{"id":12806,"date":"2023-03-02T00:00:00","date_gmt":"2023-03-01T23:00:00","guid":{"rendered":"https:\/\/staging.deepproject.hr\/poslovno-odlucivanje-strahovi-kognicija-socijalni-faktori-teorija-igara-lego-serious-play\/"},"modified":"2025-10-20T12:41:01","modified_gmt":"2025-10-20T11:41:01","slug":"poslovno-odlucivanje-strahovi-kognicija-socijalni-faktori-teorija-igara-lego-serious-play","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/poslovno-odlucivanje-strahovi-kognicija-socijalni-faktori-teorija-igara-lego-serious-play\/","title":{"rendered":"Poslovno odlu\u010divanje. Strahovi. Kognicija. Socijalni faktori. Teorija igara. LEGO\u00ae SERIOUS PLAY\u00ae."},"content":{"rendered":"

Kod dono\u0161enja (poslovnih) odluka pretpostavlja se i pretpostavljamo da u taj proces ulazimo kao svjesne, racionalne i logi\u010dke osobe koje \u010dine ono \u0161to smatraju da je najbolje. Sljede\u0107i primjer \u0107e pokazati kako individualna te\u017enja za onim \u0161to nam se \u010dini racionalnim proizvodi kolektivno pora\u017eavaju\u0107i rezultat.<\/strong> Svaka osoba u ovom primjeru \u010dini ono \u0161to smatra najboljim, me\u0111utim ishod je u kona\u010dnici lo\u0161 za sve sudionike. Iako je logika \u201ena\u0161ih\u201c sudionika to\u010dna, poku\u0161aji da donesu ispravne odluke djeluje negativno na sve odnosno na samu isplativost odluka.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Primjer navedenog nalazimo u tzv. Zatvorenikovoj dilemi. Hipotetski slu\u010daj mo\u017ee se na\u0107i u knjizi Hargravesa i Varoufakisa.<\/p>\n\n\n\n

Zatvorenikova dilema je, izme\u0111u ostalog, klasi\u010dni problem iz teorije igara koji se koristi za ilustraciju koncepta suradnje i konkurencije. Problem se \u010desto koristi u psihologiji, ekonomiji i filozofiji kako bi se istra\u017eila dinamika dono\u0161enja odluka.<\/p>\n\n\n\n

Prema zatvorenikovoj dilemi, dvojica zatvorenika su uhi\u0107ena i smje\u0161teni u odvojene \u0107elije. Tu\u017eitelj ima dovoljno dokaza da optu\u017ei obojicu za zlo\u010din, ali nema dovoljno dokaza za njihovu osudu. Tu\u017eitelj se stoga obra\u0107a svakom zatvoreniku pojedina\u010dno i nudi im smanjenje kazne ako priznaju zlo\u010din i optu\u017ee svog suu\u010desnika. Ako obojica priznaju, kazne \u0107e biti manje nego da obojica \u0161ute. Ako samo jedan prizna, a drugi ne, onaj koji prizna \u0107e biti nagra\u0111en s jo\u0161 manjom kaznom, dok \u0107e drugi dobiti najte\u017eu kaznu. Ako obojica \u0161ute, tu\u017eitelj \u0107e imati dovoljno dokaza samo za manju optu\u017ebu i obojica \u0107e dobiti kra\u0107u kaznu.<\/p>\n\n\n\n

Zatvorenikova dilema pokazuje da, iako bi najbolje rje\u0161enje za obojicu zatvorenika bilo da \u0161ute i ne optu\u017euju jedan drugoga, svaki pojedinac ima motivaciju da izda drugoga kako bi sebi osigurao bolji ishod. Me\u0111utim, ako obojica sura\u0111uju i \u0161ute, mogu posti\u0107i najbolji mogu\u0107i ishod za obojicu.<\/p>\n\n\n\n

Kada govorimo o zatvorenikovoj dilemi, ona je o\u010diti primjer procesa dono\u0161enja odluka. \u010cesto se koristi kao model za istra\u017eivanje ljudskog dono\u0161enja odluka u situacijama u kojima su igra\u010di suo\u010deni s neizvjesno\u0161\u0107u i rizikom.<\/p>\n\n\n\n

Kada se igra zatvorenikova dilema, igra\u010di moraju uzeti u obzir nekoliko razli\u010ditih \u010dimbenika pri dono\u0161enju odluke, kao \u0161to su vjerojatnost da drugi igra\u010d izda, vjerojatnost da \u0107e se drugi igra\u010d odlu\u010diti sura\u0111ivati i nagrade i kazne povezane s razli\u010ditim odlukama.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Sli\u010dno tome, u procesu dono\u0161enja odluka, pojedinac tako\u0111er mora uzeti u obzir razli\u010dite \u010dimbenike, kao \u0161to su vjerojatnost da \u0107e se ne\u0161to dogoditi, potencijalni ishodi i rizici povezani s razli\u010ditim odlukama. U oba slu\u010daja, odluka koju igra\u010d ili pojedinac donose ovisi o nizu slo\u017eenih \u010dimbenika, uklju\u010duju\u0107i emocionalne, kognitivne i socijalne faktore.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Studije su pokazale da ljudi \u010desto donose odluke koje se mogu opisati zatvorenikovom dilemom u situacijama u kojima se nalaze u neizvjesnosti i riziku. Tako\u0111er je pokazano da ljudi \u010desto izabiru \u201eizdaju\u201c u ovakvim situacijama, iako je to u kona\u010dnici manje korisno za sve uklju\u010dene.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

U tom smislu, zatvorenikova dilema mo\u017ee nam pomo\u0107i da bolje razumijemo kako ljudi donose odluke u slo\u017eenim situacijama i kako se njihove odluke odra\u017eavaju na njihove nagrade i kazne.<\/p>\n\n\n\n

Poslovno iskustvo<\/h2>\n\n\n\n

Poslovno iskustvo igra va\u017enu ulogu u procesu dono\u0161enja odluka u poslovnom svijetu. Iskusni menad\u017eeri i lideri imaju ve\u0107u vjerojatnost da \u0107e donijeti dobre odluke u slo\u017eenim situacijama, jer su razvili sposobnosti procjene rizika i mogu\u0107nosti, kao i sposobnosti procjene va\u017enosti i prioriteta razli\u010ditih \u010dimbenika.<\/strong><\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n

Poslovno iskustvo tako\u0111er omogu\u0107uje menad\u017eerima da lak\u0161e prepoznaju obrasce i trendove u poslovanju, kao i da predvide mogu\u0107e budu\u0107e doga\u0111aje i utjecaje na poslovanje. Osim toga, iskustvo mo\u017ee pomo\u0107i menad\u017eerima da bolje razumiju tr\u017ei\u0161te, konkurenciju i druge vanjske \u010dimbenike koji mogu utjecati na poslovanje.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Me\u0111utim, iskustvo mo\u017ee imati i svoje ograni\u010denje. Menad\u017eeri koji se oslanjaju samo na svoje iskustvo mogu propustiti nove ideje i perspektive, te se mogu te\u0161ko prilago\u0111avati brzim promjenama u poslovnom okru\u017eenju.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Stoga je va\u017eno kombinirati iskustvo s kriti\u010dkim razmi\u0161ljanjem, otvorenim umom i sposobno\u0161\u0107u u\u010denja,\u00a0 a sve kako bi se donijele najbolje odluke.<\/p>\n\n\n\n

Uz navedeno iskustvo, kao jedan od \u201eresursa\u201c te kriti\u010dko mi\u0161ljenje, kasnije \u0107emo se zadr\u017eati i na spomenutim emocionalnim, kognitivnim i socijalnim faktorima.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Strukturirani pristup dono\u0161enju odluka<\/h2>\n\n\n\n

Dono\u0161enje odluka je slo\u017eeni proces u kojem pojedinac ili grupa treba odabrati najbolju opciju izme\u0111u vi\u0161e mogu\u0107nosti. Ovaj proces uklju\u010duje razli\u010dite korake, uklju\u010duju\u0107i identifikaciju problema, prikupljanje i analizu podataka i informacija, procjenu alternativa i dono\u0161enje kona\u010dne odluke.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Dono\u0161enje odluka je prisutno u svim aspektima \u017eivota, od osobnih odluka, kao \u0161to su odabir karijere ili odabir partnera, do poslovnih odluka, kao \u0161to su odabir proizvoda za prodaju ili odabir strategije za rast tvrtke. U\u010dinkovito dono\u0161enje odluka klju\u010dno je za uspjeh i zadovoljstvo pojedinca ili organizacije.<\/p>\n\n\n\n

Postoje razli\u010dite tehnike i metode koje se mogu koristiti u procesu dono\u0161enja odluka, uklju\u010duju\u0107i SWOT analizu, Decission tree<\/em>, matricu prioriteta te Cost benefit analiza<\/em>. U\u010dinkoviti decission makeri<\/em> \u010desto kombiniraju ove tehnike kako bi stvorili cjelovitu sliku problema i donijeli, prije svega, informirane odluke.<\/p>\n\n\n\n

U nastavku su prikazani strukturirani pristupi koji se mogu koristiti u procesu dono\u0161enja odluka.<\/p>\n\n\n\n

  • SWOT analiza: Uklju\u010duje analizu snaga, slabosti, prilika i prijetnji \u0161to poma\u017ee donositelju odluka da procijeni situaciju i identificira klju\u010dne \u010dimbenike koji \u0107e utjecati na njihovu odluku.<\/li>
  • Decission tree: Uklju\u010duje izradu dijagrama koji prikazuje svaku mogu\u0107u odluku i njene posljedice \u0161to poma\u017ee donositelju odluke da vizualizira mogu\u0107nosti i procijeni njihove (mogu\u0107e) posljedice.<\/li>
  • Matrica prioriteta: Koristimo ju za rangiranje mogu\u0107nosti prema va\u017enosti i utjecaju na ciljeve \u0161to poma\u017ee donositelju odluka da usmjeri svoju pa\u017enju na najva\u017enije mogu\u0107nosti.<\/li>
  • Cost benefit analiza<\/em>: Uklju\u010duje procjenu tro\u0161kova i koristi svake mogu\u0107nosti \u0161to poma\u017ee donositelju odluka da procijeni koliko \u0107e koja opcija ko\u0161tati i koliko \u0107e koristi donijeti.<\/li>
  • Teorija igara: Koristi se za dono\u0161enje odluka u situacijama u kojima odluka jedne strane utje\u010de na druge \u0161to poma\u017ee donositelju odluka da predvidi pona\u0161anje drugih strana i da donese odluku koja je najbolja za sve.<\/strong><\/li>
  • Kriti\u010dko razmi\u0161ljanje: Iako \u0107e ovo netko nazvati tehnikom, kriti\u010dko razmi\u0161ljanje je ljudska vje\u0161tina (engl. Soft skill) i uklju\u010duje analizu argumenata i informacija kako bi se procijenila njihova vjerodostojnost i valjanost. Isto poma\u017ee donositelju odluka da donese informiranu odluku temeljenu na \u010dinjenicama.<\/strong><\/li><\/ul>\n\n\n\n

    Kako na\u0161 mozak funkcionira kod dono\u0161enja odluka?<\/h2>\n\n\n\n

    Kod dono\u0161enja odluka sudjeluje nekoliko mo\u017edanih regija. Sudjeluju one koje nam \u201estvarno trebaju\u201c, ali i one zbog kojih sve mo\u017ee po\u0107i po zlu.<\/p>\n\n\n\n

    Tri glavne regije koje su uklju\u010dene u dono\u0161enje odluka su, ve\u0107 nekoliko puta spominjani (u na\u0161im dosada\u0161njim blogovima), prefrontalni korteks koji je i najvi\u0161e povezan s dono\u0161enjem odluka, zadu\u017een je i za planiranje. No, uz prefrontalni korteks sudjeluje i amigdala, dio mozga kojeg \u201eve\u017eemo\u201c uz strah i anksioznost. <\/strong>Tu je jo\u0161 i hipotalamus koj regulira razli\u010dite fiziolo\u0161ke procese poput spavanja, reproduktivnog procesa i apetita, ali ima i va\u017enu ulogu u reguliranju emocija.<\/p>\n\n\n\n

    U naravi, ako je odluka vezana npr. uz izbor hrane, aktivirat \u0107e se amigdala. Amigdalu ve\u017eemo i uz intuitivno odlu\u010divanje. Racionalno i logi\u010dko razmi\u0161ljanje uklju\u010duje aktivaciju prefrontalnog korteksa. No, da li su stvari, pogotovo kod odlu\u010divanja, uvijek crne ili bijele? Jesmo li uvijek kod odlu\u010divanja li\u0161eni osje\u0107aja?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

    \u0160to mo\u017ee po\u0107i po zlu?<\/h1>\n\n\n\n

    Strahovi<\/h2>\n\n\n
    \n
    \"\"<\/figure><\/div>\n\n\n

    Dono\u0161enje odluka \u010desto je povezano sa strahovima.<\/strong> Strahovi mogu utjecati na na\u0161e odluke na razli\u010dite na\u010dine, kao npr.:<\/p>\n\n\n\n

    • Strah od promjena: Ponekad se bojimo donositi odluke koje \u0107e promijeniti na\u0161e \u017eivote ili navike jer ne znamo \u0161to o\u010dekivati \u200b\u200bili se bojimo da ne\u0107emo biti u mogu\u0107nosti nositi se s posljedicama te odluke.<\/li>
    • Strah od neuspjeha: Bojimo se donijeti odluku koja bi mogla zavr\u0161iti neuspjehom i dovesti do gubitka novca, ugleda ili bilo kojih drugih resursa. Ovaj strah mo\u017ee nas natjerati da se suzdr\u017eavamo od dono\u0161enja odluka ili da se odlu\u010dimo za sigurne, ali manje u\u010dinkovite opcije.<\/li>
    • Strah od odbijanja: Ponekad se bojimo dono\u0161enja odluke koja \u0107e nas izlo\u017eiti kritici ili odbijanju od drugih ljudi. Ovaj strah mo\u017ee nas natjerati da se suzdr\u017eavamo od dono\u0161enja odluka ili da se odlu\u010dimo za opcije koje su manje rizi\u010dne, ali mo\u017eda nisu najbolje za nas.<\/li>
    • Strah od nepoznatog: Ponekad se bojimo donijeti odluku koja \u0107e nas izlo\u017eiti nepoznatim situacijama, ljudima ili okru\u017eenjima. Ovaj strah mo\u017ee nas natjerati da se suzdr\u017eavamo od dono\u0161enja odluka ili da se odlu\u010dimo za opcije koje su nam poznate, ali mo\u017eda nisu najbolje za nas.<\/li><\/ul>\n\n\n\n

      Daljnji problem strahova je da su ve\u0107inom nau\u010deni \u0161to u naravi zna\u010di da se ne ra\u0111amo sa strahovima ve\u0107 ih razvijamo tijekom \u017eivota odnosno kroz na\u0161e iskustvo. Strahovi se mogu nau\u010diti na razli\u010dite na\u010dine kao \u0161to su:<\/p>\n\n\n\n

      • Iskustveni strahovi: Ako smo imali lo\u0161a iskustva u pro\u0161losti, mo\u017eemo razviti strah od ponavljanja tih iskustava u budu\u0107nosti (pa i strah od dono\u0161enja odluka).<\/li>
      • Kroz modeliranje \u0107emo nau\u010diti strahove promatranjem drugih ljudi koji se boje odre\u0111enih stvari ili situacija. Npr. ako se na\u0161 prijatelj boja psa u djetinjstvu, vjerojatno \u0107emo se i mi bojati.<\/li>
      • Strahovi mogu biti uzrokovani i verbalnom sugestijom pri \u010demu \u0107e nas ljudi upla\u0161iti i mogu\u0107e razviti strahove kod nas ukoliko \u0107e o tim strahovima pri\u010dati.<\/li><\/ul>\n\n\n\n

        Kognicija<\/h2>\n\n\n\n

        Kognicija i dono\u0161enje odluka su usko povezani, jer su kognitivni procesi klju\u010dni u dono\u0161enju odluka<\/strong>. Kognicija se odnosi na na\u010din na koji mozak raspore\u0111uje i obra\u0111uje informacije, uklju\u010duju\u0107i procese poput pa\u017enje, percepcije, pam\u0107enja, mi\u0161ljenja i zaklju\u010divanja<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

        • Raspore\u0111ivanje informacija kognitivna je sposobnost raspore\u0111ivanja informacija, stvari ili radnji odre\u0111enim redoslijedom ili obrascem sukladno odre\u0111enim pravilima<\/li>
        • Pa\u017enju mo\u017eemo podijeliti u dvije kategorije, kao sposobnost koncentriranja na zadatak bez gubitka pa\u017enje (selektivna pa\u017enja) te sposobnost prebacivanja izme\u0111u dvije ili vi\u0161e aktivnosti ili izvora informacija (podjela pa\u017enje)<\/li><\/ul>\n\n\n\n

          Ove dvije kognitivne sposobnosti danas vrlo pouzdano mo\u017eemo \u201eizra\u010dunati\u201c kroz psihometrijske procjene.<\/p>\n\n\n\n

          Svi ovi procesi su va\u017eni u dono\u0161enju odluka, jer informacije koje osoba prikupi i kako ih obra\u0111uje imaju veliki utjecaj na kona\u010dnu odluku.<\/p>\n\n\n\n

          Postoje razli\u010diti modeli kognitivnih procesa koji se koriste u dono\u0161enju odluka, uklju\u010duju\u0107i model kognitivne hijerarhije, model kognitivnog udjela i model kognitivne reprezentacije. Svi ovi modeli se temelje na pretpostavci da ljudi koriste razli\u010dite kognitivne procese za obradu informacija i dono\u0161enje odluka.<\/p>\n\n\n\n

          Na primjer, model kognitivne hijerarhije sugerira da ljudi koriste mentalne mape kako bi organizirali informacije o problemu, a zatim koriste heuristike za dono\u0161enje odluka. Heuristike su brzi i u\u010dinkoviti na\u010dini dono\u0161enja odluka, ali mogu dovesti do pogre\u0161aka u zaklju\u010divanju i dono\u0161enju odluka. S druge strane, model kognitivnog udjela nagla\u0161ava da ljudi koriste pa\u017enju i koncentraciju za obradu informacija, a zatim donose odluke na temelju tih informacija.<\/p>\n\n\n\n

          Kognitivne pristranosti<\/h2>\n\n\n\n

          Dono\u0161enje odluka tako\u0111er mo\u017ee biti pod utjecajem kognitivnih pristranosti, koje su sistematski obrasci pogre\u0161nog razmi\u0161ljanja koji mogu dovesti do dono\u0161enja pogre\u0161nih odluka. Primjeri kognitivnih pristranosti uklju\u010duju potvr\u0111ivanje predrasuda, raspolo\u017eivost heuristike i tendenciju izbjegavanja gubitka.<\/p>\n\n\n\n

          Uz to, istra\u017eivanja su pokazala da stres i emocije mogu utjecati na kognitivne procese i dono\u0161enje odluka. Stres mo\u017ee dovesti do usmjerenosti na kratkoro\u010dne ciljeve i izazvati nagle odluke, dok emocije mogu utjecati na percepciju i vrednovanje informacija te mogu utjecati na dono\u0161enje odluka.<\/p>\n\n\n\n

          Uz sve to, va\u017eno je istaknuti da kognitivni procesi ne djeluju neovisno o konteksta u kojem se donosi odluka, ve\u0107 su povezani s kontekstom, ciljevima i vrijednostima pojedinca.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

          Socijalni faktori<\/h2>\n\n\n\n

          Socijalni faktori mogu imati zna\u010dajan utjecaj kod dono\u0161enja odluka gdje \u0107e na\u0161a percepcija okoline i konteksta utjecati na na\u010din kako \u0107emo donijeti ili donosimo odluke. Neki od socijalnih faktora koji mogu utjecati na dono\u0161enje odluka su:<\/p>\n\n\n\n

          • Grupna dinamika \u2013 pritisak da se pridru\u017eimo mi\u0161ljenju ve\u0107ine<\/li>
          • Konformizam \u2013 gdje je dono\u0161enje odluka povezano s pridr\u017eavanjem normi i vrijednosti koje su prihva\u0107ene u na\u0161oj kulturi, zajednici ili (poslovnoj) grupi.<\/li>
          • Autoritet<\/li>
          • Utjecaj skupine \u2013 pri \u010demu smo prilagoditi svoje pona\u0161anje kako bi smo se uklopili ili priklonili dru\u0161tvu ili skupini ljudi s kojima radimo.<\/li>
          • Emocionalni faktori<\/li><\/ul>\n\n\n\n

            Prevencija?<\/h2>\n\n\n
            \n
            \"\"<\/figure><\/div>\n\n\n

            Psihologija \u00a0nam mo\u017ee pomo\u0107i u razumijevanju \u010dimbenika koji doprinose lo\u0161em odlu\u010divanju. Primjerice, istra\u017eivanja su pokazala da su ljudi skloniji donositi odluke koje se temelje na emocionalnim faktorima, a manje na \u010dinjenicama i racionalnom razmi\u0161ljanju. Tako\u0111er, ljudi su skloniji padu u zamku potvr\u0111ivanja (eng. Confirmation bias), koja se odnosi na tendenciju ljudi da tra\u017ee informacije koje podr\u017eavaju njihovo ve\u0107 usvojeno mi\u0161ljenje i ignoriraju informacije koje bi ih mogle dovesti do druga\u010dijeg zaklju\u010dka. Razumijevanje ovih faktora mo\u017ee pomo\u0107i u izradi protokola i strategija koji \u0107e pomo\u0107i u prevenciji lo\u0161eg poslovnog odlu\u010divanja.<\/p>\n\n\n\n

            Tako\u0111er, psihologija mo\u017ee pomo\u0107i u razvoju programa u\u010denja i razvoja zaposlenike koji \u0107e ih nau\u010diti bolje donositi odluke. Na primjer, razvijanje kriti\u010dkog mi\u0161ljenja, kao jedne od divnih ljudskih vje\u0161tina, mo\u017ee pomo\u0107i zaposlenicima da se suo\u010de s zamkom potvr\u0111ivanja i pobolj\u0161aju svoju sposobnost procjene rizika i nagra\u0111ivanja.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

            Tre\u0107e, psihologija mo\u017ee pomo\u0107i u razvoju procesa dono\u0161enja odluka koji \u0107e smanjiti mogu\u0107nost lo\u0161eg odlu\u010divanja. Primjerice, upotreba razli\u010ditih analiti\u010dkih alata, poput statisti\u010dkih modela, analize tro\u0161kova i koristi i sli\u010dno, mo\u017ee pomo\u0107i u boljem razumijevanju i procjeni rizika i nagra\u0111ivanja.<\/p>\n\n\n\n

            Kriti\u010dko mi\u0161ljenje<\/h2>\n\n\n\n

            S poslovnog aspekta gledano, zaposlenici s razvijenim kriti\u010dkim mi\u0161ljenjem sposobni su rije\u0161iti slo\u017eene probleme, donositi informirane odluke i, \u0161to je danas vrlo bitno, prilagoditi se okolnostima koje su danas sve promjenjivije. Uostalom, svi smo odlu\u010dili agilno poslovati i pona\u0161ati se.<\/p>\n\n\n\n

            Sam proces kriti\u010dkog mi\u0161ljenja uklju\u010duje nekoliko koraka:<\/p>\n\n\n\n

            • identificiranje problema,<\/li>
            • prikupljanje informacija i podataka vezanih uz odre\u0111eni problem ili situaciju,<\/li>
            • ocjenjivanje to\u010dnosti, relevantnosti i pouzdanosti informacija te<\/li>
            • analizu tih istih informacija,<\/li>
            • posljedi\u010dno bi trebali znati\/imati\/generirati mogu\u0107a rje\u0161enja ili imati argumente za protiv, i na koncu,<\/li>
            • sagledati sve iz razli\u010ditih perspektiva i biti svjesni na\u0161ih predrasuda.<\/li><\/ul>\n\n\n\n

              Kompletan proces \u0107e zavr\u0161iti s:<\/p>\n\n\n\n

              • dono\u0161enjem (dobro obrazlo\u017eene) odluke ili zaklju\u010dka na temelju analize te<\/li>
              • procjenom u\u010dinkovitosti same odluke.<\/li><\/ul>\n\n\n\n

                Na kraju bi svi trebali biti dovoljno otvoreni za reviziju svega ukoliko je potrebno.<\/p>\n\n\n\n

                Kriti\u010dko razmi\u0161ljanje zahtijeva otvorenost, skepticizam i predanost dono\u0161enju odluka temeljenih, prije svega, na dokazima. U cijeloj toj \u201epri\u010di\u201c vrlo je bitno ostati nepristran i razmotriti sve relevantne informacije prije dono\u0161enja zaklju\u010dka.<\/p>\n\n\n\n

                Za\u0161to je te\u0161ko ostati nepristran, odnosno racionalan?<\/h2>\n\n\n\n

                Op\u0107enito u \u017eivotu, te\u0161ko je ostati nepristran i racionalan, pogotovo \u0161to \u010dovjek ima tendenciju biti iracionalan.
                Sklonost iracionalnosti kod ljudi slo\u017een je fenomen na koji utje\u010du brojni \u010dimbenici, uklju\u010duju\u0107i kognitivne predrasude, emocije i tzv. \u201emotivirano zaklju\u010divanje\u201c. Nije ograni\u010den na odre\u0111eni dio mozga, ve\u0107 je rezultat interakcije izme\u0111u razli\u010ditih regija i procesa u mozgu.<\/p>\n\n\n\n

                Na primjer, amigdala, koja je klju\u010dni dio \u201eemocionalnog mozga\u201c, mo\u017ee utjecati na na\u0161e odluke i pona\u0161anje stvaraju\u0107i osje\u0107aje straha ili zadovoljstva kao odgovor na odre\u0111ene podra\u017eaje. Kada do\u017eivimo sna\u017ene emocije, one mogu nadja\u010dati na\u0161e racionalne procese razmi\u0161ljanja i navesti nas da djelujemo na iracionalan na\u010din. Prefrontalni korteks, koji je odgovoran za \u201eizvr\u0161ne funkcije\u201c kao \u0161to su dono\u0161enje odluka, reguliranje emocija tako\u0111er mo\u017ee igrati ulogu u iracionalnosti.<\/p>\n\n\n\n

                Na predrasude i heuristike koje pridonose iracionalnom razmi\u0161ljanju tako\u0111er utje\u010de na\u010din na koji na\u0161 mozak obra\u0111uje informacije, kao \u0161to je kori\u0161tenje kognitivnih pre\u010daca ili oslanjanje na pro\u0161la iskustva i o\u010dekivanja. Uz to, motivirano zaklju\u010divanje ili sklonost dono\u0161enju unaprijed stvorenog zaklju\u010dka tako\u0111er mo\u017ee pridonijeti iracionalnom razmi\u0161ljanju. Motivirano rasu\u0111ivanje vrsta je kognitivne pristranosti koja se odnosi na sklonost pojedinaca da do\u0111u do zaklju\u010daka koji su vo\u0111eni njihovim emocionalnim ili osobnim interesima, a ne objektivnim dokazima. Ili drugim rije\u010dima, kod situacija u kojima mo\u017eemo prepoznati \u201ena\u0161 problem\u201c, osloniti se na to, imamo dobru \u0161ansu da prosu\u0111ujemo vrlo motivirano.<\/p>\n\n\n\n

                Za\u0161to je nekim ljudima te\u0161ko donijeti odluku?<\/h2>\n\n\n\n

                Neki od mogu\u0107ih razloga mogu biti nedostatak informacija, strah od neuspjeha, nedostatak samopouzdanja, nedostatak vje\u0161tine dono\u0161enje odluka te emocionalna uklju\u010denost.<\/p>\n\n\n\n

                Dodatni problem mo\u017ee biti i previ\u0161e opcija i\/ili nedostatak vremena.<\/p>\n\n\n\n

                U\u010denje kao pomo\u0107 kod dono\u0161enja odluka<\/h2>\n\n\n\n

                Ranije smo spomenuli kako psihologija odnosno psiholo\u0161ki pristup mo\u017ee zaposlenicima pomo\u0107i kod u\u010denja i razvoja u kontekstu dono\u0161enja odluka.
                Kroz u\u010denje dobivamo mogu\u0107nost da bolje razumijemo svoje mogu\u0107nosti i ograni\u010denja te da mo\u017eemo napraviti informirani izbor.
                Tako\u0111er, u\u010denje nam tako\u0111er omogu\u0107uje da razvijemo sposobnost kriti\u010dkog razmi\u0161ljanja, \u0161to je klju\u010dno za dono\u0161enje informiranih odluka. Kriti\u010dko razmi\u0161ljanje nam omogu\u0107uje da procijenimo argumente i dokaze koji se odnose na razli\u010dite opcije te da donesemo odluku koja je utemeljena na \u010dinjenicama.
                Bitno je i razumjeti posljedice razli\u010ditih opcija koje su nam dostupne u odre\u0111enoj situaciji \u0161to nam dozvoljava da lak\u0161e procijenimo rizike i prednosti svake opcije te donesemo odluku ili s najve\u0107om koristi ili najmanjim rizikom.
                I na kraju, iskustvo nam mo\u017ee biti vrlo korisno u procesu dono\u0161enja odluka. Kada se suo\u010dimo s nekom situacijom, mo\u017eemo se sjetiti sli\u010dnih situacija koje smo ve\u0107 pro\u0161li i primijeniti znanje koje smo tada stekli kako bismo donijeli bolju odluku.<\/p>\n\n\n\n

                Teorija igara i LEGO\u00ae SERIOUS PLAY\u00ae<\/h2>\n\n\n
                \n
                \"\"<\/figure><\/div>\n\n\n

                Iako su teorija igara i LEGO\u00ae SERIOUS PLAY\u00ae razli\u010dite metode, mogu se povezati u kontekstu u\u010denja o dono\u0161enju odluka. Dok se teorija igara bavi prou\u010davanjem odlu\u010divanja u situacijama u kojima igra\u010di imaju razli\u010dite ciljeve i interese, LEGO\u00ae SERIOUS PLAY\u00ae se mo\u017ee koristiti za stvaranje fizi\u010dkih modela koji predstavljaju razli\u010dite scenarije i situacije.<\/p>\n\n\n\n

                Primjerice, LEGO\u00ae SERIOUS PLAY\u00ae se mo\u017ee koristiti za stvaranje fizi\u010dkih modela koji predstavljaju razli\u010dite scenarije u kojima sudionici trebaju donijeti odluku. Kori\u0161tenje fizi\u010dkih modela pomo\u0107u Lego kockica mo\u017ee sudionicima pomo\u0107i da vizualiziraju svoje ideje i da razmotre razli\u010dite scenarije i mogu\u0107nosti za dono\u0161enje odluka.<\/p>\n\n\n\n

                Teorija igara se mo\u017ee podu\u010davati u kontekstu LEGO\u00ae SERIOUS PLAY\u00aea, gdje se sudionici mogu suo\u010diti s igrama koje se temelje na razli\u010ditim scenarijima dono\u0161enja odluka. Na primjer, sudionici mogu igrati igre koje simuliraju razli\u010dite situacije u kojima se moraju donositi odluke s ciljem da se stekne razumijevanje razli\u010ditih strategija i pona\u0161anja u tim situacijama.<\/p>\n\n\n\n

                Kombiniranje teorije igara i LEGO\u00ae SERIOUS PLAY\u00aea poma\u017eemo zaposlenicima da razviju svoje vje\u0161tine dono\u0161enja odluka, razviju strategije za rje\u0161avanje problema i razumiju kako drugi sudionici u situacijama odlu\u010divanja razmi\u0161ljaju i djeluju.<\/strong><\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

                Kod dono\u0161enja (poslovnih) odluka pretpostavlja se i pretpostavljamo da u taj proces ulazimo kao svjesne, racionalne i logi\u010dke osobe koje \u010dine ono \u0161to smatraju da je najbolje. Sljede\u0107i primjer \u0107e pokazati kako individualna te\u017enja za onim \u0161to nam se \u010dini racionalnim proizvodi kolektivno pora\u017eavaju\u0107i rezultat. Svaka osoba u ovom primjeru \u010dini ono \u0161to smatra najboljim, […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":12812,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"om_disable_all_campaigns":false,"_monsterinsights_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0,"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-12806","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-blog"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/12806","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=12806"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/12806\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":12811,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/12806\/revisions\/12811"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/12812"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=12806"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=12806"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/deepproject.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=12806"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}