Dvije vrlo \u010deste pristranosti su zabluda o nepovratnim tro\u0161kovima (engl. sunk cost fallacy) i obrambena atribucija (engl. defensive attribution).<\/strong> Iako zvu\u010di kao neki ekonomski problem, nije. Iako mo\u017ee postati! \ud83d\ude42 Problem je to na\u0161eg mozga, odnosno nas samih. Svima nam se to dogodilo barem jednom u \u017eivotu, a radi se o pogre\u0161ci u razmi\u0161ljanju koja se javlja kada se odluke temelje na ulo\u017eenom vremenu, novcu ili resursima koji su ve\u0107 utro\u0161eni, a ne na budu\u0107im (potencijalnim) izgledima za uspjeh. Ova se pogre\u0161ka javlja kada odlu\u010dimo nastaviti s projektom ili aktivno\u0161\u0107u koja se ne isplati, ali samo zato \u0161to smo ve\u0107 potro\u0161ili veliki iznos vremena, novca ili resursa.<\/strong><\/p>\n\n\n Svi smo imali priliku nastavljati \u201eulagati\u201c u projekte, aktivnosti, ljude, promjene\u2026 samo zato \u0161to smo do sada ve\u0107 ulo\u017eili ili veliki iznos sredstava ili vremena ili\u2026 Kako bi se izbjegla ova pogre\u0161ka u razmi\u0161ljanju, va\u017eno je fokusirati se na budu\u0107nost i razmotriti sve mogu\u0107nosti prije dono\u0161enja odluka.<\/strong> Tako\u0111er je va\u017eno osigurati da odluke budu utemeljene na realnim izgledima za uspjeh, a ne na ulo\u017eenim resursima koji su ve\u0107 potro\u0161eni.<\/p>\n\n\n\n Sunk cost falacy<\/em> uglavnom je povezan s funkcioniranjem mozga u smislu da se odluke o nastavku \u201eulaganja\u201c u ne\u0161to \u0161to se ne isplati mogu temeljiti na emocionalnoj reakciji na ve\u0107 utro\u0161ene resurse. Mozak mo\u017ee reagirati na gubitak utro\u0161enih resursa poput novca, vremena i napora kao na emocionalni gubitak, \u0161to mo\u017ee dovesti do \u017eelje da se nastavi s aktivno\u0161\u0107u samo kako bi se izbjegao osje\u0107aj gubitka.<\/strong><\/p>\n\n\n\n Osim toga, mozak mo\u017ee imati tendenciju da precjenjuje vrijednost onoga \u0161to je ve\u0107 potro\u0161eno i da podcjenjuje vrijednost budu\u0107ih izgleda za uspjeh. Ovo se mo\u017ee objasniti kognitivnom pristranosti nazvanoj “Endowment effect”, \u0161to zna\u010di da smo skloniji precijeniti vrijednost stvari koje su ve\u0107 u na\u0161em vlasni\u0161tvu u usporedbi s onima koje nisu. <\/strong>Ruku na srce, mnogi od nas su poku\u0161ali prodati auto za dvostruko ve\u0107u vrijednost, jer je na\u0161. \ud83d\ude42<\/p>\n\n\n\n Insula je jo\u0161 uvijek \u201epredmet\u201c istra\u017eivanja, no za sada se mo\u017ee re\u0107i da je dio mozga koji se nalazi duboko u lateralnoj fisuri mozga, izme\u0111u temporalnog i frontalnog re\u017enja. Insula je povezana s razli\u010ditim funkcijama, uklju\u010duju\u0107i osjetila okusa i boli, emocionalne regulacije, socijalne interakcije te svijesti o na\u0161em tijelu.<\/p>\n\n\n\n Igra va\u017enu ulogu u procesiranju emocija, kao \u0161to su osje\u0107aj srama, ljutnje i stresa te ima klju\u010dnu ulogu u prepoznavanju i obradi informacija o tijelu, uklju\u010duju\u0107i bol i glad.<\/strong><\/p>\n\n\n\n Zbog svoje uloge u emocionalnom procesiranju, insula je \u010desto povezana s razli\u010ditim mentalnim poreme\u0107ajima, kao \u0161to su anksioznost, depresija, socijalni poreme\u0107aji i ovisnosti. Insula je tako\u0111er povezana s kognitivnim procesima, kao \u0161to su dono\u0161enje odluka i procjena rizika.<\/strong><\/p>\n\n\n\n Obrambenu atribuciju koristimo uglavnom u dva slu\u010daja.<\/p>\n\n\n\n Prvi kada \u017eelimo zadr\u017eati osje\u0107aj kontrole nad na\u0161im \u017eivotom<\/strong>. Istra\u017eivanja pokazuju da je ve\u0107ina nas sklona podcijeniti koliko slu\u010dajni doga\u0111aji mogu oblikovati na\u0161e \u017eivote. U takvim slu\u010dajevima \u201enatjeramo\u201c na\u0161 mozak da izmisli neki razra\u0111eni uzrok te time, na neki na\u010din, podcijeni mo\u0107 da netko ima manje ili vi\u0161e sre\u0107e u \u017eivotu i da neke stvari jednostavno mogu krenuti po zlu, jer mogu. \ud83d\ude42 Na primjer, netko je oplja\u010dkan ili je imao neku nezgodu. Ili ga je jednostavno \u201elupio\u201c infarkt. U takvim situacijama pribjegavamo obja\u0161njenjima da je oplja\u010dkan jer, eto, kasno je iza\u0161ao van ili ga je \u201elupio\u201c infarkt jer je nezdravo \u017eivio, a ne zato \u0161to je to stvarno bio slu\u010dajni doga\u0111aj. Naravno da je sve to vjerojatno, ali nama je puno jednostavnije ako smo to racionalizirali na na\u010din da se nama ne mo\u017ee dogoditi jer mi jednostavno to tako ne radimo. Ljudi ne vole nepredvidljivost i slu\u010dajnost. Jer nepredvidljivost i slu\u010dajnost je neizvjesnost, a neizvjesnost ne volimo.<\/p>\n\n\n\n Drugi slu\u010daj obrambene atribucije je u slu\u010daju eksternalizacije krivnje.<\/strong> U ovom slu\u010daju, obrambena atribucija je psiholo\u0161ki koncept koji se odnosi na tendenciju da prebacujemo odgovornost za neuspjeh na vanjske \u010dimbenike, dok se uspjeh pripisuje unutarnjim \u010dimbenicima. Pa tako, nismo pali na ispitu jer nismo u\u010dili nego su pitanja bila te\u0161ka.<\/p>\n\n\n\n Op\u0107enito, obrambena atribucija je povezana s psiholo\u0161kim konceptima kao \u0161to su samoprihva\u0107anje i samoza\u0161tita. To je na\u010din kako \u0107emo za\u0161titi svoje samopo\u0161tovanje ili izbje\u0107i negativne emocije kao \u0161to su osje\u0107aji krivnje ili srama.<\/strong><\/p>\n\n\n\n Naravno, upotreba obrambene atribucije mo\u017ee dovesti do toga da ne preuzmemo odgovornost za svoje postupke i ne radimo na unaprje\u0111enju na\u0161ih vje\u0161tina ili pobolj\u0161anju svojih postignu\u0107a, \u0161to \u0107e posljedi\u010dno utjecati na na\u0161u sposobnost suo\u010davanja s budu\u0107im izazovima i stvaranja osje\u0107aja kontrole nad na\u0161im \u017eivotima.<\/strong> A gubitak kontrole tek postaje problem\u2026<\/p>\n\n\n\n Psiholozima je obrambena atribucija zanimljiva sa stanovi\u0161ta kako percipiramo i tuma\u010dimo doga\u0111aje u svom \u017eivotu \u0161to je bitno od obrazovanja, privatnog \u017eivota do posla kada se tek suo\u010davamo s izazovima i moramo donositi odluke koje \u0107e utjecati na na\u0161 \u017eivot i karijeru.<\/p>\n\n\n\n Obrambena atribucija, uglavnom je, povezana s aktivacijom odre\u0111enih dijelova mozga kao \u0161to su prefrontalni korteks, insula i amigdala.<\/p>\n\n\n\n Dok je prefrontalni korteks povezan s kognitivnom kontrolom, odlu\u010divanjem i planiranjem te se smatra da je uklju\u010den i u proces obrambene atribucije kroz regulaciju emocija i motivaciju.<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\nZabluda o nepovratnim tro\u0161kovima<\/h2>\n\n\n\n
![\"\"](\"https:\/\/deepproject.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/1.jpg\")
<\/figure><\/div>\n\n\n
<\/strong>Ova kognitivna gre\u0161ka na\u0161eg mozga \u010desto \u0107e biti povezana s psiholo\u0161kim \u010dimbenicima kao \u0161to su strah od neuspjeha, gubitka ili odustajanja te osje\u0107aja da je ulaganje vrijedno samo ako se vidi rezultat, bez obzira na to koliko je potrebno za postizanje tog rezultata.<\/p>\n\n\n\nInsula<\/h2>\n\n\n
![\"\"](\"https:\/\/deepproject.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/2.jpg\")
<\/figure><\/div>\n\n\n
Istra\u017eivanja su pokazala da aktivacija odre\u0111enih dijelova mozga, poput insule, mo\u017ee biti povezana sa zabludom o nepovratnim tro\u0161kovima. Insula je dio mozga koji se aktivira tijekom emocionalnih reakcija, uklju\u010duju\u0107i osje\u0107aj gubitka i stresa<\/strong>. Kada se suo\u010dimo s odlukama o nastavku ulaganja u ne\u0161to \u0161to se ne isplati, insula mo\u017ee biti aktivirana, \u0161to \u0107e ote\u017eati dono\u0161enje racionalnih odluka.<\/p>\n\n\n\nObrambena atribucija<\/h2>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/deepproject.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/3.jpg\")
<\/figure><\/div>\n\n\nI opet amigdala<\/h2>\n\n\n\n