerenih prema nama samima mo\u017ee rezultirati povr\u0161nim razumijevanjem vlastitih unutarnjih procesa. Introspekcija se odnosi na proces promi\u0161ljanja, samopromatranja i osvje\u0161\u0107ivanja vlastitih misli, osje\u0107aja, iskustava i unutarnjeg svijeta op\u0107enito. To je duboki introspektivni proces koji uklju\u010duje refleksiju o vlastitom mentalnom stanju, motivima, vrijednostima, ciljevima i osobnim razvoju. Ona je va\u017ean \u201ealat\u201c s kojim mo\u017eemo postati svjesni svojih misli, uvjerenja i obrazaca pona\u0161anja. To nam pru\u017ea priliku da dublje istra\u017eimo svoje emocije, motivacije i potrebe te da steknemo uvid u vlastite snage i ograni\u010denja. Uz pomo\u0107 u razumijevanju sebe pridonijeti \u0107e osobnom razvoju te bitnoj emocionalnoj regulaciji. Introspekciju ponekad ne mo\u017eemo napraviti \u201eispravno\u201c zbog na\u0161e perspektive pa dobar odabir mo\u017ee biti i razgovor s nekime ili odlazak kvalitetnom coachu<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Nakon razumijevanja samog sebe, na to kako \u0107emo shva\u0107ati i u kona\u010dnici do\u017eivljavati ljude, okolinu i sve \u0161to nas okru\u017euje, ovisi i o vanjskim faktorima.<\/p>\n\n\n\n

Vanjski faktori<\/h2>\n\n\n\n

Vanjski faktori igraju va\u017enu ulogu u na\u0161em razumijevanju samoga sebe. Promjene u okolini, dru\u0161tvu i uvjetima \u017eivota mogu utjecati na na\u0161u percepciju, vrijednosti i prioritete.<\/strong> Evolucija ljudskog organizma, uklju\u010duju\u0107i i mozak, tako\u0111er mo\u017ee imati ulogu u na\u010dinu na koji do\u017eivljavamo i shva\u0107amo svijet oko nas.<\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n

Kako bismo postigli dublje razumijevanje samoga sebe, va\u017eno je prona\u0107i ravnote\u017eu izme\u0111u unutarnjih introspektivnih procesa i promatranja vanjskih faktora koji nas okru\u017euju.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Vrlo \u010desto sam znao re\u0107i da je \u010dovjek okoli\u0161no i iskustveno bi\u0107e i tako sam u ve\u0107ini slu\u010dajeva, mo\u017eda malo nevje\u0161to i pojednostavljuju\u0107i, stavljao u kontekst ljudska pona\u0161anja. No, izjava nije neto\u010dna, ali nije ni dore\u010dena. S tom izjavom sam \u010desto htio naglasiti to da su okolina i iskustva klju\u010dni faktori u formiranju i razvoju \u010dovjekove osobnosti, pona\u0161anja i svijesti<\/strong>. \u010covjek je bi\u0107e koje je uvjetovano okolinom u kojoj \u017eivi i interakcijama s drugim ljudima, \u017eivotinjama i stvarima koje ga okru\u017euju. Okolina i iskustva koja \u010dovjek do\u017eivljava tijekom \u017eivota oblikuju njegovu perspektivu, vrijednosti i stavove prema svijetu. Kroz ovo sam, uglavnom, htio i naglasiti koliko nam je svima va\u017eno odr\u017eati \u201ezdravo \u017eivotno okru\u017eenje\u201c.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

S obzirom da moja izjava nije dore\u010dena, ona u stvari predstavlja jednu od mogu\u0107ih perspektiva koje ukazuju na utjecaj okoline i iskustava na formiranje \u010dovjekove osobnosti i pona\u0161anja. Naime, \u010dovjek je kompleksno bi\u0107e koje se mo\u017ee razumjeti iz razli\u010ditih perspektiva, uklju\u010duju\u0107i i biolo\u0161ku, psiholo\u0161ku, sociolo\u0161ku, kulturnu i druge perspektive<\/strong>. Svaka od tih perspektiva doprinosi razumijevanju \u010dovjeka na odre\u0111eni na\u010din. Pa tako, dok biolo\u0161ka perspektiva nagla\u0161ava utjecaj genetike i neurolo\u0161kih procesa na \u010dovjekovo pona\u0161anje i osobnost, sociolo\u0161ka perspektiva ukazuje na utjecaj dru\u0161tvenih normi, kultura, i institucija na formiranje osobnosti i (po\u017eeljnog) dru\u0161tvenog pona\u0161anja.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Na tragu toga, sociolozi poput Emila Durkheima, Georga Simmela, Maxa Webera\u00a0 razmatrali su dru\u0161tvene i kulturalne \u010dimbenike koji oblikuju \u010dovjekovo pona\u0161anje i njegove interakcije s drugim ljudima, dok su s \u201edruge strane\u201c psiholozi Jean Piaget i Erik Erikson razmatrali utjecaj psiholo\u0161kih procesa i razvojnih stadija na formiranje li\u010dnosti i identiteta.<\/p>\n\n\n\n

Istra\u017eivanja su pokazala da su \u010dovjekovi emocionalni i kognitivni razvoj te njegovo pona\u0161anje \u010desto usko povezani s njegovom okolinom i iskustvima.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

S obzirom da je proces kreiranja mi\u0161ljenja ve\u0107 spomenut te da su tamo, kao utjecajnici, definirani izme\u0111u ostalog i vanjski faktori, spomenuti \u0107emo se samo onih, dru\u0161tveno naj\u010de\u0161\u0107ih.<\/p>\n\n\n\n

  • Princip dru\u0161tvenog dokaza<\/strong> odnosi se na sklonost ljudi da slijede postupke drugih, a posebno \u0107e se to doga\u0111ati kada slijedimo one koje percipiramo kao sli\u010dne sebi.<\/li>
  • Uvjetovano pona\u0161anje<\/strong> odnosno dru\u0161tveni dokaz mo\u017ee biti mo\u0107no sredstvo uvjetovanja, gdje ljudi prihva\u0107aju stavove ili se pona\u0161aju na odre\u0111eni na\u010din samo zato \u0161to to \u010dini ve\u0107ina ili neka autoritativna figura. To mo\u017ee rezultirati nedovoljnim razmi\u0161ljanjem i prilagodbom vlastitih stavova prema stvarnim uvjerenjima i vrijednostima.<\/li>
  • U\u010dinak manjine.<\/strong> Ovo je kognitivna gre\u0161ka koja se suprotstavlja principu dru\u0161tvenog dokaza. U\u010dinak manjine javlja se kada ljudi prihva\u0107aju stavove ili se pona\u0161aju na na\u010din koji je suprotan ve\u0107inskom mi\u0161ljenju ili pona\u0161anju, samo zato \u0161to to \u010dini mala, ali nagla\u0161ena manjina.<\/li>
  • Grupno mi\u0161ljenje<\/strong> je tendencija ljudi da uskla\u0111uju svoje stavove i pona\u0161anje s mi\u0161ljenjem ve\u0107ine kako bi izbjegli sukob ili odbacivanje. Ovo mo\u017ee ograni\u010diti individualno razmi\u0161ljanje i kreativnost te rezultirati konformizmom umjesto autenti\u010dnog izra\u017eavanja vlastitih stavova.<\/li>
  • Dru\u0161tvena potvrda. <\/strong>Ljudi \u010desto tra\u017ee potvrdu i prihva\u0107anje od drugih kako bi se osje\u0107ali sigurni i vrijedni. Ova potreba za socijalnom potvrdom mo\u017ee utjecati na na\u0161e stavove i pona\u0161anje, dovode\u0107i do prilagodbe onome \u0161to drugi o\u010dekuju umjesto vlastitim uvjerenjima i \u017eeljama.<\/li>
  • Konformitet <\/strong>je tendencija da se uskladimo s normama, pravilima i o\u010dekivanjima dru\u0161tva ili grupe kojoj pripadamo \u0161to mo\u017ee rezultirati potiskivanjem vlastitih ideja i vrijednosti te prihva\u0107anjem mi\u0161ljenja ve\u0107ine.<\/li><\/ul>\n\n\n\n

    Kada govorimo o vanjskim faktorima, va\u017eno je biti svjestan tih kognitivnih gre\u0161aka i uvjetovanja kako bismo se oslobodili njihovog utjecaja i promicali individualno razmi\u0161ljanje, autenti\u010dnost i razumijevanje vlastitih stavova i vrijednosti. Kriti\u010dko razmi\u0161ljanje, refleksija i otvorenost za razli\u010dite perspektive mogu pomo\u0107i u izbjegavanju tih zamki i dono\u0161enju informiranih odluka koje odra\u017eavaju na\u0161u pravu su\u0161tinu.<\/p>\n\n\n\n

    Kognicija, dubina kognicije i metakognicija<\/h2>\n\n\n\n

    Kognicija i dono\u0161enje mi\u0161ljenja, stavova i odluka su usko povezani, jer su kognitivni procesi klju\u010dni u dono\u0161enju odluka<\/strong>.\u00a0Kognicija se odnosi na na\u010din na koji mozak raspore\u0111uje i obra\u0111uje informacije, uklju\u010duju\u0107i procese poput pa\u017enje, percepcije, pam\u0107enja, mi\u0161ljenja i zaklju\u010divanja<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

    • Raspore\u0111ivanje informacija kognitivna je sposobnost raspore\u0111ivanja informacija, stvari ili radnji odre\u0111enim redoslijedom ili obrascem sukladno odre\u0111enim pravilima<\/li>
    • Pa\u017enju mo\u017eemo podijeliti u dvije kategorije, kao sposobnost koncentriranja na zadatak bez gubitka pa\u017enje (selektivna pa\u017enja) te sposobnost prebacivanja izme\u0111u dvije ili vi\u0161e aktivnosti ili izvora informacija (podjela pa\u017enje)<\/li><\/ul>\n\n\n\n

      Ove dvije kognitivne sposobnosti danas vrlo pouzdano mo\u017eemo \u201eizra\u010dunati\u201c kroz psihometrijske procjene.<\/p>\n\n\n\n

      Svi ovi procesi su va\u017eni u dono\u0161enju odluka, jer informacije koje osoba prikupi i kako ih obra\u0111uje imaju veliki utjecaj na kona\u010dnu odluku.<\/p>\n\n\n\n

      Postoje razli\u010diti modeli kognitivnih procesa koji se koriste u dono\u0161enju odluka, uklju\u010duju\u0107i model kognitivne hijerarhije, model kognitivnog udjela i model kognitivne reprezentacije. Svi ovi modeli se temelje na pretpostavci da ljudi koriste razli\u010dite kognitivne procese za obradu informacija i dono\u0161enje odluka.<\/p>\n\n\n

      \n
      \"\"<\/figure><\/div>\n\n\n

      Na primjer, model kognitivne hijerarhije sugerira da ljudi koriste mentalne mape kako bi organizirali informacije o problemu, a zatim koriste heuristike za dono\u0161enje odluka. Heuristike su brzi i u\u010dinkoviti na\u010dini dono\u0161enja odluka, ali mogu dovesti do pogre\u0161aka u zaklju\u010divanju i dono\u0161enju odluka. S druge strane, model kognitivnog udjela nagla\u0161ava da ljudi koriste pa\u017enju i koncentraciju za obradu informacija, a zatim donose odluke na temelju tih informacija.<\/p>\n\n\n\n

      Uz kogniciju, bitna je i dubina na\u0161e kognicije. Dubina kognicije se odnosi na razinu i slo\u017eenost obrade informacija u kognitivnom procesu<\/strong>. Odnosi se na na\u010din na koji osoba obra\u0111uje, razumijeva i interpretira informacije na dubljoj, analiti\u010dkoj razini umjesto na povr\u0161noj razini.<\/p>\n\n\n\n

      Dubina kognicije uklju\u010duje sposobnost analiziranja i sintetiziranja informacija, pronala\u017eenje veza i uzro\u010dno-posljedi\u010dnih odnosa, primjenu kriti\u010dkog razmi\u0161ljanja, razumijevanje konteksta i dubljih zna\u010denja, kao i refleksiju i svjesnost vlastitih misli i spoznaja.<\/p>\n\n\n\n

      Kada osoba obra\u0111uje informacije na dubljoj razini kognicije, ima tendenciju da razmi\u0161lja kriti\u010dki, postavlja pitanja, sagledava razli\u010dite perspektive, razmatra posljedice i implikacije te donosi dobro informirane zaklju\u010dke. Dublja razina kognitivne obrade \u010desto dovodi do temeljitijeg razumijevanja i bolje integracije novih informacija s postoje\u0107im znanjem.<\/p>\n\n\n\n

      Dubina kognicije tako\u0111er je povezana s metakognicijom<\/strong>, \u0161to je sposobnost svjesnog razumijevanja vlastitog razmi\u0161ljanja i razumijevanja kako se procesiraju informacije. Metakognitivne strategije omogu\u0107uju pojedincima da reflektiraju o svojim mislima, procjenjuju vlastito razumijevanje i prilago\u0111avaju svoje kognitivne procese kako bi postigli bolje rezultate.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

      Kada govorimo o matakogniciji, istra\u017eivanja pokazuju da osobe s grani\u010dnim poreme\u0107ajima mogu imati pote\u0161ko\u0107e u procjeni vlastite u\u010dinkovitosti u izvr\u0161avanju zadataka, kao i u prepoznavanju i rje\u0161avanju problema. Tako\u0111er imaju tendenciju da precijene svoje sposobnosti i da se ne pridr\u017eavaju metakognitivnih strategija kao \u0161to su samokontrola i planiranje, \u0161to mo\u017ee dovesti do lo\u0161ijeg izvr\u0161avanja zadataka.<\/p>\n\n\n\n

      Dakle, metakognicija kao sposobnost nam poma\u017ee da prepoznamo svoje snage i slabosti, da se prilagodimo i pobolj\u0161amo svoje performanse u razli\u010ditim situacijama. Kada nedostaje metakognitivna sposobnost, pojedinac ne mo\u017ee prilagoditi svoje pona\u0161anje, \u0161to mo\u017ee rezultirati pogre\u0161nim procjenama, dono\u0161enjem lo\u0161ih odluka i neuspjehom u postizanju ciljeva.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

      Kraj<\/h2>\n\n\n\n

      Ako i dalje mislite da danas nije te\u0161ko biti \u010dovjek, a jo\u0161 te\u017ee dijete i da ne postoji problem dono\u0161enja stavova, mi\u0161ljenja i zaklju\u010daka i kod \u201ekona\u010dno formirane osobe\u201c, a kako ne bi kod nekoga bez iskustva i znanja, onda \u0107u samo re\u0107i da nisam spomenuo ostale kontekste (zbog du\u017eine \u010dlanka zadr\u017eao sam se samo na onim psiholo\u0161kim)<\/em>. Povijesni kontekst, dru\u0161tveno politi\u010dke tenzije, socijalne disfunkcije, utjecaj medija i individualni faktori, kao vrlo bitni vanjski faktori, imaju utjecaj na sve i sve.<\/em><\/p>\n\n\n

      \n
      \"\"<\/figure><\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

      Gladijatori su 105. godina prije Krista, osvojile \u0161iroke narodne mase, a njihove borbe su postale najposje\u0107eniji doga\u0111aji u starom Rimu. Gladijatori koji su stekli popularnost i rekogniciju, i u kona\u010dnici pre\u017eivjeli, postali su prete\u010de dana\u0161njih influensera. No, to nije jedina paralela, u kontekstu dru\u0161tvenog dokaza, koji \u0107e se kasnije spominjati, a prepoznaju\u0107i popularnost i utjecaj […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":12894,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"om_disable_all_campaigns":false,"_monsterinsights_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0,"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-12893","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-blog"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/12893","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=12893"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/12893\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":12902,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/12893\/revisions\/12902"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/12894"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=12893"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=12893"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=12893"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}